Gzp-20/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 20/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice M. R. iz Z., koju zastupaju punomoćnici I. I. i D. I., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 7. siječnja 2008., dana 30. travnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se predlagateljici primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu 14.000,00 kn (četrnaesttisućakuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Vrhovni sud Republike Hrvatske zaprimio je 7. siječnja 2008. zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka, koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gžn-608/08.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljenog preslika spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn- 5079/97, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2008. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav).

Predmetni parnični postupak pokrenut je 2. lipnja 1997. pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pn-5079/97, zaprimanjem tužbe tužiteljice M. R. (predlagateljica u ovom postupku), protiv tuženika E. o. d.d., S., P. Z., radi naknade štete iz prometne nezgode od 26. rujna 1996., te je tužiteljica ujedno podnijela prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.

Prije pravno relevantnog razdoblja, koje počinje 6. studenoga 1997., nakon što je 5. studenoga 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', br. 18/97, 14/02 i 1/06, dalje: Zakon o potvrđivanju Konvencije) Općinski sud u Zagrebu nije poduzeo niti jednu parničnu radnju u ovom predmetu.

U pravno relevantnom razdoblju poduzete su i provedene slijedeće radnje:

- na ročištu 12. ožujka 1998. tuženik je iznio odgovor na tužbu na način da je priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj i istaknuo prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak istog, dok je sud prihvatio tužiteljičine prijedloge i odredio saslušati 3 svjedoka;

- podneskom od 2. travnja 1998. tužiteljica je udovoljila traženju suda iz rješenja od 30. ožujka 1998. i dostavila točnu adresu svjedoka i ujedno dostavila daljnju medicinsku dokumentaciju;

- na ročištu 21. svibnja 1998. saslušani su svjedoci D. J. i B. M. te je saslušana tužiteljica osobno;

- na ročištu 5. listopada 1998. tužiteljici je dodijeljen rok radi dostave točnih podataka za predloženog svjedoka S. H., čemu je tužiteljica udovoljila podneskom od 7. listopada 1998.;

- na ročištu 14. siječnja 1999. saslušana je svjedokinja S. H. te je na zahtjev tužiteljice istoj dodijeljen rok od 14 dana za stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga;

- podneskom do 25. siječnja 1999. tužiteljica je predložila kombinirano prometno- medicinsko vještačenje, slijedom čega je sud rješenjem od 28. siječnja 1999. pozvao tužiteljicu na dostavu skice mjesta nezgode, dok je tužiteljica podneskom od 5. ožujka 1999. izvijestila sud da se ista skica nalazi u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, a sud je od MUP-a zatražio istu skicu dopisom od 15. ožujka 1999.;

- rješenjem od 14. travnja 1999. određeno je prometno-medicinsko vještačenje i tužiteljica pozvana na predujmljivanje troškova istog, čemu je tužiteljica udovoljila podneskom od 27. travnja 1999.

- dopisima od 17. lipnja 1999., 23. kolovoza 1999. i 10. prosinca 1999. sud je pozivao imenovane vještake na preuzimanje spisa radi vještačenja, dok su isti vještaci dostavili svoj nalaz i mišljenje 30. rujna 2003.;

- podneskom od 31. prosinca 2003. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka na način da nije stavila primjedbe na isti, te je predložila izvođenje medicinskog vještačenja;

- na ročištu 20. svibnja 2004. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje na način da nije stavio primjedbe na isti, dok je tužiteljica ustrajala kod prijedloga za izvođenjem medicinskog vještačenja;

- na ročište 22. rujna 2005. nije pristupila uredno pozvana tužiteljica pa je na prijedlog tuženika nastupilo mirovanje postupka, te je isto utvrđeno 22. rujna 2005. rješenjem posl. br. Pn-5079/97-33, dok je tužiteljica podneskom od 20. siječnja 2006. predložila nastavak postupka;

- rješenjem suda od 2. lipnja 2006. ročište zakazano za 2. lipnja 2006. odgođeno je za 28. kolovoza 2006., zbog službene spriječenosti raspravnog suca;

- na ročištu 28. kolovoza 2006. određeno je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, a rješenjem od 8. rujna 2006. tužiteljici je naložena dostava preslika zdravstvenog kartona;

- nakon što je tužiteljica obavijestila sud o predujmljivanju troškova vještačenja podneskom od 7. rujna 2006. i podneskom od 10. listopada 2006. dostavila preslik zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije, sud je rješenjem od 17. listopada 2006. pozvao imenovanog medicinskog vještaka na preuzimanje spisa radi vještačenja, koji je nalaz i mišljenje dostavio sudu 6. studenoga 2006.;

- tužiteljica se podneskom od 13. prosinca 2006. očitovala na nalaz i mišljenje liječnika vještaka i ujedno uskladila tužbeni zahtjev;

- na ročištu 13. veljače 2007. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev te je odlučeno na idućem ročištu saslušati tužiteljicu osobno;

- podneskom od 19. veljače 2007. tužiteljica se očitovala na dotadašnji tijek postupka;

