I Kž-349/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 349/10-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. P., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2010., broj II-K-197/09, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje u odnosu na toč. I. tog rješenja, te se predmet u tom ukinutom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odbija se žalba opt. M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je u toč. I. izreke na temelju čl. 331. st. 2. ZKP-a u vezi čl. 78. st. 1. i čl. 9. st. 1. i 2. ZKP-a kao nezakonite dokaze iz spisa izdvojio dio zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija od 02. veljače 2008. (list 41. spisa) u rubrici „popis i opis privremeno oduzetih predmeta i to pod točkama 2., 3., 5., 7. i 9.“, kao i zapisnik o pretrazi prijevoznog sredstva od 02. veljače 2008. (list 47-48), dok je pod toč. II. izreke odbio dokazni prijedlog braniteljice i optuženika da se iz spisa izdvoji cijeli zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija od 02. veljače 2008.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da se odbije prijedlog braniteljice opt. M. P. za izdvajanjem zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija i zapisnik o pretrazi prijevoznog sredstva.

Žalbu je podnio i opt. M. P. osobno i putem braniteljice T. V. Đ., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 349/10-4

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP u vezi s člankom 399. ZKP- a, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, je u pismenom mišljenju od 23. travnja 2010., broj: Kž-DO-739/10, predložio se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja iz iskaza svjedoka pretrage M. S. i V. K. izveo pogrešne zaključke. Naime, sud prvog stupnja, nakon što je djelomično reproducirao njihove iskaze o tome što im je bilo pokazano pri provedenoj pretrazi stana opt. M. P., je zaključio da je policajac D. M. vjerojatno pronašao na ormaru u spavaćoj sobi sporne paketiće sa kokainom i manitolom, ali da je propustio svjedocima pretrage te predmete i pokazati, što zapisnik o pretrazi čini nezakonitim dokazom. Glavni argument suda prvog stupnja za ovaj zaključak je to što se svjedoci pretrage ne sjećaju da su im ovi predmeti bili pokazani. Pri tom se navodi kako se svjedok M. S. sjeća ostalih pronađenih predmeta, tepsije sa galerije u kojoj je bila sumnjiva materija, vrećice iz kupaonice i novca, ali se ne sjeća da bi mu policajac D. M. pokazao i predmete sa ormara, dok se drugi svjedok pretrage V. K. sjeća samo predmeta koji su pronađeni na galeriji.

Sud prvog stupnja ističe, da bez obzira što odredba čl. 217. ZKP-a propisuje da su nezakoniti samo oni dokazi koji su pribavljeni pri pretrazi stana i drugih prostorija, ako je pretraga obavljena bez sudskog naloga i bez osoba koje moraju biti nazočne pretrazi, potrebno je i da se pronađeni predmeti pokažu svjedocima pretrage kako bi se oni mogli uvjeriti što je točno pronađeno, što u ovoj prilici nije bio slučaj.

Već iz ovako skraćenih razloga koji su navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja evidentno je da su oni pogrešni. Naime, u pravu je državni odvjetnik kada ukazuje u žalbi da sud prvog stupnja ne pravi razliku između izričaja koji svjedoci pretrage pri iskazivanju koriste „ne sjećam se“ i „nisam vidio“, jer uistinu oni cijelo vrijeme i u svojim iskazima i pri suočenju govore o predmetima kojih se sjećaju, a za ostale navode da ih se ne sjećaju. Oba svjedoka u niz navrata i u odnosu na druge okolnosti izričito navode da ih se ne sjećaju. Tako svjedok S. (list 867) izričito navodi da se ne sjeća kakva je bila procedura, ne pamti detalje, redoslijed penjanja po ljestvama i sl., a svjedok K. (list 878) navodi da se s obzirom na protek vremena samo sjeća da su bili policajci i da je pronađena neka taca s bijelim prahom, dok se više ničeg ne sjeća.

Prema tome, sud prvog stupnja nije mogao na temelju iskaza svjedoka pretrage koji se pri ispitivanju (25. ožujka 2010.) nakon proteka više od dvije godine od provedene pretrage (02. veljače 2008) očito ne sjećaju svih detalja, zaključiti da im pronađeni predmeti nisu niti bili pokazani. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja trebao pozvati svjedoke pretrage da se očituju zašto su bez ikakvih primjedbi potpisali zapisnik u kojem je navedeno da su svi navedeni predmeti pronađeni. Posebice se to odnosi na svjedoka M. S. koji je izričito naveo da je pročitao zapisnik prije nego li ga je potpisao i da je u tom zapisniku bilo konstatirano sve što je vidio.

Državni odvjetnik je svojim žalbenim navodima doveo u sumnju ocjenu suda prvog stupnja da je iskaz policajca D. M. kontradiktoran jer da svjedok najprije govori da nije

I Kž 349/10-4

otvarao paketiće sa drogom, a kasnije tvrdi da ih je otvorio i pokazao svjedocima. Naime, iz zapisnika o pretrazi proizlazi (toč. 5. i 7.) da su pronađene dvije prozirne PVC vrećice u kojima su bili paketići sa sumnjivom materijom, pa je prihvatljiva tvrdnja policajca M. da je po pronalasku sumnjivih predmeta otvorio vanjsku ambalažu, a nije otvarao i paketiće sa drogom, tako da njegov iskaz nije proturječan i ne može biti argument kod zaključivanja da ovi predmeti nisu svjedocima pretrage bili predočeni.

