Gž-1252/2010-3 · Županijski sud u Bjelovaru

Gž-1252/2010-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Judite Crnković kao predsjednice vijeća, te Branke Pirin i Vide Štefičić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G. iz K. tužiteljice maloljetne P. G. i tužiteljice maloljetne I. G., obje iz K., obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici I. G. iz K., tužitelja I. G. iz V. P., svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. L., M. B. i P. M., iz G. protiv tuženika Ž. J. iz Č., vlasnika O. za prijevoz zaprežnim vozilima i uslugama u šumarstvu, Č., zastupanog po punomoćnici B. J., odvjetnici iz B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: P-385/06-92 od 23. veljače 2010. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2011. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: „I.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku O. za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., da plati tužiteljici I. G. iz K., naknadu štetu u iznosu od 248.092,78 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

-na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 27.3. 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-na iznos od 28.092,78 kuna teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počev od dana 23. veljače 2010.godine do isplate,sve to u roku od 15 dana.

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice I. G. s razlikom iznad dosuđenog iznosa iz točke I.a) izreke ove presude do zatraženog iznosa od 256.692,78 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na odbijajući dio tužbenog zahtjeva teku po stopi od 15 % godišnje počev od 2. veljače 2006.g. do isplate, zahtjev za isplatu zateznih kamata koje

- na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 27. ožujka 2006.g.,

- na iznos od 28.092,78 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 23. veljače 2010.g.,

te zahtjev za isplatu zateznih kamata po stopi od 15 % godišnje

- na iznos od 220.000,00 kuna od 1. siječnja 2008.g. do isplate, umjesto po stopi kako je to presuđeno u točki I.a) izreke ove presude,

- na iznos od 28.092,78 kuna od 23. veljače 2010.g. do isplate, umjesto po stopi kako je to presuđeno u točki I.a) izreke ove presude.

II.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku O. za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., da plati tužiteljici maloljetnoj P. G. iz K., naknadu štetu u iznosu od 221.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

-na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 27. ožujka 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-na iznos od 1.000,00 kuna teku od 23. veljače 2010.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sve to u roku od 15 dana.

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice maloljetne P. G. za isplatu zateznih kamata koje:

-na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 27. ožujka 2006.g,

-na iznos od 1.000,00 kuna teku po stop od 15 % godišnje od 2.veljače 2006.g. do 23. veljače 2010.g.

te zahtjev da joj tuženik:

-na iznos od 220.000,00 kuna od 27. ožujka 2006.g. do isplate plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki II.a) izreke ove presude,

-na iznos od 1.000,00 kuna od 23. veljače 2010.g. do isplate, plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki II.a) izreke ove presude.

III.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku O. za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., da plati tužiteljici maloljetnoj I. G. iz K., naknadu štetu u iznosu od 221.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

-na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 27. ožujka 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-na iznos od 1.000,00 kuna teku od 23. veljače 2010.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

sve to u roku od 15 dana.

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice maloljetne I. G. za isplatu zateznih kamata koje:

-na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 27. ožujka 2006.g,

-na iznos od 1.000,00 kuna teku po stop od 15 % godišnje od 2. veljače 2006.g. do 23. veljače 2010.g.

te zahtjev da joj tuženik:

-na iznos od 220.000,00 kuna od 27. ožujka 2006.g. do isplate plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki III.a) izreke ove presude,

-na iznos od 1.000,00 kuna od 23. veljače 2010.g. do isplate, plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki III.a) izreke ove presude.

IV.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku O. za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., da plati tužitelju I. G. iz V. P., naknadu štete u iznosu od 222.200,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje:

-na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 27. ožujka 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-na iznos od 2.200,00 kuna teku od 23. veljače 2010.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. G. za isplatu zateznih kamata koje

-na iznos od 220.000,00 kuna teku po stopi od 15 % godišnje od 2.veljače 2006.g. do 27. ožujka 2006.g,

-na iznos od 2.200,00 kuna teku po stop od 15 % godišnje od 2.veljače 2006.g. do 23. veljače 2010.g.

te zahtjev da mu tuženik:

-na iznos od 220.000,00 kuna od 27.ožujka 2006.g. do isplate plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki IV.a) izreke ove presude,

-na iznos od 2.200,00 kuna od 23. veljače 2010.g. do isplate, plati zatezne kamate po stopi od 15 % godišnje, umjesto po stopi kako je to odlučeno u točki IV.a) izreke ove presude.

