Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-191/2009-2 AI generated

Rev-x-191/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-x-191/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. H. iz K. na S., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. P. iz Z., radi povrata zajma, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž-1200/07-2 od 20. veljače 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Klanjcu poslovni broj P- 81/06-31 od 26. srpnja 2006., u sjednici održanoj 25. studenoga 2009.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-x-191/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik ne navodeći određene revizijske razloge, ali iz sadržaja revizije proizlazi da je izjavljena iz svih revizijskih razloga propisanih čl. 385. Zakona o parničnom postupku.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 191/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. H. iz K. na S., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. P. iz Z., radi povrata zajma, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zlataru poslovni broj Gž-1200/07-2 od 20. veljače 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Klanjcu poslovni broj P- 81/06-31 od 26. srpnja 2006., u sjednici održanoj 25. studenoga 2009.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati iznos od 15.354,50 EUR-a (petnaesttisućatristopedesetičetiri EUR-a i pedeset centi) što odgovara iznosu od 30.000,00 (tridesettisuća DEM), po kursu supstitucije 1 EUR = 1,95385 DEM na dan 01. siječnja 2002. godine ssa kamatom na taj iznos koja teče od 12. travnja 1999. godine, pa do 31. prosinca 2001. godine po stopi koju je Z. d.d. kao banka u mjestu ispunjenja ugovora plaćala na njemačke marke kao devizne štedne uloge po viđenju, a od 01. siječnja 2002. godine pa do isplate, po stopi koju Z. d.d. plaća na EUR-e kao devizne štedne uloge po viđenju, kao i da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 15.430,00 kn, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi isplate kamate tekuće na iznos od 30.000,00 DEM po stopi koju je Z. d.d. kao banka u mjestu ispunjenja ugovora plaćala na njemačke marke kao devizne štedne uloge po viđenju za razdoblje od 01. siječnja 1997. godine do 11. travnja 1999. godine.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik ne navodeći određene revizijske razloge, ali iz sadržaja revizije proizlazi da je izjavljena iz svih revizijskih razloga propisanih čl. 385. Zakona o parničnom postupku.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

Revizija tuženika nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 – dalje: ZPP).

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, ovaj sud ne nalazi da su sudovi nižeg stupnja počinili navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Slijedom toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

U reviziji tuženik ocjenjuje provedene dokaze. Revident time ističe prigovore činjenične naravi. Međutim, odredbom čl. 385. ZPP navedeni su razlozi zbog kojih se revizija može izjaviti, a među njima nije razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi u tom pravcu nisu ni uzeti u razmatranje.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao nasljednice umrlog zajmodavatelja V. H., za povrat zajma 30.000 DEM temeljem ugovora o zajmu od 8. svibnja 1996.

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da su stranke 15. siječnja 1990. potpisale "zadužnicu" (list 18 spisa) koja je na prvoj strani pisana rukom prednika tužiteljice, a potpisana po tuženiku, a u kojoj

- da je obračun kamata na drugoj strani zadužnice (na poleđini lista 18 spisa) pisan rukom tuženika, u prisutnosti prednika tužiteljice,

- da ugovorom o zajmu iz 1996. (list 6 spisa) postoji dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu 30.000 DEM na ime zajma, kojeg se tuženik obvezao vratiti predniku tužiteljice do 1. listopada 1996., a ostatak do 1. siječnja 1997.,

- da je prema ugovoru o zajmu iz 1996. potraživanje prednika tužiteljice osigurano založnim pravom na strojevima u vlasništvu tuženika, kao i da je isti ugovor o zajmu potpisan po tuženiku,

- da iz iskaza svjedoka i stranaka te priložene dokumentacije proizlazi da je tuženik od prednika tužiteljice pozajmljivao razne novčane iznose.

Iz tih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je u ugovoru o zajmu iz 1996. sadržana samo glavnica potraživanja, a ne obračun kamata koji bi sadržavao ostatak glavnice po ugovoru iz 1990. u iznosu 900,00 DEM te kamatu na taj iznos do 31. prosinca 1996., te daljnji iznos kamata, imajući na umu da su kamate obračunate od strane samog tuženika.

Slijedom toga, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvim kamatama na zaostali dug iz 1990. koji bi prednik tužiteljice obračunao tuženiku, budući je prednik tužiteljice predavao ugovore o pozajmici novca dužnicima samo u slučaju kada je dug bio vraćen. Tako i zadužnica koja je tuženiku predana 1990. bila je znak da je dug u cijelosti vraćen. U odnosu na kamate obračuna te na drugoj strani zadužnice od strane tuženika, u tijeku postupka nije dokazano da bi ostao dug iz 1990. te da bi prednik tužiteljice na taj dug (900 DEM) obračunavao kamate do 1996. Pravilno su sudovi ocijenili neuvjerljivu tvrdnju tuženika da bi za nepostojeći dug (po ugovoru od 8. svibnja 1996.) davao u zalog strojeve navedene u ugovoru, odnosno da bi pristao da se tužiteljica umjesto vraćanja duga namiri prodajom strojeva.

Kako tuženik - zajmoprimac u tijeku postupka nije dokazao da je tužiteljici kao nasljednici V. H. - zajmodavca, vratio navedeni novčani iznos, to su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja (toč. I izreke prvostupanjske presude) nižestupanjski sudovi su pravilo primijenili i materijalno pravo odredbe čl. 557. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 88/05 – dalje: ZOO).

Ne postoji, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, kako to smatra revident.

Na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. studenoga 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.