Revr-1455/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1455/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici S. R.-P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku E. M., odvjetniku u Z. i umješača na strani tuženika „C. o.“ d.d. iz Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-494/16-2 od 30. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-169/10-98 od 27. studenoga 2015., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik na ime naknade štete iz štetnog događaja od 29. prosinca 1997. plati iznos od 101.400,00 kn sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te trošak parničnog postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.162,50 kn.

Drugostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti, dok je u toč. II izreke drugostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava izjavio tužitelj, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik i umješač nisu dostavili odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete, a tužitelj potražuje ukupno iznos od 101.400,00 kn. Dakle, ne radi se o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a vidljivo je da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, slijedom čega revizija nije dopuštena temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP.

Tužitelj se u reviziji poziva da istu izjavljuje temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, slijedom čega se može zaključiti da smatra kako je drugostupanjska odluka donesena prema odredbi iz čl. 373.a ZPP. Iz uvida u drugostupanjsku presudu proizlazi da ista nije stvarno donesena temeljem odredbe čl. 373.a ZPP, a niti se sud poziva na primjenu te odredbe, već naprotiv, proizlazi da je drugostupanjski sud svoju odluku donio temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP na temelju utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskom postupku. Stoga revizija nije dopuštena niti temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP na koju se poziva tužitelj u reviziji, a vidljivo je da tužitelj nije izjavio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. listopada 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.