Gž-1810/2017-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1810/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića i Ane Grbavac, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. U. OIB:…, iz D., P. B., zastupanog po punomoćniku Ž. K., odvjetniku u D., protiv tuženika G. D. OIB:…, D., P. D., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem 8 P-2034/15-14 od 24. svibnja 2017., u sjednici vijeća, održanoj 17. siječnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužitelja D. U. kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, pod poslovnim brojem 8 P-2034/15-14 od dana 24. svibnja 2017.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjeva tužitelja kojim je isti zahtijevao da se naloži tuženiku G. D. da mu pod prijetnjom ovrhe i u roku 15 dana isplati novčani iznos od 800.000,00 kuna s osnova izmakle koristi a zbog onemogućavanja zarade korištenjem tužiteljeve nekretnine označene kao čest. zem. …/… i zgr. … k.o. G., u razdoblju od dana 1. rujna 2010. pa do dana 31. prosinca 2015., zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak, a točkom II. izreke, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka u visini sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 800.000,00 kuna s osnova izmakle koristi a zbog onemogućavanja zarade korištenjem tužiteljeve nekretnine označene kao čest. zem. …/… i zgr. … k.o. G., u razdoblju od dana 1. rujna 2010. pa do dana 31. prosinca 2015., a koju izgubljenu zaradu temelji na postupanju tuženika, tvrdeći da je neosnovano protivljenje tuženika u postupku P-472/14 predstavljalo zloupotrebu procesnih ovlaštenja, a uslijed kojeg postupanja tužitelju da je nastala šteta.

Nije u pravu tužitelj kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

Tako je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio :

- tužitelj da je podnio tužbu protiv tuženika i još pet tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva čest.zem. …/… i čest.zgr. … z.ul. … k.o. G.;

- da je tuženica M. B. podnijela odgovor na tužbu dana 30. svibnja 2007., a tuženik u ovom postupku da je podnio odgovor na tužbu dana 4. lipnja 2007.:

- na ročištu dana 26. rujna 2007., da je određeno da će se izvesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka;

- tužitelj da je predložio odgodu ročišta zakazanog za dan 4. prosinca 2007., pa da je sud ročište i odgodio;

- ponovno ročište da je održano dana 12. veljače 2008., a na kojem ročištu tužena M. B. da je tražila odgodu ročišta, pa ročište da je odgođeno;

- ponovno ročište da je održano dana 11. veljače 2010., na kojem ročištu da je zaključena glavna rasprava;

- presudom od dana 1. ožujka 2000., pod poslovnim brojem P-698/07, sud da je u odnosu na tuženika G. D. utvrdio da je nezakonita uknjižba za 2/8 dijela prava vlasništva čest. zem. …/… i čest.zgr. … k.o. G. provedena temelje odluke od dana 6.prosinca 1997. Komisije Vlade Republike Hrvatske, pod brojem Z-686/98 (točka I.), te da je utvrđeno da je tužitelj vlasnik …/… dijela čest. zem. …/… i čest.zgr. … k.o. G., pa da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja, odnosno prava korištenja s imena G. D. (točka II.);

- protiv te presude, tuženik G. D. da je podnio žalbu dana 30. travnja 2010., a tuženica M. B. žalbu da je podnijela dana 4.svibnja 2010.;

- Županijski sud u Dubrovniku da je presudom i rješenjem od dana 4. lipnja 2012. preinačio točku I. izreke i odbio tužbeni zahtjev, a ukinuo točku II. izreke presude i vratio na ponovni postupak;

- tužitelj da je podneskom od dana 23. travnja 2013. povukao tužbu u odnosu na tužene 2.-5. i da je uredio tužbeni zahtjev;

- sud da je rješenjem od dana 18. srpnja 2014. utvrdio da je tužba povučena u odnosu na ove tuženike;

- dana 1. prosinca 2014., P. Č. da je podnio tužbu glavnog miješanja;

- na ročište dana 4. prosinca 2014., za šestotuženu da je pristupila odvjetnička vježbenica bez položenog pravosudnog ispita, zbog čega joj je sud zabranio zastupanje i odgodio ročište;

- na ročištu dana 21. siječnja 2015., sud da je dopustio tužbu glavnog miješanja tužitelja P. Č. i odgodio ročište;