V.a) Nalaže se tuženiku Ž. J. kao vlasniku O. za prijevoz zaprežnim vozilima i usluga u šumarstvu iz Č., da na ime izgubljenog uzdržavanja

- tužiteljici maloljetnoj P. G. iz K., plaća iznos od 400,00 kuna mjesečno počev od 2. veljače 2006.g. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje počev od 2. veljače 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na svaki dospjeli mjesečni iznos izgubljenog uzdržavanja počev od dana dospijeća – najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, time da dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose izgubljenog uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana s kamatom od dana dospijeća do isplate, a dospijevajuće obroke izgubljenog uzdržavanja kako budu dospijevali, najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos izgubljenog uzdržavanja, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

- tužiteljici maloljetnoj I. G. iz K., plaća iznos od 400,00 kuna mjesečno počev od 2. veljače 2006.g. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje počev od 2. veljače 2006.g. do 31. prosinca 2007.g., a od 1. siječnja 2008.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na svaki dospjeli mjesečni iznos izgubljenog uzdržavanja počev od dana dospijeća – najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec do isplate, time da dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose izgubljenog uzdržavanja plati odjednom u roku od 15 dana s kamatom od dana dospijeća do isplate, a dospijevajuće obroke izgubljenog uzdržavanja kako budu dospijevali, najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos izgubljenog uzdržavanja, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

b) Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice maloljetne P. G. i tužbeni zahtjev tužiteljice maloljetne I. G. s razlikom iznad dosuđenog mjesečnog iznosa izgubljenog uzdržavanja iz točke V.a) izreke ove presude do zatraženog mjesečnog iznosa izgubljenog uzdržavanja od 750,00 kuna počev od 2. veljače 2006.g. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te tužbeni zahtjev da im na dospjele mjesečne iznose izgubljenog uzdržavanja od 400,00 kuna dosuđene u točki V.a) izreke ove presude od 1.1. 2008.g. do isplate plaća kamatu po stopi od 15 % godišnje umjesto po stopi kako je to dosuđeno u točki V.a) izreke ove presude.

VI.a) Tuženik je dužan tužiteljici I. G. isplatiti parnične troškove u iznosu od 36.065,22 kune zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, teku od 23. veljače 2010.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

b) Tuženik je dužan tužiteljici maloljetnoj P. G. isplatiti parnične troškove u iznosu od 34.700,91 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, teku od 23. veljače 2010.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

c) Tuženik je dužan tužiteljici maloljetnoj I. G. isplatiti parnične troškove u iznosu od 34.700,91 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, teku od 23. veljače 2010.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

d) Tuženik je dužan tužitelju I. G. isplatiti parnične troškove u iznosu od 33.041,92 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, teku od 23. veljače 2010.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

I. Tužba tužiteljice maloljetne P. G. povučena je za iznos od 500,00 kuna naknade štete te za iznos od 250,00 kuna mjesečno s osnova izgubljenog uzdržavanja počev od 2. veljače 2006.g. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

II. Tužba tužiteljice maloljetne I. G. povučena je za iznos od 500,00 kuna naknade štete te za iznos od 250,00 kuna mjesečno s osnova izgubljenog uzdržavanja počev od 2. veljače 2006.g. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.“

Protiv ove presude pravovremeno je izjavio žalbu tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. -3. ZPP-a, kao i zbog odluke o troškovima parničnog postupka, te predlaže da se ukine, odnosno preinači.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud ne nalazi da je u postupku pred sudom prvog stupnja ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a i da proturječi sama sebi i razlozima presude.

Naime, o osnovu odgovornosti i nepostojanju podijeljene odgovornosti na strani sada pok. I. G., supruga I tužiteljice, oca II i III maloljetnih tužiteljica, te sina IV tužitelja pravomoćno je odlučeno međupresudom od 13. studenoga 2007. godine broj P-385/06-38, te odlučeno da će se do pravomoćnosti međupresude zastati sa raspravljanjem o visini tužbenog zahtjeva.

Međupresuda je postala pravomoćna 13. studenoga 2008. godine, kada je drugostupanjskom presudom ovoga suda broj Gž-426/08-2 od 13. studenoga 2008. godine odbijena žalba tuženika protiv međupresude kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska međupresuda. Navedenom međupresudom sa sigurnošću je utvrđeno, a na temelju rezultata svih izvedenih dokaza da je sada pok. I. G. radio po nalogu i za račun tuženika, za nadnicu poslove s posebnim uvjetima rada i to na radilištu u vrbovoj šumi zvanoj G., V. G. i V. P., te za vrijeme rada na radnom mjestu sjekača kod tuženika i zbog pada stabla smrtno stradao kao suprug I tužiteljice, otac II i III maloljetne tužiteljice i sin IV tužitelja.

Prema tome, pravomoćnom međupresudom je utvrđeno da pok. I. G. nije odgovoran za štetni događaj, pa niti djelomično, već tuženik koji je organizirao kao poslodavac i poduzetnik opasne djelatnosti, navedeni posao. Osim toga, sa sigurnošću je utvrđeno da pok. I. G. nije drvo rušio za sebe i za svoj račun, te je odbijen kao neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije, te se stoga i žalbeni razlog bitne povrede, da nema obrazloženja u pogledu doprinosa nastanku štetnog događaja sada pok. I. G. ukazuje u cijelosti neosnovanim.

