Croatian Supreme Court dismisses appeal due to failure to rule on expert witness disqualification request under ZPP.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a partial confirmation of the first-instance judgment regarding construction work payments. The defendant argued that the lower courts committed a fundamental procedural violation by failing to decide on his request to disqualify the court-appointed expert witness, who allegedly had a conflict of interest. The court agreed that this omission violated the rules on judicial impartiality and the right to a fair trial, but ultimately dismissed the appeal because the procedural defect did not affect the substantive outcome of the case.
Legislator headnote
AI generatedArticles 354(1) and 75 of the Civil Procedure Act; The failure of a court to rule on a request for disqualification of an expert witness constitutes a fundamental procedural violation that may affect the legality of the judgment, even if the final decision on the merits remains unchanged.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 118/17-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja G. d.d., U., OIB: … koga zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u U., protiv tuženika E. C. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M., J. i M. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-10071/13-2 od 8. studenog 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2672/07 od 23. listopada 2013., u sjednici održanoj 13. prosinca 2017.,
r i j e š i o j e :
Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-10071/13-2 od 8. studenog 2016. u toč. I. izreke i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2672/07 od 23. listopada 2013. u toč. I. i II. izreke, a u odnosu na toč. III. izreke u dijelu u kojemu je, po preinačujućoj drugostupanjskoj odluci o troškovima postupka, tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 397.990,90 kn, i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku E. c. d.o.o. Z., platiti tužitelju G. d.o.o. U. iznos od 2.742.783,62 kn, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku E. c. d.o.o. Z., platiti tužitelju G. d.o.o. U. zakonsku zateznu kamatu po kamatnoj stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske kamate tekućom na iznos od 2.742.783,62 kn od dana 12. lipnja 2004. do 31. prosinca 2007. te zakonsku zateznu kamatu obračunatu uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena od 1. siječnja 2008. pa do isplate, u roku 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku E. c. d.o.o. Zagreb tužitelju G. d.o.o. U. nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 507.251,90 kn, u roku 8 dana.“
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2672/07 od 23. listopada 2013. u točkama I. i II. njene izreke te u dijelu točke III. izreke za parnični trošak u iznosu od 397.990,90 kn.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2672/07 od 23. listopada 2013. u dijelu točke III. izreke i rješava:
Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 109.261,00 kn (stodevettisućadvjestošezdesetjednakuna).“.
Protiv dijela drugostupanjske presude s kojim nije uspio u žalbenom postupku reviziju je podnio tuženik na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 497.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijenjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud obje nižestupanjske presude preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno da obje presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je isplata utuženog iznosa prema Ugovoru broj … od 6. rujna 2003. sklopljenim između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja prema kojem se tužitelj obvezao izvršiti bušenje i miniranje u širokom ukopu na trasi Jadranska autoceste Z. S., čvor P.
Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj je sa tuženikom 6. rujna 2003. sklopio Ugovor broj … kojim je tuženik kao naručitelj od tuženika kao izvršitelja naručio izvođenje bušenja i miniranja u širokom ukopu na trasi Jadranske autoceste Z. S., dionica čvor P., a po osnovi navedenog Ugovora broj … tužitelj je sastavio Okončanu situaciju broj … od 5. travnja 2004. za obavljene radove na J. autocesti, čvor P. zaključno s mjesecom ožujkom 2004. i predao ju tuženiku. Istu situaciju tuženik nije ovjerio, a po navedenoj situaciji ukupna vrijednost obavljenih radova iznosi 4.993.316,90 kn, od čega se na tužitelja odnosi 2.953.477,00 kn. Isti iznos, po dospijeću predmetne situacije, tuženik nije isplatio tužitelju. Utvrđeno je i da je tužitelj izvodio radove bušenja, a treća osoba (društvo B. d.o.o.) miniranje s time da je prije sklapanja predmetnog Ugovora …, društvo B. d.o.o. bilo u ugovornom odnosu s tuženikom, a tužitelj kooperant pa su kasnije tužitelj i društvo B. d.o.o. zamijenili uloge. Utvrđeno je i da stranke nisu raskinule predmetni Ugovor u roku i obliku kako je propisano samim Ugovorom.
