Legislator Case Law & Legislation
Gž-2191/2013-2 AI generated

Croatian court dismisses appeal in traffic accident case, upholding liability allocation and damage calculation.

Case Number Gž-2191/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The County Court in Bjelovar dismissed the defendant's appeal against the first-instance judgment awarding damages for a traffic accident. The defendant argued procedural errors and claimed the plaintiff should have deducted VAT from the vehicle replacement cost, but the court found no grounds for these claims. The appellate court confirmed the lower court's finding that the driver exceeded the speed limit and failed to avoid the collision, thereby upholding the full damage award.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; The appellate court must uphold a first-instance judgment if the decision is clear, logical, and free from significant procedural violations or errors in fact-finding and application of substantive law.

Keywords

AI generated
traffic accident liability speeding negligence damage calculation VAT deduction appellate review standard

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 1090. ZOO-a
čl. 154. st. 3. u svezi sa čl. 155. ZPP-a
godine, za koji dio nisu nastali posebni troškovi, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 3. u svezi sa čl. 155. ZPP-a dosudio tužiteljici parnične troškove u cijelosti, a koji su pravilno odmjereni i bili potrebni za vođenje ove parnice.
čl. 368. st. 2. ZPP-a
I i III izreke) sukladno čl. 368. st. 2. ZPP-a, dok u preostalom odbijajućem, kao nepobijanom dijelu (toč.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Gž-2191/2013-2

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka, kao predsjednika vijeća, Smiljke Premužić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Davorke Hudoletnjak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz P., kao vl.odjavljenog obrta I. P., M. iz P., zastupana po posebnom punomoćniku M. G. iz Z., a on po odvjetniku J. P. iz B., protiv tuženika A. Z. d.d. Z., zastupana po odvjetnici S. T. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1407/2011-33 od 8. ožujka 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. lipnja 2014. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru P-1407/2011-33 od 8. ožujka 2013. godine,u dosuđujućem dijelu (toč. I izreke) i u odluci o trošku (toč. III izreke).

II U preostalom, odbijajućem kao nepobijanom dijelu ( toč. II izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

Općinski sud u Bjelovaru presudom broj P-1407/2011-33 od 8. ožujka 2013. godine naložio je tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od 101.578,18 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude (toč. I izreke) kao i da joj nadoknadi parnične troškove u iznosu od 19.265,16 kn, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (toč. III izreke), dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos za period od 23. veljače 2011. godine do 8. ožujka 2013. godine (toč. III izreke).

Protiv dosuđujućeg dijela presuda i odluke o trošku (toč. I i III izreke) žali se tuženik po punomoćnici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači na način da odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom preko nespornog iznosa od 35.683,20 kn, te je obveže da nadoknadi tuženiku trošak sastava žalbe, te pristojbe na žalbu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima tuženika izreka prvostupanjske presude je jasna i razumljiva te nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju, presuda sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pa kako prvostupanjska presuda nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, to nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), na koju se u žalbi tuženika ukazuje.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne nalazi ni postojanje nekih drugih bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje se u žalbi tuženika ne ukazuje, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom sukladno čl. 8. ZPP-a utvrdio sve sporne i odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, tako da nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 355. ZPP-a na koji se u žalbi ukazuje.

Među strankama nije sporno da je dana 19. siječnja 2010. godine došlo do prometne nesreće u B. oko 19,30 sati na način da je D. D. upravljajući vozilom reg. oznake BJ …, koje je osigurano kod tuženika, vršio radnju vozilom uključivanja u promet sa putnog prilaza kbr. 41/a, kojom prilikom je došlo do kontakta njegovog vozila s vozilom tužiteljice kojim je upravljao M. V., koji je izbjegavajući sudar udario i u metalni stup javne rasvjete, uslijed čega je na vozilu tužiteljice nastala šteta. Prvostupanjski sud je utvrdio, a to se više niti ne osporava, da je uslijed te prometne nesreće na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta i to u iznosu od 141.111,69 kn u kojoj šteti je obračunat i PDV.

Kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, kako je to propisano čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35 /05 i 41/08 - dalje: ZOO), a ako prostoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, kako to propisuje st. 2. čl. 1072. ZOO-a.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoji obostrana krivnja i vozača koji je upravljao vozilom tužiteljice i vozača koji je upravljao vozilom osiguranika tuženika, te je suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika i po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud pravilno

utvrdio da je za prometnu nesreću kriv vozač koji je upravljao tužiteljičinim vozilom u omjeru od 30%, a vozač vozila osiguranika tuženika u omjeru od 70%.

Naime, kako je to na temelju nalaza i mišljenja vještaka i utvrđeno, a što se više također ne osporava, vozač vozila vlasništvo osiguranika tuženika uključivao se u promet vožnjom unazad sa putnog prilaza na kolnik, a imajući u vidu preglednost na mjestu događaja objektivno je mogao uočiti nailazak vozila tužiteljice te je mogao odustati od radnje uključivanja i propustiti vozilo tužiteljice, što je bio i dužan sukladno čl. 43. st. 1. i 2. i čl. 45. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08). Da je D. D. tako postupio do prometne nesreće ne bi niti došlo , jer bi vozilo tužiteljice prošlo kolnikom, a koje vozilo je imalo prednost prolaza, bez ikakovog incidenta. S druge strane, utvrđeno je prometnim vještačenje, što se također više ne osporava, da je vozač koji je upravljao vozilom tužiteljice se kretao brzinom od 81,5 km/h na mjestu gdje je dopuštena brzina 50 km/h, dakle kretao se nedopuštenom brzinom, a koja je sasvim sigurno bila neprimjerena uvjetima i stanju na kolniku, budući da je bio noćni režim vožnje i da je bio mokar kolnik. Vozač vozila tužiteljice je mogao izbjeći sudar i uz nepropisno kretanje osiguranika tuženika da se je kretao brzinom ne većom od 66 km/h, dakle i pri dopuštenoj brzini od 50 km/h, jer bi se pri toj brzini poduzetom radnjom kočenja zaustavio ispred ravnine sudara.

Neosnovano tuženik u žalbi ističe da treba uzeti u obzir kod utvrđivanja krivnje vozača vozila tužiteljice i činjenicu da bi izbjegao prometnu nesreću i pravilnom reakcijom, tj. da je samo kočio, a ne i pokušao izbjeći nesreću izmicanjem u desno, jer mu se to ne može pripisati u krivnju, budući da se radi o trenutnoj reakciji vozača na subjektivni događaj opasne situacije, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja svoje tvrdnje da je tužiteljici trebalo priznati štetu umanjenu za vrijednost PDV-a, jer da je ona u vrijeme kupovanja predmetnog vozila bila obrtnik i bila u sustavu PDV-a. Radi se kao što je i utvrđeno vještačenjem o totalnoj šteti na vozilu, prema tome, da bi tužiteljica u potpunosti bila obeštećena ima pravo na isplatu toliko novca koliko joj je potrebno da kupi vozilo u stanju u kakvom je bilo njezino, neposredno prije prometne nesreće, pa tužiteljica svakako mora platiti PDV za kupnju automobila, jer je PDV sadržan u cijeni vozila.

Naime, tužiteljica ima pravo na potpunu naknadu, dakle na naknadu štete u iznosu koji je potreban da se njena materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja kako to propisuje čl. 1090. ZOO-a, a to dakle da ima automobil jednake vrijednosti kakav je bio njezin prije ove prometne nesreće.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je od utvrđene visine štete od 145.111,69 kn odbio iznos od 30% koliki je omjer krivnje vozača njenog vozila, te joj dosudio iznos od 101.578,18 kn zajedno sa kamatama.

Budući da tužiteljica samo u neznatnom dijelu nije uspjela u parnici, a koji se odnosi na dio zatezne kamate na dosuđeni iznos za period od 23. veljače 2011. godine do 8. ožujka 2013. godine, za koji dio nisu nastali posebni troškovi, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154. st. 3. u svezi sa čl. 155. ZPP-a dosudio tužiteljici parnične troškove u cijelosti, a koji su pravilno odmjereni i bili potrebni za vođenje ove parnice.

Slijedom svega naprijed navedenog, a kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, pa niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (toč. I i III izreke) sukladno čl. 368. st. 2. ZPP-a, dok u preostalom odbijajućem, kao nepobijanom dijelu (toč. II izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Budući da je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, odbijen je kao neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe.

Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Bjelovaru, 5. lipnja 2014. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Antun Dominko