Legislator Case Law & Legislation
Rev-1006/2002-2 AI generated

Rev-1006/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1006/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., koga zastupa D. C., odvjetnik u S., protiv tuženika J. i M. V. iz S., koje zastupa I. G., odvjetnik u S., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 29. svibnja 1997. godine, br. Gž 104/97-3, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Sisku od 21. studena 1996. godine, br. P 448/96-11, u sjednici održanoj dana 4. veljače 2003. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1006/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Stoga je taj sud ocijenio da je tužiteljev zahtjev za iseljenje i predaju u posjed, sazrio za konačnu odluku, da tuženici drže u posjedu nekretnine u većem obimu, nego što je to bilo ranije kada su u kući živjeli i prednici stranaka. Istovremeno za protutužbeni zahtjev tuženika taj sud je smatrao da nije u dovoljnoj mjeri izvjestan, pa je zato po odredbi čl. 329. st. 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP, donio djelomičnu presudu, kojom je odlučio samo o tužbenom zahtjevu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1006/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., koga zastupa D. C., odvjetnik u S., protiv tuženika J. i M. V. iz S., koje zastupa I. G., odvjetnik u S., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 29. svibnja 1997. godine, br. Gž 104/97-3, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Sisku od 21. studena 1996. godine, br. P 448/96-11, u sjednici održanoj dana 4. veljače 2003. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Sisku od 29. svibnja 1997. godine, br. Gž 104/97-3 i djelomična presuda Općinskog suda u Sisku od 21. studena 1996. godine, br. P 448/96-11, u dijelu kojim su tuženici dužni iseliti iz obiteljske kuće i dvorišnih prostorija vlasništvo tužitelja u Sisku, Zeleni brijeg 54 i predati im te nekretnine u posjed, dok se odbija revizija tuženika u dijelu kojim su tuženici dužni tužiteljima predati suposjed navedenih nekretnina, kao neosnovana.

Obrazloženje

Djelomičnom presudom prvostupanjskog suda obvezani su tuženici iseliti iz obiteljske kuće i dvorišnih prostorija tužitelja u S., te ove osloboditi od ljudi i stvari i predati im te nekretnine u posjed.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv presude drugostupanjskog suda tuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traže trošak postupka revizije.

Tužitelj je odgovorio na reviziju poričući njezine navode i predloživši da ona kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika spornih nekretnina za iseljenje tuženika iz kuće i dvorišnih prostorija, te za predaju tih nekretnina u posjed. Također je predmet ovoga spora i zahtjev tuženika kao protutužitelja za priznanje prava vlasništva u 1/5 dijela na tim nekretninama temeljem vlastitih ulaganja, te dodatne ¼ dijela na koje tuženica M.V. polaže pravo temeljem nužnog dijela iza smrti zajedničkih prednika tužitelja i nje.

Prema tome, u ovom predmetu među strankama je sporan dio od 9/20 dijela navedenih nekretnina.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj stekao navedene nekretnine darovanjem od zajedničkih roditelja, njega i tuženice M.V., te da je kao takav upisan u zemljišne knjige.

Stoga je taj sud ocijenio da je tužiteljev zahtjev za iseljenje i predaju u posjed, sazrio za konačnu odluku, da tuženici drže u posjedu nekretnine u većem obimu, nego što je to bilo ranije kada su u kući živjeli i prednici stranaka. Istovremeno za protutužbeni zahtjev tuženika taj sud je smatrao da nije u dovoljnoj mjeri izvjestan, pa je zato po odredbi čl. 329. st. 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP, donio djelomičnu presudu, kojom je odlučio samo o tužbenom zahtjevu.

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio takvo stajalište prvostupanjskog suda.

Ovaj sud međutim takvo stajalište ne može prihvatiti kao u potpunosti pravilno. U konkretnom slučaju pravo vlasništvo stranaka je sporno glede gotovo polovice predmetnih nekretnina (9/20 dijela), pa zasada udovoljenje zahtjevu tužitelja u cijelosti i obvezivanje tuženika da mu predaju u posjed te nekretnine, a da nije u potpunosti raspravljeno i njihovo pravo glede istih nekretnina, ovaj sud smatra neosnovanim.

Po ocjeni ovoga suda temeljem ranije iznijetih činjenica za sada je sazrio za konačnu odluku samo tužiteljev zahtjev za predaju u suposjed navedenih nekretnina.

Stoga je u dosadašnjem postupku utoliko došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 329. st. 2. ZPP, jer je nepravilna primjena posljednje spomenute procesne odredbe mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Iz tih razloga je u navedenom dijelu reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja da odluči o preostalom dijelu tužiteljeva zahtjeva, kao i o protutužbenom zahtjevu.

U ostalom dijelu trebalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 4. veljače 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.