Rev-778/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 778/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Jalšovečki, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Kninu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-921/07 od 12. svibnja 2008., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Kninu broj P-363/06 od 13. ožujka 2007., u sjednici održanoj 22. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužiteljeva tužba.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u reviziji predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano rješenje na način da se prihvati žalba, ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Podredno je tužitelj predložio ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje povodom tužiteljeve žalbe.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj je tužbom podnesenom u ovoj pravnoj stvari od tuženice zahtijevao da mu po osnovi nematerijalne štete koju je pretrpio zbog smrti majke, pok. R. B., rođene Š., ubijene … 1995. u M. P., isplati iznos od 350.000,00 kuna.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba jer je u postupku utvrđeno da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Pritom se sudovi pozivaju na odredbu čl. 9. st. 1. i 3. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj 117/03 – dalje ZOŠTA). Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 i 123/08), stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude u smislu čl. 382. ZPP.

S obzirom da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 350.000,00 kuna revizija je dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

Pobijano drugostupanjsko rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 392.a ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Revident u reviziji ističe da reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 354. st. 1. točka 4. ZPP jer smatra da su nižestupanjski sudovi svojim odlukama dopustili tuženici da zloupotrijebi procesna ovlaštena na štetu tužitelja i poduzima radnje koje su nedopuštene po odredbi čl. 3. st. 3. ZPP.

Suprotno navodima tužitelja, koji je očito reviziju podnio na temelju odredbe čl. 354. st. 2. točka 4. ZPP, a ne na temelju odredbe čl. 354. st. 1. ZPP jer taj stavak u tekstu nema točke, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 4. ZPP. To stoga što su sudovi pobijanu odluku utemeljili na utvrđenju da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovom postupku, a ne na raspolaganjima tuženice koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Odredbom čl. 9. st. 1. ZOŠTA propisano je da zahtjev za naknadu štete oštećenik podnosi Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, dok je st. 3. istog članka propisano da ako ne prihvati ponudu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za sklapanje izvansudske nagodbe, odnosno ako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od 60 dana ne odluči o podnesenom zahtjevu, oštećenik može svoje pravo na naknadu ostvarivati u postupku pred nadležnim sudom.

Međutim, prema odredbi čl. 186.a ZPP, koja se u ovom postupku primjenjuje s obzirom da je tužba podnesena 5. srpnja 2004., tj. nakon 1. prosinca 2003. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03), osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Kako revident u postupku nije dokazao da je doista preporučenom pošiljkom prijamni broj 1591, koja je uredno zaprimljena u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske 2. veljače 2004. podnio zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, odnosno zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku, već da je tom preporučenom pošiljkom njegov punomoćnik podnio zahtjeve za mirno rješenje spora drugih osoba (M. I. i M. P.), prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda pravilno su sudovi postupili kada su odbacili tužbu nakon što su utvrdili da tužitelj nije dokazao da se je prije podnošenja tužbe u ovom postupku obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora, odnosno sa zahtjevom za naknadu štete obratio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 9. st. 1. ZOŠTA i čl. 186.a ZPP. To stoga što je prema citiranim zakonskim odredbama obraćanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora procesna pretpostavka za dopuštenost tužbe protiv tuženice Republike Hrvatske.

Na pravilnost pobijane drugostupanjske odluke ne utječe niti revidentov navod da on ne može snositi odgovornost za lutanje preporučene pošiljke u kojoj se nalazio njegov zahtjev zbog preseljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske iz … ulice u … ulicu u Z. jer iz dokaza provedenih u postupku ne proizlazi da je preporučena pošiljka prijamni broj 1591 od 31. siječnja 2004. bila zagubljena. Naprotiv, preporučena pošiljka prijamni broj 1591 od 31. siječnja 2004., koju je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske uputio punomoćnik tužitelja odvjetnik D. J. je zaprimljena 2. veljače 2004. u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, ali tom preporučenom pošiljkom punomoćnik tužitelja Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnio je zahtjeve trećih osoba i to M. P. i M. I. za naknadu štete u mirnom postupku, ali ne i zahtjev tužitelja, kako su to utvrdili sudovi.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 400. st. 3. ZPP u vezi s čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 22. rujna 2011.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.