I Kž-812/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 812/07-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. S. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. D. S., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, od 15. lipnja 2007., br. K-6/07, u sjednici održanoj dana 04. ožujka 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka i braniteljice opt. D. S., M. Đ., odvjetnice iz Z.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. D. S., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. D. S. i opt. N. Š., za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. st. 2. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01, nastavno: KZ), na način opisan u izreci prvostupanjske presude, te ih je na temelju čl. 173. st. 2. KZ i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ osudio i to opt. D. S. na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a opt. N. Š. na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja je primjenom čl. 54. KZ zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od šezdeset radnih dana u roku od jedne godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. i 2. KZ opt. D. S. i opt. N. Š., u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 15. do 17. siječnja 2006., svakome.

Na temelju čl. 76., u vezi čl. 75. st. 3. KZ opt. D. S. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti opojnih droga, koja može trajati do prestanka razlog iz kojih je izrečena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja izrečene kazne zatvora i ne dulje od tri godine.

I Kž 812/07-6

Na temelju čl. 76. KZ i opt. N. Š. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti opojnih droga do prestanka razloga iz kojih je izrečena.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ optuženicima je izrečena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, tako da je od opt. D. S. oduzeto 402,14 grama opojne droge marihuane, a od opt. N. Š. 418,69 grama opojne droge marihuana, te je određeno uništavanje tako oduzete opojne droge po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), optuženici su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 7. ZKP.

Protiv te presude žali se opt. D. S. po braniteljici M. Đ., odvjetnici iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili preinači uvažavajući sve iznesene razloge o primjeni propisa o ublažavanju kazne, koji je dopunjen na sjednici vijeća, prijedlogom za primjenom uvjetne osude.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku, a i na sjednici vijeća, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješten je državni odvjetnik, te opt. D. S. i njegova braniteljica, koja je to zahtijevala, a na sjednicu je pristupio zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Radovan Šantek i navedena braniteljica optuženika, dok je na temelju čl. 374. st. 4. ZKP sjednica održana u odsutnosti uredno pozvanog opt. D. S..

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 5. ZKP, bez obrazloženja razloga za tu osnovu, dok je istaknutu povredu iz čl. 2. ZKP, braniteljica na sjednici vijeća obrazložila omaškom u pisanju žalbe.

Suprotno navedenom, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud nije našao da bi sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili prijedlog oštećenika, odnosno odobrenje nadležnog tijela, jer o tome se radi u odredbi čl. 367. st. 1. toč. 5. ZKP, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga nije osnovana žalba opt. D. S. zbog povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije osnovana žalba opt. D. S. niti zbog povrede kaznenog zakona, koje žalbene razloge optuženik formalno naznačuje odredbom čl. 368. toč. 3. ZKP, ali ih uopće ne

I Kž 812/07-6

obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude u tom pravcu nije utvrđeno da bi postojale okolnosti koje isključuju progon ili da bi nastupila zastara, amnestija ili pomilovanje odnosno da bi se radilo o već presuđenoj stvari, a nisu nađene niti povrede kaznenog zakona, iz čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga nije osnovana žalba opt. D. S. niti zbog povrede kaznenog zakona.

Nije osnovana žalba opt. D. S. niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se žalba zapravo odnosi samo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, budući da se ne predlaže izvesti niti jedan novi dokaz, niti se prigovara da bi sud neosnovano odbio provesti bilo koji već predloženi dokaz.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

Optuženik u žalbi ustraje na tvrdnji koju iznosi i u svojoj obrani tijekom postupka, da je opt. N. Š. prodao samo opojnu drogu dana 15. siječnja 2006., a ne i u prosincu 2005. godine, te da je količinu od 402,14 grama marihuane zadržao samo za svoje potrebe, a niti dijelom ne i za daljnju prodaju.

Suprotno ovim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize provedenih dokaza, uključujući i iskaze optuženika, prihvatio u cijelosti navode iz obrane opt. N. Š., kao vjerodostojne, a obranu opt. D. S., u dijelu u kojem poriče događaj iz prosinca 2005. i da bi količinu od 402,14 grama marihuane dijelom nabavio i za daljnju prodaju, ocijenio kao neosnovanu i usmjerenu u pravcu izbjegavanja kaznene odgovornosti, te zaključio da je opt. D. S. počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, u svemu na način opisan u izreci pobijane presude.

Takav zaključak zaista opravdava već sama količina opojne droge od 402,14 grama marihuane, koja bi prema nalazu i mišljenju vještaka, bila dostatna za oko 400 do 800 jointa (zavisno od količine punjenja od 05 ili 1,00 grama po jointu), koju bi količinu optuženik mogao konzumirati kroz period od godine dana. Iako je optuženik zaposlen i zarađuje mjesečno oko 3.600,00 kn, činjenica je i da je oženjen i otac maloljetnog djeteta, te njegove materijalne prilike izvjesno nisu takve da bi mu omogućile da samo za svoje potrebe nabavlja marihuanu za godinu dana unaprijed, a pored toga stoji i zaključak prvostupanjskog suda, koji se temelji na nalazu toksikološkog vještaka, kako bi marihuana kroz tako dug period svakako izgubila na kvaliteti, jer bi došlo do raspadanja tetrahidrocanabinola, bez kojeg sastojka marihuana ne bi ni bila opojna droga.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno (i nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja.

Na žalbu optuženika zbog odluke o kazni.

Optuženik smatra da kod odmjeravanja kazne sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio utvrđene olakotne okolnosti, posebno činjenicu „smanjene uračunljivosti“, što je trebalo dovesti do primjene odredaba o ublažavanju kazne, dok u dopuni ovog žalbenog osnova na

I Kž 812/07-6

sjednici vijeća, braniteljica optuženika ističe kako se radi o mlađem punoljetniku, da je u međuvremenu supruga optuženika rodila dijete tako da optuženik sada ima dvoje djece, te da je zaposlen i predlaže primjenu uvjetne osude.

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve one okolnosti koje po čl. 56. KZ utječu na izbor vrste i visine kazne počinitelju kaznenog djela, pri čemu je utvrđene olakotne okolnosti – da je neosuđivan, primjereno držanje pred sudom, da je otac jednog djeteta i da mu je supruga trudna, njegovu relativnu mladost (u vrijeme izvršenja djela navršio 21 godinu), smanjenu ubrojivost uslijed ovisnosti – cijenio kao posebno izražene olakotne okolnosti na temelju kojih je upravo i primijenio odredbe o ublažavanju kazne, koju je odmjerio ispod zakonom propisanog minimuma od jedne godine, a kako se radi o kaznenom djelu sa propisanom kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina, to uopće nije moguća primjena uvjetne osude jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 67. st. 3. KZ.

Zbog toga će svrha kažnjavanja kako je ona propisana u čl. 50., u vezi čl. 6. KZ u ovom slučaju i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, biti ostvarena upravo kaznom izrečenom po prvostupanjskom sudu.

Stoga, žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

Drugostupanjski sud ispitao je i odluku o izrečenim sigurnosnim mjerama, u pogledu kojih u žalbi optuženika nema određenih navoda, te je našao da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno i zakonito opt. D. S. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti opojnih droga, iz čl. 76., u vezi čl. 75. st. 3. KZ, odnosno sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta – opojne droge koja je tijekom postupka privremeno oduzeta od optuženika.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih opt. D. S. pobija prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 387. ZKP žalbu opt. D. S. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 04. ožujka 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Damir Kos, v.r.