Uostalom, ono što sud prvog stupnja propušta uzeti u obzir je to da je sam optuženik u svom iskazu od 06. ožujka 2008. (list 311-312) naveo upravo u pogledu tih spornih predmeta iz spavaće sobe da su mu ih policajci pokazali, ali je odbio potpisati zapisnik jer to nisu bile njegove stvari. Prema tome, ako su policajci inkriminirajuće predmete pokazali optuženiku, uistinu je nelogično da su ih prepustili pokazati i svjedocima pretrage.

Prema tome, zaključci suda prvog stupnja o tome kako ovi predmeti (toč. 5. i 7.) nisu predočeni svjedocima pretrage se za sada ukazuju pogrešnim. Isto se odnosi i na blokove „Lipa Mil“ (toč. 2. i 3.) kao i na lonac sa sumnjivim tragovima (toč. 9.), jer i u odnosu na te predmete optuženik u svom iskazu priznaje da su mu pokazani, što ukazuje da su pokazani i svjedocima pretrage. Uostalom, na ove predmete svjedoci pretrage uopće nisu bili ispitivani, iako sud zaključuje da im niti oni nisu bili pokazani jer ih ne spominju u svojim iskazima, što je očito pogrešno. U pogledu ovih predmeta svjedoci uopće nisu pozvani da se očituju tako da sud ne može zaključivati bez ikakve argumentacije da niti ti predmeti svjedocima pretrage nisu bili predočeni.

Svemu naprijed navedenom treba dodati i slijedeće. Sud prvog stupnja se faktički u konkretnom slučaju upustio u ocjenu vjerodostojnosti sadržaja zapisnika o pretrazi utvrđujući da on nije istinit. Dakle, sud prihvaća da su svjedoci pretrage bili nazočni pretrazi, da je postojao nalog za pretragu i da je policija sporne predmete u stanu optuženika doista pronašla, tj. nije ih npr. podmetnula, ali utvrđuje da ih nije predočila svjedocima pretrage i da se stoga radi o nezakonitim dokazima.

Ovakvo stajalište sud prvog stupnja nije osnovano jer s aspekta zakonitosti dokaza odlučno je da su svjedoci pretrage bili cijelo vrijeme nazočni i bili u objektivnoj mogućnosti pratiti tijek pretrage, i da su predmeti doista u stanu optuženika bili pronađeni, tako da zapisnik o pretrazi samo zbog navedene okolnosti i u ovom spornom dijelu ne bi bio nezakonit dokaz.

Što se tiče odluke suda prvog stupnja o izdvajanju zapisnika o pretrazi prijevoznog sredstva od 02. veljače 2008., kao nezakonitog dokaza zbog toga što pretrazi nisu nazočili svjedoci pretrage, ona je također pogrešna.

Naime, u odnosu na pretragu vozila koja je regulirana noveliranom odredbom čl. 211. b. ZKP-a (čl. 96. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, „Narodne novine“ broj 58/02) nije potrebno da prilikom pretrage budu nazočni svjedoci pretrage kao što je to propisano za pretragu stana ili drugog prostora u čl. 214. st. 1. ZKP-a. Stoga u odredbi čl. 217. ZKP-a, koja propisuje, između ostalog, da su nezakoniti dokazi pribavljeni pretragom bez nazočnosti osoba koje moraju biti nazočne pretrazi, i nije navedena odredba o pretrazi prijevoznog sredstva iz čl. 211. b. ZKP-a.

I Kž 349/10-4

Prema tome, zapisnik o pretrazi prijevoznog sredstva od 02. veljače 2008. godine nije nezakonit dokaz zbog toga što pretrazi nisu nazočili svjedoci pretrage, tako da je i u tom dijelu žalba državnog odvjetnika osnovana.

S druge strane, neosnovano se opt. M. P. žali u odnosu na toč. II. izreke pobijanog rješenja jer je sud prvog stupnja posve pravilno odbio iz spisa predmeta izdvojiti kao nezakoniti dokaz preostali dio zapisnika o pretrazi stana od 02. veljače 2008.

Naime, neosnovano opt. M. P. tvrdi da je sud prvog stupnja trebao izdvojiti kao nezakonit cijeli zapisnik o pretrazi stana zbog toga što nalog o pretrazi nije uručen vlasniku stana I. P., majci optuženika, jer je sud prvog stupnja ispravno utvrdio da je nalog prije početka pretrage uručen optuženiku koji je živio u tom stanu, što je u skladu s odredbom čl. 213. st. 2. ZKP-a.