U odnosu na visinu pretrpljene štete činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrđeno, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve sporne i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i pravilno ocijenio sve izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa utvrđeno činjenično stanje u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja.

Materijalno pravo pravilno je primijenjeno, a posebno odredba čl. 1100. st. 1. i st. 2. i čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO), kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu pravične novčane naknade od 220.000,00 kuna na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti supruga, oca i sina.

Prvostupanjski sud je imao u vidu činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja 1. veljače 2006. godine, sada pok. I. G. bio u dobi od 27 godina, te da su I. G. sada pok. i supruga I. živjeli u braku od dana 22. 12. 2001. godine sa maloljetnim kćerkama P. i I. (rođenim …. i …. godine), te ocem I., supruga I. bila je kod kuće, kuhala, prala održavala kućanstvo, te vodila brigu o maloljetnoj djeci, a svi članovi obitelji su se slagali i bili emocionalno povezani, uzdržavali su se od zarade sada pok. I. G., pomoći za uzdržavanje ostvarene od centra G., koja je za I. iznosila 960,00 kuna mjesečno, za pok. I. 320,00 kuna mjesečno, a za njegovog oca I. G. 320,00 kuna mjesečno i dječjeg doplatka od 299,00 kuna za svako dijete. Otac I. - IV tužitelj radio je koliko je mogao, s obzirom na dob i zdravstveno stanje, te mu je sin pomagao u uzdržavanju.

Dosuđeni iznosi pravične novčane naknade zbog pretrpljenih duševnih bolova pravilno su dosuđeni svim članovima obitelji, obzirom da su se svi slagali i emocionalno bili povezani, te živjeli u istoj obitelji, pa je i po ocjeni ovog suda pravilno dosuđena pravična novčana naknada zbog smrti sada pok. I. G. kao supruga, oca i sina, svakome po 220.000,00 kuna.

Zbog toga se žalba u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

Što se tiče naknade za izradu nadgrobnog spomenika, u iznosu od 28.020,00 kuna prvostupanjski sud je I tužiteljici po tom osnovu dosudio navedeni iznos, jer iz nalaza gospodarskog vještaka – stalnog sudskog vještaka S. R. (list 232 i 237), proizlazi da takve nadgrobne spomenike podižu građani prosječnih imovinskih mogućnosti u mjestu V. P..

Obzirom da je vještak iskazao prosječnu vrijednost nadgrobnog spomenika u mjestu pokopa sada pok. I. G., prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 1093. st. 1. ZOO-a i I tužiteljici dosudio za troškove nadgrobnog spomenika u cijelosti zatraženi iznos, bez obzira što spomenik nije izgrađen, odnosno podignut.

U odnosu na dosuđeni iznos s osnova izgubljenog uzdržavanja zbog smrti oca, pravilno je prvostupanjski sud svakoj od maloljetnih tužiteljica dosudio mjesečnu rentu u iznosu od 400,00 kuna mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka štetnog događaja, tj. idući dan od 2. 2. 2006. godine, a temeljem odredbe čl. 1086., u vezi sa čl. 1088. st. 2. ZOO-a, jer se novčana renta plaća mjesečno unaprijed od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa nije u pravu žalitelj kada smatra da je kamate na dosuđeni iznos rente na ime izgubljenog uzdržavanja zbog smrti oca trebalo dosuditi od donošenja prvostupanjske presude.

Iz nalaza i mišljenja vještaka B. B. (list 261-262) i Lj. Š. (list 266-267), sud je utvrdio cijenu nadničarskog sata rada za sezonske poslove na poljoprivredi, te za prosječnog šumskog radnika koji radi kod privatnika, koje iznose u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Što se tiče ostalih poslova, koje je obavljao sada pok. I. G., iz iskaza tuženika, te saslušanih svjedoka J. M. i D. G., proizlazi da je sada pok. I. G. radio poslove na poljoprivredi kao sezonske poslove, zatim poslove čišćenja staje, piljenja i cijepanja drva, te da je imajući sve to u vidu, mogao prosječno mjesečno radeći navedene poslove zaraditi od 3.000,00 do 3.500,00 kuna. Od tog iznosa uz dječji doplatak i brigu majke uz ostvarenu pomoć za uzdržavanje centra G., da je sada pok. I. G. stvarno doprinosio i mogao doprinositi mjesečno iznos od 400,00 kuna za uzdržavanje svake od mlljt. kćerki, a da je ostao na životu i da nije stradao, jer je bio mlad, zdrav i radno sposoban, pa bi i nadalje mogao doprinositi taj iznos. Zbog iznijetih razloga i po mišljenju ovog suda drugog stupnja, pravilno je prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 1088. st. 1.l i čl. 1094. st. 1. i 2. ZOO-a, s osnova izgubljenog uzdržavanja svakoj maloljetnoj tužiteljici dosudio mjesečnu rentu u iznosu od 400,00 kuna mjesečno s kamatama od 2.2. 2006. godine do isplate.

