Rev-2944/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2944/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. J. iz R., zastupan po punomoćniku M. L., odvjetniku iz R., protiv tuženika: P. L. p.o. R., zastupan po punomoćniku Z. M., dipl. pravnici iz R., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 19. svibnja 1999. godine, br. Gž 108/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 8. prosinca 1998. godine, br. P 1901/98, u sjednici održanoj 11. svibnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik tužitelju isplatiti iznos od 2.850,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to pobliže naznačeno u prvostupanjskoj presudi, te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.647,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravodobno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu se naknadi materijalna šteta, koja mu je nastala time što je svojedobno kao zaposlenik tuženika ozlijeđen na poslu, a tužitelj toga radi ostvarivao manja primanja iz radnog odnosa, stoje imalo za posljedicu da nakon umirovljenja ostvaruje i manju mirovinu od one koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja (radne nesreće).

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda koja prihvaća i drugostupanjski sud, proizlazi:

- da je tužitelj, kao zaposlenik tuženika 12. siječnja 1983. godine ozlijeđen na poslu i da je utvrđeno da je za to odgovoran tuženik,

- daje nakon toga, a zbog umanjene radne sposobnosti, kao posljedica ozljede, tužitelj ostvarivao manju plaću kod tuženika, što je imalo za posljedicu manju mirovinu koju tuženik ostvaruje nakon 2. studenog 1991. godine kada je upućen u starosnu mirovinu,

- da je u parničnom postupku, koji se vodio među istim strankama kod Općinskog suda u Rijeci pod brojem P-3862/93, tužitelju pravomoćno dosuđena razlika između iznosa mirovine koju je ostvario od studenog 1991. do kraja lipnja 1997. godine i one koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja (ozljede na radu),

- da je tužitelj za razdoblje od početka srpnja 1997. godine do kraja travnja 1998. godine primio mirovinu manje u ukupnom iznosu od 2.850,62 kn od one koju su ostvarili raniji zaposlenici tuženika J. O. i M. V., koji su, kao zaposlenici tuženika, umirovljeni 14. studenog 1991. godine, iste životne dobi su kao i tužitelj, istog radnog staža i radili na istim poslovima na kojima je radio i tužitelj do ozljeđivanja.

Tuženik u reviziji ne prigovara osnovu potraživanja, već prigovara pravilnosti utvrđene visine potraživanja, smatrajući da je u konkretnom slučaju trebalo provesti knjivodstveno vještačenje.

S obzirom na izložena činjenična utvrđenja, te podatke koje je prvostupanjski sud pribavio od RF MIORH, Područne službe Rijeka, o visini mirovine, koju su za navedeno razdoblje (od početka srpnja 1997. do kraja travnja 1998. godine) primili tužitelj i komparanti J. O. i M. V., nije, prema prosudbi ovog suda, bilo potrebno izvoditi dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, jer je utvrđena visina potraživanja u potpunom skladu sa pribavljenim podacima, tako da nema sumnje glede točnosti utvrđene visine potraživanja.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 195. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96), kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - nastavno: ZPP), na koju revizija sadržajno ukazuje, jer suprotno onome što se o reviziji navodi, obje nižestupanjske presude sadrže potpune i jasne razloge, kako glede relevantnih činjenica, tako i primjene prava.

Kako nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (u smislu odredbe čl. 386. ZPP), to se revizija ne pokazuje osnovanom, pa je istu valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. svibnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.