- na ročištu dana 18. veljače 2015., tužitelj da je povukao tužbu u odnosu na tuženu M. B., a tužitelj glavnog miješanja P. Č. da je povukao tužbu u odnosu na tužitelja i tuženu M. B., pa da je sud to rješenjem utvrdio i odgodio ročište;

- na ročištu dana 16. ožujka 2015., da je određeno da će se saslušati parnične stranke i ročište da je zakazano za dan 14. travnja 2015. a na kojem ročištu da je izveden dokaz saslušanjem stranaka, te ročište da je odgođeno radi saslušanja svjedokinje za dan 11. svibnja 2015., a na tom ročištu da je saslušana svjedokinja i zaključena glavna rasprava;

- presuda da je objavljena dana 9. lipnja 2015.;

- protiv te presude da su žalbu podnijeli i tužitelj dana 16. lipnja 2015. i tuženik dana 23. lipnja 2015.;

- Županijski sud u Dubrovniku da je presudom pod poslovnim brojem Gž-1000/15 od dana 14. listopada 2015. odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu, dok po žalbi tužitelja da je preinačio odluku o troškovima postupka.

Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je ispravno utvrdio da postupanje tuženika u postupku P-472/14 ne predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja, te da poduzete radnje tuženika u tom postupku, ni po čemu da nisu protupravne, niti da prelaze okvire dopuštenih raspolaganja u postupku, te da postupanje tuženika u tom postupku samo za sebe ne bi bilo u uzročnoj vezi za eventualnom štetom koju je tužitelj pretrpio u razdoblju od 1. rujna 2010. do 31. prosinca 2015., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u radnjama tuženika u postupku P-472/14 nema protupravnosti, pa da nisu niti ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za eventualnu nastalu štetu kod tužitelja, a zbog onemogućavanja zarade korištenjem tužiteljevih nekretnina, u razdoblju od dana 1. rujna 2010. pa do dana 31. prosinca 2015., u smislu članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući kao u točci I. izreke prvostupanjske presude.

I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da u radnjama tuženika u postupku P-472/14 nema protupravnosti, pa da na taj način nisu niti ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za eventualnu nastalu predmetnu štetu kod tužitelja.

Naime, tuženik se u postupku P-472/14, podnošenjem odgovora na tužbu i ulaganjem redovnih pravnih lijekova na prvostupanjske presude, koristio svojim pravima, koja su mu priznata odgovarajućim odredbama ZPP-a i to bez zlouporabe procesnih ovlaštenja, a kako to proizlazi iz stanja predmeta tog spisa.

Žalitelju je i za navesti, da se svatko dužan uzdržati od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta (članak 8. ZOO-a), ali od zakonskog načela zabrane prouzročenja štete postoje iznimke, u kojim situacijama ne postoji štetnikova odgovornost, jer se po određenom propisu uzrokovanje štete ne smatra protupravnim, kao što je nanošenje štete po dužnosti, nanošenje štete vršenjem prava, nužna obrana, stanje nužde, uklanjanje štete od drugoga, dopuštena samopomoć i pristanak oštećenika.

Dakle, u okolnostima kada se tuženik u postupku P-472/14, poduzetim radnjama koristio svojim zakonskim ovlaštenjima, sukladno odgovarajućim odredbama ZPP-a, na koji način je vršio svoja prava, tada se zbog tog razloga ponašanje tuženika ne može smatrati protupravnim, pa ne može niti postojati njegova odgovornost za eventualnu nastalu štetu kod tužitelja, a zbog onemogućavanja zarade korištenjem tužiteljevih nekretnina, u razdoblju od dana 1. rujna 2010. pa do dana 31. prosinca 2015.

Stoga, žalbenim navodima tužitelja, kojima isti u biti prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primijeni materijalnog prava po prvostupanjskom sudu, kada je odbio njegov tužbeni zahtjev, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ispravno pri tome zaključujući da u radnjama tuženika u postupku P-472/14 nema protupravnosti, pa da nisu niti ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za eventualnu nastalu štetu kod tužitelja, a koje zaključke, kao je već naprijed navedeno, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Prema tome, žalba izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Nepobijani dio (točku II. izreke presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 17. siječnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac