Jž-1763/2017-00 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Jž-1763/17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku prema mlt. J. ., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenja Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 11. svibnja 2017., broj: 16. Pp J-81/17, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba mlt. J. M. kao neosnovana te se potvrđuje pobijano prvostupanjsko rješenje.

II. Na temelju čl. 227. st. 4. u vezi sa čl. 139. st. 6. u vezi Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), mlt. J. M. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

Pobijanom odlukom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima od 11. svibnja 2017., broj: 16. Pp J-81/17, mlt. J.M. je, zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, upućen u Centar za odgoj na neprekidan boravak u trajanju osam dana, koju mjeru će provesti Centar za socijalnu skrb Križevci.

Istim rješenjem, na temelju čl. 227. st. 4. Prekršajnog zakona, maloljetnik je oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

Protiv tog rješenja, žalbu je pravodobno podnio maloljetnik osobno ne naznačujući žalbene osnove, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijano prvostupanjsko rješenje iz osnova i razloga iz kojih se ono pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih maloljetnik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

Maloljetnik u žalbi iznosi tvrdnju da svjedok I. H. nije svjedočio istinito, da je prvostupanjski sud njegov svjedočki iskaz neosnovano smatrao vjerodostojnim te da pravu istinu može potvrditi T. Č., a za što postoje dokazi u vidu poruke koje je ona poslala njegovoj majci.

Međutim, po ocjeni ovog suda, suprotno takvim tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

Bezuspješan je pokušaj žalitelja da potpuno neargumentiranim navodima obezvrijedi iskaz svjedoka I. H., budući da je iskaz tog svjedoka potpuno suglasan iskazu svjedokinje T. Č. Oboje svjedoka o bitnim i odlučnim činjenicama iskazuju identično, bez ikakvog proturječja i nedosljednosti. Pritom svakako treba naglasiti da je maloljetnik u obrani u cijelosti priznao događaj od 28. studenog 2016. i da je njegova obrana u tom dijelu identična iskazima navedenih svjedoka, pa s obzirom da u spisu nema podataka koji bi upućivali na razloge zbog kojih bi svjedoci neosnovano teretili žalitelja u odnosu na događaj od 13. prosinca 2016, a niti ih maloljetnik u žalbi ističe, to ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud identične iskaze svjedoka I. H. i T. Č. i u odnosu na taj događaj osnovano cijenio vjerodostojnima.

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i prvostupanjski sud je, na temelju provedenog postupka i svih izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

Iz sadržaja žalbe proizlazi da se maloljetnik nije žalio zbog odluke o primijenjenoj odgojnoj mjeri, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijano prvostupanjsko rješenje i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u njegovu korist zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

Razmotrivši odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za primjenu odgojne mjere iz čl. 70. Prekršajnog zakona, osnovano smatrajući da će se na taj način postići svrha primjene odgojnih mjera iz čl. 66. Prekršajnog zakona. Naime, prilikom odabira prekršajnopravne sankcije, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je upravo navedena odgojna mjera najprimjerenija za maloljetnika s obzirom na izraženu upornost i drskost u njegovom protupravnom ponašanju, vidljivu kako iz činjenice da se radi o produljenom djelu, tako i iz činjenice da mu je pravomoćnom odlukom Prekršajnog suda u Bjelovaru broj Pp J-591/15, zbog istog prekršaja, izrečen sudski ukor. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nužno reagirati prema maloljetniku izvanobiteljskim pedagoškim i psihološkim mjerama da bi se na istoga na vrijeme utjecalo radi usvajanja i prepoznavanja ispravnih društvenih vrijednosti.

Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je maloljetnika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu ne proizlazi da ima vlastitih prihoda ili imovine.

Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. prosinca 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa za spis, maloljetnika i tužitelja.