Gzz-342/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz -342/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz S., K., Ul. zastupane po punomoćniku T. M., odvjetniku u Rijeci i po punomoćniku Đ. P. iz protiv tuženika Grada Ogulina, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Karlovačke županije, sada nadležnom Državnom odvjetništvu, radi naknade štete, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 27. ožujka 2001. godine, broj: G- DO-162/01, protiv dijela presude Županijskog suda u Karlovcu od 24. siječnja 2001. godine, broj: Gž-947/00, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 25. veljače 2000. godine, broj: P-330/99, u sjednici održanoj dana 12. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke obvezan je tuženik Grad O. da tužiteljici Lj.P. isporuči novu jelovu građu u količini od 24,966 m² umjesto protupravno oduzete jelove građe, ili da joj isplati protuvrijednost u iznosu od 37.441,63 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Pod toč. II. izreke te presude naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi na ime troškova obrane i zastupanja u kaznenom predmetu Općinskog suda u Ogulinu, broj: K- 178/89 iznos od 1,8 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 19. studenog 1990. godine do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Pod toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijena je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.926,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv dijela presude (toč. II. izreke prvostupanjske presude), kojom je tužiteljici dosuđen iznos od 1,8 kn na ime troškova kaznenog postupka i to zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku.

Državni odvjetnik smatra, da nije ispunjena procesna pretpostavka za utuženje, jer kako se radi o naknadi štete nastale neopravdanom osudom, tužiteljica se trebala sa svojim zahtjevom prethodno obratiti Ministarstvu pravosuđa i uprave. Kako to nije ona učinila povrijeđene su odredbe čl. 529. st. 2. i čl. 530. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 34/93 – pročišćeni tekst), pa se predlaže da se u pobijanom dijelu odbaci tužba.

U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti tužiteljica je predložila da se odbije kao neosnovan.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Prema odredbi čl. 529. st. 2. ZKP-a, prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan sa svojim zahtjevom obratiti se Ministarstvu pravosuđa i uprave radi postizavanja sporazuma o postojanju štete, te vrsti i visine naknade.

Prema odredbi čl. 530. st. 1. ZKP-a, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu tijelo uprave ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda citirane odredbe treba tumačiti ne kao procesnu pretpostavku za pokretanje parnice, već kao zakonom predviđeni način rješavanja spora bez intervencije suda, pri čemu propust oštećenika da se obrati nadležnom ministarstvu može imati nekih drugih odraza u postupku npr. u pitanju prava tužitelja na naknadu parničnog troška ako tuženik prizna tužbeni zahtjev (čl. 157. ZPP-a).

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 12. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.