- na ročištu 18. svibnja 2007. saslušana je tužiteljica osobno te je ista nakon davanja izjave o imovnom stanju oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, dok je glavna rasprava zaključena i presuda objavljena na ročištu 1. lipnja 2007.;

- protiv presude Općinskog suda u Zagreb posl. br. Pn-5079/97 od 1. lipnja 2007., kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, žalbe su podnijeli tuženik 27. srpnja 2007. i tužiteljica 31. srpnja 2007., dok je tužiteljica 27. rujna 2007. podnijela odgovor na žalbu tuženika;

- spis je popratnim izvješćem od 12. veljače 2008. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom posl. br. Gžn-608/08-2 od 11. ožujka 2008. pobijanu prvostupanjsku presudu djelomično potvrdio, te djelomično preinačio i odbio dio tužbenog zahtjeva;

- prijepis navedene drugostupanjske presude dostavljen je tužiteljici po punomoćnicima 13. kolovoza 2008.

Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je u trenutku odlučivanja o zahtjevu predlagateljice predmetni parnični postupak pravomoćno završen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Slijedom navedenog, predmetni postupak započeo je 2. lipnja 1997., kada je zaprimljena tužba pred Općinskom sudu u Zagrebu pod posl. br. Pn-5079/97, ali, budući je postupak pravomoćno završen, isti završava 13. kolovoza 2008., kada je navedena drugostupanjska presuda dostavljena predlagateljici, što iznosi 11 godina, 2 mjeseca i 11 dana. Međutim, pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice započinje tek 6. studenoga 1997., nakon što je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije i teče do 13. kolovoza 2008., kada je tužiteljica primila drugostupanjsku presudu, što, pak, sveukupno iznosi 10 godina, 9 mjeseci i 7 dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzimao brojne procesne aktivnosti, vođenje postupka u jedanaestogodišnjem trajanju, daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega izrazito neučinkovitog i ne posve ažurnog postupanja Općinskog suda u Zagrebu. Naime, u pravno relevantnom razdoblju sud je tijekom postupka imao dva dulja razdoblja neaktivnosti i to prvo od rješenja suda donesenog 14. travnja 1999., kojim je određeno izvođenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja, da bi isti vještaci dostavili svoj nalaz i mišljenje tek 30. rujna 2003. (protek gotovo 4,5 godine), a zatim je iduće razdoblje neaktivnosti uslijedilo od ročišta 20. svibnja 2004. do ročišta 22. rujna 2005. na kojem je utvrđeno mirovanje postupka, pa do ročišta 28. kolovoza 2006., odnosno nije se raspravljalo preko 2 godine. Nadalje, iz navedenih utvrđenja glede radnji poduzetih u postupku, nameće se zaključak kako je postupanje suda bilo izrazito neučinkovito. To stoga što je sud zakazao 11 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud uopće nije povodio načelima koncentracije glavne rasprave (čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (čl. 311. st. 2. ZPP), koja, ako ih se sud pridržava zadovoljavaju kriterije suđenja u razumnom roku.

Međutim, valja istaknuti da je i sama predlagateljica svojim radnjama u postupku, odnosno propustima pridonijela duljini trajanja postupka. To stoga što predlagateljica nije odmah u tužbi navela sve odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, niti je odmah predložile sve dokaze kojima bi se utvrdile te činjenice, odnosno jer nije uz tužbu dostavila sve relevantne isprave kojima bi dokazala svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), niti se je odmah izjasnila o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, odnosno nije ažurno stavila sve dokazne prijedloge i iznijela sve činjenice kojima obrazlaže svoje prijedloge i pobija prijedloge protivnika, već je isto predlagateljica činila naknadno i u više navrata. Zamjećuje se da tužiteljica nije pristupila na ročište 22. rujna 2005. pa je na prijedlog tuženika nastupilo mirovanje postupka. Slijedom navedenog, proizlazi zaključak da predlagateljica, kao tužiteljica u predmetnoj parnici, svojim držanjem nije u dovoljnoj mjeri pokazala nastojanje da se predmetni postupak provede bez odugovlačenja i u razumnom roku.

Iz spisa predmeta razvidno je da je riječ o složenom postupku u kojem su radi utvrđenja spornih činjenica ponuđene i službeno pribavljene mnogobrojne isprave, izvedeno je kombinirano prometno-medicinsko vještačenje i zatim medicinsko vještačenje, izvedeno je saslušanje nekoliko svjedoka, te je saslušana tužiteljica osobno koja je i dopunski saslušana. Međutim, iako je sud trebao ispitati opsežan dokazni materijal, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u jedanaestogodišnjem trajanju.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu duljinu sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neažurnog postupanja Općinskog suda u Zagrebu, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava. Tim više što je predmet radi naknade štete iz prometne nezgode od posebne važnosti za oštećenicu (predlagateljicu u ovom postupku).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 14.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a poglavito istaknuti doprinos predlagateljice i složenost postupka, kao i činjenicu da je postupak pravomoćno završen, te s obzirom na socijalne prilike te opće poznate složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. travnja 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može podnijeti ustavna tužba.