Nadalje, neosnovano optuženik tvrdi da je pretraga nezakonito provedena i u pogledu kupaonice, jer da u njoj, kada su policajci našli kompromitirajući materijal, nisu istovremeno bili svjedoci pretrage. Naime, sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka pretrage M. S. ispravno zaključio da su svjedoci pretrage bili nazočni pretrazi kupaonice. Ispravno je sud prvog stupnja iskaz svjedoka M. S. prihvatio jer je njegov iskaz dosljedan, uvjerljiv i konkretan, za razliku od iskaza svjedoka V. K., koji se zbog proteka vremena gotovo ničega ni ne sjeća. Osim toga, kao što je već ukazano u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, bitno je da su svjedoci pretrage bili u objektivnoj mogućnosti pratiti tijek pretrage, pa ukoliko i nisu mogli u malom prostoru, kao što je to slučaj s kupaonicom, fizički u njoj biti istovremeno, bitno je da su s mjesta na kojem su se nalazili, na ulazu u kupaonicu, mogli pratiti obavljanje pretrage.

Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je pretraga obavljena nezakonito jer mu nije bilo omogućeno da prati tijek pretrage zbog toga što je cijelo vrijeme bio vezan i smješten da sjedi uz stol, kao i zbog toga jer svjedocima pretrage nije pročitan zapisnik o pretrazi. Naime, već citirana odredba čl. 217. ZKP-a propisuje kada se zapisnici o pretrazi i ostali dokazi pribavljeni pretragom ne mogu upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku i u njoj su na taksativan način predviđeni slučajevi koji dovode do nezakonitosti dokaza o pretrazi. Radi se samo o slučajevima kada se pretrage obavlja bez sudskog naloga (čl. 213. st. 1. ZKP-a), bez nazočnosti osoba koje moraju biti nazočne pretrazi (čl. 214. st. 1. i st. 2. ZKP-a) ili kada su pretragu redarstvene vlasti bez naloga proveli protivno odredbi čl. 216. st. 1. i 2. ZKP-a. Prema tome, navedene povrede koje ističe optuženik, kada bi i bile počinjene, ne bi u konačnici dovele do nezakonitosti zapisnika o pretrazi i ostalih dokaza koji su pribavljeni pretragom, jer ti dokazi nisu nezakoniti dokazi u smislu odredbe čl. 9. st. 2. ZKP-a.

Naime, istaknute povrede nisu izričito predviđene odredbama ZKP-a kao nezakoniti dokazi, niti su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava na dostojanstvo, ugled i čast, te prava ne nepovredivost osobnog i obiteljskog života. Time što su policajci u skladu sa zakonom primijenili sredstva vezivanja prema optuženiku, nisu ga onemogućili da aktivno prati tijek pretrage i stavlja primjedbe. Međutim, iz optuženikove obrane proizlazi da on nije htio potpisati potvrde o privremenom oduzimanju predmeta jer je tvrdio da pronađeni predmeti nisu njegovi i to je bio glavni razlog njegove pasivnosti. Dakle, nema govora o tome da bi zbog vezivanja lisicama on bio uskraćen u svojim pravima, tako da je i u ovom dijelu njegova žalba neosnovana.

I Kž 349/10-4

Što se tiče čitanja zapisnika, kao što je već navedeno, niti ta okolnost se ne navodi u čl. 217. ZKP-a, tako da se i na taj prigovor optuženika odnosi ono što je već rečeno u pogledu prethodnog prigovora. Uostalom, pozivanje optuženika na vrlo neprecizan i neuvjerljiv iskaz svjedoka V. K., koji je naveo da nije pročitao zapisnik prije nego li ga je potpisao, nije u toj mjeri relevantno, kako to smatra optuženik, kraj konkretnog i uvjerljivog iskaza svjedoka M. S. (list 866) koji je naveo da je pročitao zapisnik o pretrazi prije nego li ga je potpisao i da je u tom zapisniku bilo konstatirano sve što je vidio.

Optuženik u svojoj osobno podnesenoj žalbi bezuspješno nastoji dovesti u sumnju konstataciju iz zapisnika o pretrazi stana da je odbio prije pretrage uzeti branitelja, jer je doista nelogično da bi policajci koji su inače sve ostale radnje poduzeli zakonito (pribava naloga, osiguranje svjedoka pretrage koje su vodili po svim prostorijama stana gdje se pretraga obavljala i dr.) optuženiku uskratili pravo na branitelja, iako je on to zahtijevao. Prema tome, ispravno je sud prvog stupnja odbio iz spisa predmeta izdvojiti cijeli zapisnik o pretrazi jer zapisnik u pogledu toč. 1., 4. i 8. nije nezakonit dokaz.

Iz naprijed navedenih razloga trebalo je odbiti žalbu optuženika, a prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti pobijano rješenje u odnosu na toč. I. izreke i u tom dijelu predmet uputiti na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će postupiti u skladu s naprijed navedenim uputama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, te će donijeti novu odluku o prijedlogu optuženika da se iz spisa kao nezakoniti izdvoje dokazi koji su navedeni u toč. I. izreke pobijanog rješenja.

Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, riješeno je kao u dispozitivu.

U Zagrebu, 19. svibnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.