Appeal against seizure of assets upheld; lower court failed to apply proportionality when civil claim covered full loss.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal against a district court's refusal to revoke a provisional asset seizure measure. The defendant argued the seizure was unnecessary because the victim had already filed a civil claim covering the full loss, yet the lower court maintained the ban based on potential future harm. The court ruled that the lower court failed to apply the principle of proportionality and the specific provisions of the Law on the Seizure of Assets, requiring it to determine if the civil claim fully offset the illicit gains before maintaining the restriction.
Legislator headnote
AI generatedčl. 1. st. 3. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem; sudovi moraju utvrditi da li imovinski zahtjev oštećenika pokriva cijelu kaznenu dobit, inače se mjere moraju prilagoditi načelu razmjernosti.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 159/15-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu dr. sc. Branku Brkiću kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi opt. I. R. podnesenoj protiv rješenja izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Us- 34/2015 od 9. listopada 2015. godine, dana 11. siječnja 2016. godine,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba opt. I. R., ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Us-34/2015 od 9. listopada 2015. godine odbijen je prijedlog opt. I. R. za ukidanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi kao neosnovan.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. I. R., po branitelju Ž. M., odvjetniku u Z., uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinači te odbije prijedlog USKOK-a DORH-a za određivanje privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi protiv opt. I. R. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razgledavanje Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-1382/2015 od 30. prosinca 2015. godine.
Žalba opt. I. R. osnovana je.
Naime, pravomoćnom optužnicom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Osijek broj K-Us-180/11 od 21. rujna 2012. godine između ostalih opt. I. R.
I Kž-Us 159/15-3
optužen je za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. u svezi sa čl. 37. KZ/97. Na prijedlog USKOK-a pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-Us-46/11 od 3. kolovoza 2011. godine određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od opt. I. R. i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina te zabranom raspolaganja novčanim sredstvima na računima kod R. b. A.
Podneskom od 7. rujna 2015. godine opt. I. R., po branitelju V. M., predložio je ukidanje navedene privremene mjere jer smatra da privremena mjera ne samo da nije potrebna već da po zakonu i nije dopuštena, obzirom da je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev. Unatoč tome što prvostupanjski sud prihvaća kao utvrđenu činjenicu da je oštećenik (u konkretnom slučaju Općina S.) postavio imovinskopravni zahtjev, prvostupanjski sud odbija ukinuti privremenu mjeru zabrane raspolaganja nekretninama i novcem na žiro-računima navedene banke, uz obrazloženje kako ukidanjem privremene mjere postoji opasnost da tražbina oštećene Općine S. glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom neće moći biti ostvarena ili će njeno ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude i dalje egzistirala sve do roka iz čl. 16. Zakona o oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/2010 od 24. prosinca 2010. – dalje: ZPOIK).
Iako prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja citira odredbu čl. 1. st. 3. ZPOIK-a propušta imati na umu doseg odredbe tog članka zakona.
Naime, prema odredbi čl. 1. st. 3. ZPOIK-a sud i tijela koja postupaju prema tom zakonu dužni su voditi računa je li oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev, pa ako je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev koji s obzirom na osnovu isključuje oduzimanje imovinske koristi, prema tom zakonu će se postupati samo u odnosu na dio imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.
To znači da je prvostupanjski sud trebao utvrditi relevantne činjenice i to na koji iznos je postavljen imovinskopravni zahtjev, za koji iznos imovinske koristi se tereti opt. I. R., komu je pribavljena imovinska korist i da li postavljeni imovinskopravni zahtjev u cijelosti pokriva imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom optuženiku ili trećoj osobi.
Pa tek ukoliko imovinskopravni zahtjev ne obuhvaća u cijelosti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, prvostupanjski sud može samo u odnosu na tu razliku vrijednosti održati na snazi privremene mjere zabrane raspolaganja nekretninama i novcem kod banaka, rukovodeći se načelom razmjernosti u postizanju za ograničavanje temeljnim ljudskih prava i sloboda kao što je zabrana raspolaganja imovinom.
Kako ovaj drugostupanjski sud nema ovlast prilikom odlučivanja o žalbi ulaziti u ta činjenična pitanja niti utvrđivati činjenice koje je propustio utvrditi prvostupanjski sud, to je pobijano rješenje valjalo ukinuti kako bi prvostupanjski sud utvrdio naprijed naznačene relevantne činjenice i pravilno primijenio ZPOIK kao lex specialis posebice odredbu čl. 1. st.
3. tog Zakona. Pritom žalitelj s pravom upućuje na mogućnost koju zakon pruža oštećenicima kako bi privremenim mjerama osigurali svoje imovinskopravne zahtjeve.
I Kž-Us 159/15-3
Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 u sv. čl. 11. st. 5. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem valjalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 11. siječnja 2016. godine
Sudac:
dr. sc. Branko Brkić, v.r.