Rev-1421/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1421/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz N., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u V., protiv prvotuženika S. ... d.d. Z. i drugotuženika E. ... d.d. Z., oba zastupana po punomoćniku B. N., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika i drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2073/09-3 od 7. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-64/07-67 od 23. lipnja 2009. (u toč. 1. izreke), u sjednici dana 8. svibnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija prvotuženika i drugotuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"Nalaže se tuženima S. ... d.d. Z. i E. ... d.d. Z. da solidarno isplate tužiteljici A. Š. iz N., ul. ... na ime naknade štete za fizičke boli iznos od 20.000,00 kn, pretrpljeni strah iznos od 12.000,00 kn, pretrpljene duševne boli radi smanjenja životnih aktivnosti iznos od 350.000,00 kn, pretrpljene duševne boli zbog naruženosti 35.000,00 kn, tuđu pomoć i njegu 15.000,00 kn, uništenu garderobu 2.500,00 kn odnosno ukupno 434.500,00 kn s zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 23. lipnja 2009.g. kao dana donošenja odluke do isplate, kao i naknadi na ime parničnog troška u iznosu od 30.100,00 kn u roku 15 dana.

Tužiteljica se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbija."

Protiv dijela te presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. 1. izreke

čnog reviziju su podnijeli prvotuženik i drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parni postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti u reviziji navode da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su navedeni razlozi nejasni i proturječni te također da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 68. ZPP.

Suprotno navodima revidenata, u pobijanoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te stoga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 68. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom pošto neprimjena navedene zakonske odredbe u konkretnom slučaju nije utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.

Konačno, u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa zbog svega navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete - na ime nematerijalne i materijalne štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju dana 13. prosinca 2003.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica povrijeđena u prometnog udesu dana 13. prosinca 2003. kada se kao suvozač nalazila u vozilu registarske oznake ... koje je bilo osigurano kod prvotuženika,

- da je za navedenu prometnu nezgodu isključivo odgovoran osiguranik drugotuženika, I. J., upravljajući vozilom registarske oznake ...,

- da je tužiteljica u toj nezgodi zadobila tjelesne ozljede te je trpila u vezi toga fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, strah; da je kod tužiteljice zaostalo naruženje; da je tužiteljici u vezi navedene prometne nezgode bila potrebna tuđa pomoć te isto tako da joj je u toj prometnoj nezgodi uništena odjeća,

- da je u toj prometnoj nezgodi ozlijeđeno više osoba te sukladno tome postoji više oštećenika iz istog štetnog događaja,

- da po polici osiguranja broj ... drugotuženik E. ... odgovara do iznosa od 1.400.000,00 kuna,

- da dosadašnjim isplatama oštećenicima iz tog štetnog događaja nije premašena osigurana svota od 1.400.000,00 kuna.

Nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na ocjeni da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju bila treća osoba; da su i prvotuženik i drugotuženik solidarno dužni tužiteljici naknaditi štetu sukladno odredbi čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) te da je neosnovan prigovor limita istaknut od strane tuženih tijekom postupka, a to stoga što do sada isplaćenim iznosima oštećenim osobama u istoj prometnoj nezgodi nije premašena osigurana svota u iznosu od 1.400.000,00 kuna pa stoga niti isplatom tužiteljici naknade štete u dosuđenom iznosu nije premašena navedena svota osiguranja u iznosu od 1.400.000,00 kuna.

Revidenti u reviziji prigovaraju navedenoj ocjeni nižestupanjskih sudova, smatrajući osnovanim prigovor limita (jer da se limit obveze tuženih kao osiguratelja utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju, bez obzira na broj oštećenih osoba te da s obzirom na to da su ukupne štete veće od svote osiguranja, svaki od oštećenih mora sudjelovati u svoti osiguranja proporcionalno u postotku) te ujedno prigovaraju visini dosuđene naknade štete tužiteljici.

Prema odredbi čl. 178. st. 4. ZOO, za štetu što pretrpe treće osobe imaoci motornih vozila odgovaraju solidarno.

Imajući na umu naprijed navedene utvrđene činjenice, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da prvo i drugotuženici solidarno odgovaraju tužiteljici za naknadu štete, a to stoga što su prvotuženik i drugotuženik osiguratelji motornih vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi u kojoj je tužiteljica ozlijeđena kao treća osoba (suputnik). Zbog toga je pravilno primijenjena odredba čl. 178. st. 4. ZOO, jer imatelji motornih vozila i njihovi osiguratelji (prvo i drugotuženik) solidarno odgovaraju trećoj osobi (oštećeniku) za nastalu štetu i to temeljem objektivne odgovornosti. Pitanje eventualne krivnje jednog od vlasnika motornih vozila rješavat će se u regresnoj parnici između tih odgovornih osoba.

Također su sudovi pravilno zaključili da u konkretnom slučaju, pošto je prvotuženik osiguratelj jednog motornog vozila, a drugotuženik osiguratelj drugog motornog vozila, ne dolazi u obzir naknada štete prema zbroju osiguranih svota za oba motorna vozila, pa drugotuženik odgovara za štetu samo do visine osigurane svote (1.400.000,00 kuna). Isto tako su sudovi valjano zaključili, prilikom ocjene prigovora limita osigurane svote, da se u obzir uzimaju jedino ispaćeni iznosi naknade štete te su sukladno navedenom pravilno ocijenili da isplatom tužiteljici naknade štete iz predmetnog štetnog događaja u dosuđenom iznosu nije ugrožen limit osigurane svote.

Revidenti u reviziji prigovaraju i visini dosuđenih iznosa naknade nematerijalne štete. Međutim, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja – vrstu i prirodu pretrpljenih povreda kod tužiteljice, jačinu i trajanje štetnih posljedica, te stupanj smanjenja životnih aktivnosti, drugostupanjski je sud tužiteljici odmjerio odgovarajući iznos naknade nematerijalne štete te stoga nije pogrešno primijenio odredbu čl. 200. ZOO, pa navedeni prigovori revidenata u tom smislu nisu osnovani.

Stoga, a budući je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo te s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju prvotuženika i drugotuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. svibnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.