Rev-1326/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1326/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradskog komunalnog trgovačkog društva „M.“ d.o.o. C., kojeg zastupa punomoćnik R. B., protiv tuženice V. I. (ranije vlasnice obrta za trgovinu, ugostiteljstvo i usluge „V.“), iz C., koju zastupa punomoćnica S. I., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4832/09-2 od 26. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-140/07 od 9. srpnja 2009., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-140/07 od 26. kolovoza 2009., u sjednici održanoj 13. lipnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4832/09-2 od 26. rujna 2012. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovog suda poslovni broj Ovr-1375/04 od 14. prosinca 2004. u dijelu koji se odnosi na glavnicu u visini 8.104,69 kuna i troškova ovršnog postupka u iznosu 129,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% od dana 1. prosinca 2004. do 31. prosinca 2008., a od 1. siječnja 2009. do isplate u visini eskontne stope koju određuje Hrvatska narodna banka za pet postotnih poena.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovog suda poslovni broj Ovr-1375/04 od 14. prosinca 2004. u visini dijela glavnice 10.104,69 kuna i visini dijela troškova ovršnog postupka u iznosu 404,00 kune, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od 1. prosinca 2004. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ističući da reviziju podnosi zbog materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukinu presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je isplata iznosa 8.104,69 kn na ime izvršene komunalne usluge odvoza smeća i odvodnje otpadnih voda iz poslovnog objekta na adresi u C., za razdoblje od studenoga 2003. do listopada 2004.

Tuženica je u predmetnoj reviziji u suštini postavila pitanja:

„1. Je li drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženice protiv prvostupanjske presude počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP, u situaciji kada je sudac A. P. (koji se po zakonu morao izuzeti iz postupanja u tom predmetu u smislu odredbe čl. 71. st. 1. t. 5. ZPP), sudjelovao u drugostupanjskom vijeću prilikom odlučivanja o žalbi tuženice protiv prvostupanjske presude, iako je u tom istom postupku sudjelovao pred prvostupanjskim sudom?

2. Može li se donijeti zaključak da je obveznik plaćanja komunalnih usluga prema članku 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu bila tuženica, a bez da se nesporno utvrdi pomoću izvoda iz zemljišnih knjiga i na drugi pouzdan način, tko je u spornom periodu bio vlasnik nekretnine u odnosu na koju bi takve usluge bile pružene, te da li je vlasnik obveze plaćanja komunalnih usluga prenio na korisnika prostora?

3. Da li kod isticanja prigovora tuženice o nevjerodostojnosti neke isprave kojom tužitelj dokazuje osnovanost tužbenog zahtjeva, konkretno navedenog obrasca, te kod isticanja prigovora da tuženica uopće nije potpisnik takvog obrasca (a i budući je potpis na obrascu posve različit od potpisa tuženice na punomoći odvjetniku), upravo tuženica treba dokazati negativnu činjenicu i predložiti i predujmiti trošak grafološkog vještačenja?

Po ocjeni ovog suda, a u okolnostima konkretnog slučaja, prvo postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i osiguranje ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, za odgovor na postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija mjerodavne su odredbe čl. 71. st. 1. t. 5. i čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP.

Odredbom čl. 71. st. 1. t. 5. ZPP propisano je da sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom.

Prema odredbi čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (čl. 71. st. 1. t. 1. do 6.), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

Iz spisa predmeta proizlazi da je sudac A. P. kao član vijeća drugostupanjskog suda, koje je donijelo pobijanu odluku sudjelovao i u postupku pred nižim sudom – Općinskim sudom u Crikvenici, jer je kao raspravni sudac kojem je predmet dodijeljen u rad odlučivao o prigovoru tuženice o stvarnoj nenadležnosti Općinskog suda u Crikvenici, te je zakazivao ročišta za glavnu raspravu i rukovodio glavnom raspravom, te sudjelovao u prvostupanjskom postupku do 4. veljače 2009.

S obzirom da je na opisani način drugostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. ZPP, to je ostvaren revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. t. 1. ZPP, zbog čega je valjalo na temelju čl. 394. st. 1. i 4. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim vijećem (čl. 399. st. 1. u vezi čl. 371. ZPP).

U odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje nije bilo potrebito odlučivati u ovom dijelu postupka, s obzirom da je ovaj sud prihvatio prvo pitanje i da je zbog toga drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti.

Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 13. lipnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.