Revt-51/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 51/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Jadranka Juga i Željka Glušića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. iz S. N., zastupanog po punomoćniku K. Lj., odvjetniku iz Odvjetničkog društva L. i partneri iz Z., protiv tuženika K. R. d.o.o. iz S., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3024/06-3 od 9. srpnja 2008., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P- 902/04 od 11. studenog 2005. u pobijanom dijelu, u sjednici održanoj 30. rujna 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi dio rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu broj Ovrv-1541/04 od 4. svibnja 2004. kojim je naloženo namirenje tražbine u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 721.128,07 kuna sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i uz rokove dospijeća pobliže navedene pod toč. I. izreke prvostupanjske presude. Ujedno je u toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 377.204,47 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose s rokovima dospijeća pobliže navedenim pod toč. II. izreke prvostupanjske presude, odnosno u tom dijelu je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu broj Ovrv-1541/04 od 4. svibnja 2004. U toč. III. prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da naknadi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 67.562,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu koji se odnosi na toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući prvenstveno da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji žalbu tuženika i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom čl. 392. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora između stranaka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 721.128,07 kuna na ime isporučene robe, izvršene usluge prijevoza te za najamninu, a temeljem izdanih računa tužitelja.

U postupku je utvrđeno:

- da je sporni iznos evidentiran u posebnim knjigama tužitelja na dan 16. ožujka 2004.,

- da je navedeni iznos u poslovnim knjigama tužitelja specificiran prema brojevima računa, datumu izdavanja, visini pojedinih potraživanja i vremenu dospijeća pojedinih potraživanja,

- da je u poslovnim knjigama tuženika evidentiran saldo dugovanja prema tužitelju u visini spornog iznosa i prema istim pojedinačnim osnovima i iznosima kao u poslovnim knjigama tužitelja,

- da je tuženik na osnovi izdanih računa od strane tužitelja za sporni iznos ostvario povrat pretporeza,

- da tuženik nije reklamirao niti jedan ispostavljeni račun od tužitelja za sporni iznos, slijedom čega da tuženik duguje tužitelju taj iznos prema ispostavljenim računima.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da je osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku temeljem izdanih računa a za isporučenu robu, usluge prijevoza i najamninu (zakupninu). Sudovi zaključuju da su između stranaka sklopljeni ugovori o prodaji robe, ugovori o prijevozu robe i ugovori o zakupu, slijedom čega da je tuženik kao kupac, naručitelj prijevoza i zakupac, dužan tužitelju temeljem odredbe čl. 454. st. 1. i čl. 516. st. 1., čl. 648. st. 1. i 670. te čl. 583. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje. ZOO) platiti cijenu robe, naknadu za izvršeni prijevoz te ugovorenu zakupninu.

Tuženik u reviziji kao revizijski razlog navodi povrede odredaba parničnog postupka, ali pri tome ne navodi u čemu bi se sastojale povrede ZPP-a, na koji način tuženik u reviziji nije naveo određene razloge sukladno čl. 392. a. ZPP koje bi se odnosile na tu povredu, pa se ista uopće ne može niti ispitati.

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su nižestupanjski sudovi obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo a kada su zaključili na temelju činjenica da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu i da tuženik nije podmirio račune za obavljene usluge. Naime, nižestupanjski sudovi na temelju činjenice da je sporni iznos evidentiran u poslovnim knjigama obiju stranaka, da je tuženik temeljem spornih računa ostvario predporez, da tuženik nije uopće reklamirao niti jedan ispostavljeni račun zaključuju o tome da postoje pravni poslovi a temeljem kojih su kasnije i ispostavljeni sporni računi. Tuženik tijekom postupka pa tako i u reviziji samo paušalno i općenito pobija svoju obvezu plaćanja spornih računa pri čemu kada se poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava u reviziji, zapravo ističe razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a iz kojeg razloga se revizija ne može izjaviti u smislu čl. 385. st. 1. ZPP.

Nižestupanjski sudovi su stoga pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno držali na snazi rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Splitu broj Ovrv-1541/04 od 4. svibnja 2004. do iznosa od 721.128,07 kuna.

Stoga nisu osnovani revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa je reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 30. rujna 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.