U postupku je izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Z. E., na temelju čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je u razdoblju od 6. rujna 2003. do 9. veljače 2004. tužitelj je za potrebe tuženika odminirao 177.163,63 m³, a sudovi utvrđuju i da tuženik nije dokazao da radovi nisu izvedeni kvalitetno odnosno da kamen nije usitnjen sukladno Ugovoru, odnosno da nije dokazao da je obavijestio tužitelja o primjedbama na izvedene radove.
Na temelju navedenih utvrđenja, sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim, osnovom odredaba čl. 600., 614. i 618., u vezi čl. 630. i čl. 641. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), imajući u vidu da se tužiteljevo potraživanje zasniva na okončanoj situaciji broj … od 5. travnja 2004. koju je sastavio tužitelj za obavljene radove na J. autocesti, čvor P. zaključno s mjesecom ožujkom 2004., a koja situacija predstavlja račun i koju situaciju tuženik tijekom postupka nije osporio. Prigovor zastare otklonjen je uz obrazloženje da tuženik nije ovjerio predmetnu okončanu situaciju koja se temelji na ugovoru broj … od 6. rujna 2003., a iz kojeg proizlazi da su stranke ugovorile obračun i plaćanje na način da je rok ovjere situacije sedam dana od zaprimanja situacije, a rok plaćanja 60 dana od ovjere situacije pa zastara nije ni mogla početi teći. Pored navedenoga, sudovi ocjenjuju da je tuženik, koji tvrdi da situaciju nije ovjerio zbog toga što se trebalo izvršiti usklađenje s glavnim investitorom K. i. d.o.o., trebao u razumnom roku provesti usklađenje, što nije učinio. Zaključno sudovi ocjenjuju da okolnost je li ugovor raskinut ili ne, ne utječe na obvezu tuženika platiti tužitelju račun za izvršene radove.
Navedeno se ne može za sada prihvatiti kao pravilno.
U pravu je revident kada tvrdi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi u vezi s čl. 75. ZPP-a, jer da nije odlučeno o njegovom prijedlogu za izuzeće vještaka.
U konkretnom slučaju tuženik je zahtjev za izuzeće vještaka Z. E. podnio u podnesku od 28. ožujka 2013., u kojem je naveo da pitanje je li vršen nadzor nad radovima na predmetnoj dionici od strane imenovanog vještaka Estera ima utjecaja na pitanje njegove pristranosti u konkretnom postupku.
Prema čl. 254. st. 1. ZPP-a vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet i sudac, dok je st. 3. istog čl. propisano da je u zahtjevu za izuzeće vještaka stranka dužna navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuzeće. Prema st. 4. istog čl. o zahtjevu za izuzeće odlučuje parnični sud.
Prema čl. 71. st. 1. ZPP-a sudac ne može obavljati sudačku dužnost: 1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak, 2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku, 3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije, 4) ako je skrbnik, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika, 5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom, 6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća, 7) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost. Odredbom čl. 75. ZPP-a propisano je da je sudac, kad sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće dužan odmah obustaviti svaki rad na tom predmetu.
Međutim, kao što proizlazi iz spisa i kako to tvrdi revident u reviziji, o zahtjevu za izuzeće vještaka nije odlučeno, a ako bi se utvrdilo da je sudski vještak u stalnoj poslovnoj vezi s jednom od stranaka u sporu onda bi to mogle biti druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.
Na opisani način učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1. ZPP-a i u vezi s čl. 75. ZPP-a koja je prema ocjeni ovog suda mogla utjecati na zakonitost i pravilnost pobijane presude.
Zbog svega navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tuženika kao osnovanu i na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, vodeći računa o prijedlogu tuženika za izuzeće spomenutog vještaka.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 13. prosinca 2017.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.