Na iznos stvarno izgubljenog iznosa uzdržavanja nema utjecaja činjenica da se u međuvremenu majka preudala i da prima porodnu naknadu, te da je ostvarila plaću 2007. i 2008. godine i to za listopad, studeni i prosinac 2007. godine neto plaću u iznosu od 1.799,06 kuna, a za siječanj 2008. godine 352,00 kune, te za travanj, svibanj, lipanj 2008. godine 1.894,75 kuna, za srpanj 2008. godine neto iznos od 1.209,00 kuna, te da od prosinca 2008. godine ostvaruje naknadu od zavoda, s osnova osiguranja kao porodilja (potvrda o dohotku od nesamostalnog rada, kartice o plaći, potvrde o ostalim naknadama od 3. 1. 2009. godine (list 212-216).

Također na visinu mjesečnog iznosa rente ne utječe niti činjenica da I tužiteljica prima stalnu pomoć za uzdržavanje od 1. 2. 2006. godine u iznosu od 1.160,00 kuna mjesečno (list 25), te nije u pravu žalitelj kada tome prigovara.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je sada pok. I. G. kao roditelj ostao živ, da bi bio obvezan uzdržavati maloljetne tužiteljice od svoje zarade i nadalje doprinositi navedeni iznos za uzdržavanje, jer upravo taj stvarni iznos maloljetne tužiteljice gube zbog smrtnog stradanja njihovog oca, koji bi taj iznos zasigurno doprinosio za uzdržavanje da je ostao na životu, kao mlada, zdrava i radno sposobna osoba.

U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se ista temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 2., te čl. 155., a imajući u vidu i odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a, obzirom na odredbu točke I i II izreke rješenja u kojem je tužba tužiteljice mlljt. P. G. povučena za iznos od 500,00 kuna naknade štete, te za iznos 250,00 kn mjesečno, s osnova izgubljenog uzdržavanja, počev od 2. 2. 2006. godine, pa nadalje, te tužba mlljt. I. povučena za iznos od 500,00 kuna naknade štete, te za iznos od 250,00 kn mjesečno s osnova izgubljenog uzdržavanja počev od 2. 2. 2006. godine, pa nadalje dok će za to postojati zakonski uvjeti.

Vrijednost predmeta spora prema svim tužbenim zahtjevima do 23. 9. 2009. godine iznosila je 1.037.500,00 kuna, od 23. 9. 2009. godine do 29. 12. 2009. godine iznosila je 1.040.892,78 kuna, a od 29. 12. 2009. godine iznosila je 1.010.892,78 kuna. Prvostupanjski sud je dosudio troškove parničnog postupka I tužiteljici u sveukupnoj vrijednosti predmeta spora koja sudjeluje sa 24,66%, a svaka maloljetna tužiteljica sa 27%, dok IV tužitelj sudjeluje sa 21,34%.

Navedeni troškovi sastoje se od izdataka za sastav tužbe i podnesaka, te je prema Odvjetničkoj tarifi odmjeren sveukupan iznos od 158.354,81 kunu, također je u odluci o troškovima obrazložio za svaku pravnu radnju i od kojeg datuma, te obzirom da je tužiteljica u sporu uspjela 96,65% od utvrđenih troškova pripada joj 36.903,34 kune. Ti troškovi su prebijeni sa troškovima tuženika, koji iznose 838,12 kuna, te se dobije iznosu od 36.065,22 kune, koliko je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

Na isti način utvrđeni su troškovi maloljetnih tužiteljica i troškovi koji pripadaju tuženiku, pa kada se prebiju troškovi odmjereni svakoj od maloljetnih tužiteljica i troškovi koji pripadaju tuženiku 3.509,00 kuna dobije se iznos od 34.700,91 kunu, koje je tuženik dužan nadoknaditi svakoj maloljetnoj tužiteljici.

IV tužitelj I. G. u cijelosti je uspio u sporu, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da mu pripada 33.041,92 kune i nije u pravu žalitelj kada tome prigovara.

Zbog toga se ukazuje neosnovanom žalba tuženika u odnosu na troškove, jer se niti ne radi o povišenju većem od 50% za zastupanje više osoba prema Tbr. 36. Odvjetničke tarife.

Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je primjenom odredbe čl. 368. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Bjelovaru, 7. travnja 2011. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Judita Crnković,v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava: