Revr-47/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 47/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz D., zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. iz Š., protiv tuženika „T.-T.“ d.d. za proizvodnju valjanih proizvoda Š., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1965/13-2 od 18. studenoga 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-667/13 od 17. rujna 2013., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1965/13-2 od 18. studenoga 2013. potvrđena je presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-667/13 od 17. rujna 2013. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos 49.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime dijela pripadajuće otpremnine i parnične troškove, te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos 3.125,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja:

„1. Na koji način, odnosno temeljem kojeg propisa je, do stupanja na snagu Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 82/12), trebalo radniku dostavljati Odluke kojima se odlučuje o njegovom statusu u radnom odnosu?

2. Kada dospijeva obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza i otkaznog roka koji je radniku priznat, te je određen Zakonom o radu i odlukom o otkazu, a s tim u svezi i pitanje od kojeg trenutka se radnik (tužitelj) mogao valjano odreći otpremnine ili dijela otpremnine tj. da li je valjano odricanje od otpremnine koje je učinjeno prije isteka otkaznog roka?“

a čiju važnost nalazi u tome što je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske u pojedinim svojim odlukama (Revr 215/07, Revr 607/06, Revr 307/07, Revr 544/07, Rev 1747/99) izrazio pravno shvaćanje koje da je suprotno onom iz pobijane presude. Predloženo je stoga preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje u reviziji, valja istaknuti da tužitelj u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pozivanje tužitelje na revizijsku odluku broj Revr 215/07-2 od 13. studenoga 2007. u kojoj se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom postupku, po ocjeni ovog suda ne predstavlja valjano izlaganje razloga važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Drugopostavljenim pitanjem u reviziji, tužitelj osporava pravilnost pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova o pravu odnosno mogućnosti tužitelja da se odrekne dijela otpremnine, a prije no što je istekao otkazni rok dat tužitelju u odluci o otkazu ugovora o radu. Pri tome se tužitelj poziva na pojedine odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-607/06, Revr-307/07, Revr-544/07, Rev-1747/99, Revr-143/07, Revr-37/07, Revr- 106/07, Revr-91/09 i Revr-76/09.

U predmetu u kojem je donesena pobijana presuda utvrđeno je da su parnične stranke 28. rujna 2010. sklopile Sporazum u kojem je tužitelj naveo da je suglasan da mu je radni odnos prestao na temelju Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 30. lipnja 2010., da se odriče korištenja otkaznog roka, da mu je radni odnos prestao s danom 27. rujna 2010., da se odriče dijela otpremnine u iznosu 57.000,00 kn te da prihvaća isplatu otpremnine u iznosu 133.000,00 kn; a da je Izjavom od 27. rujna 2010. tužitelj potvrdio primitak spomenute odluke o otkazu sa danom 20. rujna 2010. te se odrekao osporavati dopuštenost te odluke. Shvaćanje nižestupanjskih sudova je da se tužitelj mogao valjano odreći dijela otpremnine jer se iste odrekao nakon što mu je radni odnos kod tuženika prestao dan ranije tj. 27. rujna 2010., a kod činjenice da se odrekao korištenja otkaznog roka.

U predmetima na koje se tužitelj poziva u pravcu argumentiranja svojih navoda, Revr- 607/06, Revr-307/07, Revr-544/07, Revr-143/07, Revr-37/07, Revr-106/07, Revr-91/09 i Revr-76/09, je bilo utvrđeno da su radnici ugovorili manji iznos otpremnine odnosno da su se odrekli prava na dio otpremnine prije nego što je to pravo uopće i nastalo, budući da su ga se odrekli prije otkaza ugovora o radu. U predmetu broj Rev-1747/99 bilo je pak utvrđeno da je tužiteljica koristila otkazni rok radi čega je i vrijeme otkaznog roka uzeto u obzir prilikom ocjene prava na visinu otpremnine, što u ovom postupku nije slučaj.

Slijedom svega navedenog, proizlazi da činjenični supstrat ovog spisa predmeta nije jednak onome iz spisa predmeta na koje se referiraju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koje se revizija poziva u pravcu dokazivanja postojanja razloga važnosti postavljenog pitanja. Naime, u predmetu u kojemu je donesena pobijana presuda tužitelj se odrekao prava na dio pripadajuće otpremnine nakon što je odluka o otkazu ugovora o radu već bila donesena i njemu uručena, te nakon što se on odrekao prava pobijati takvu odluku o otkazu. U takvim okolnostima on je bio ovlašten sporazumjeti se glede svojih prava koja mu proizlaze na temelju odluke o otkazu, pa tako i odreći se prava na otkazni rok, što je i učinio, kao i odreći se dijela otpremnine, što je učinio. U takvim okolnostima, a kada se tužitelj odrekao prava na otkazni rok, potpuno je neodlučno pitanje zbog kojeg se podnosi ova revizija, pa time ni razlog važnosti tog pitanja na koje se poziva revizija u smislu pozivanja na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije relevantan, pošto se ne radi o činjenično istovrsnim predmetima. Stoga je i u odnosu na drugopostavljeno pravno pitanje revizija nedopuštena.

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 8. ožujka 2016.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.