Revr-1147/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1147/12-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz K., koju zastupa punomoćnica mr. D. K., odvjetnica u L., protiv tuženika E. d.o.o. K., koga zastupa punomoćnik Z. O., odvjetnik u K., radi poništenja odluke o otkazu, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-5686/11-2 od 8. veljače 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Koprivnici broj P-784/11 od 17. listopada 2011., u sjednici održanoj 22. siječnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-5686/11-2 od 8. veljače 2012. i presuda Općinskog suda Koprivnici broj P-784/11 od 17. listopada 2011. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev za naknadu štete u iznosu 35.850,24 kn te za isplatu plaće za vrijeme nezakonitog otkaza u ukupnom iznosu od 19.698,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 8.810,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava poništenjem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, zahtjev za naknadu štete te za isplatu plaće za vrijeme nezakonitog otkaza.

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim pošavši od utvrđenja:

- da je tužiteljica ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova čišćenja svih vrsta i drugih radnih zadataka prema odluci tuženika, s tuženikom zaključila 1. lipnja 2006.;

- da je tuženik dana 25. ožujka 2010. dao "opomenu pred otkaz ugovora o radu" kojom je između ostalog, tužiteljicu koja je do tada radila u K. rasporedio na drugo mjesto rada (Z.);

- da je tužiteljica izjavila "žalbu" na opomenu pred otkaz ugovora o radu dana 6. travnja 2010.;

- da je tuženik dana 15. travnja 2010. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, smatrajući da je tužiteljica neopravdano izostala s posla u razdoblju od 12. do 15. travnja 2010.;

- da je tužiteljica dana 16. travnja 2010. tuženiku, točnije radniku tuženika D. V., predala izvješće o bolovanju za razdoblje od 6. do 17. travnja 2010., čime je opravdala svoj izostanak s posla u razdoblju od 12. do 15. travnja 2010.;

- da je D. V., primivši izvješće o bolovanju tužiteljice, o istoj činjenici telefonom izvijestio zakonskog zastupnika tuženika Z. O., koji se tada nalazio na službenom putu, i koji mu je tom prilikom priopćio da stavlja izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2010. te uputio D. V. da o tome obavijesti tužiteljicu, time da će je po povratku s puta o tome i pisano obavijestiti;

- da je tužiteljica protiv odluke o otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 16. travnja 2010. preporučenom pošiljkom koji zahtjev je tuženik primio 20. travnja 2010.;

- da se tužiteljica, prema uputi D. V., trebala dana 19. travnja 2010. javiti na rad A. B., voditeljici poslova čišćenja tuženika, na adresi Z., kojeg dana, kao ni narednih tri dana se nije pojavila na poslu;

- da je tuženik dopisom dana 22. travnja 2010. obavijestio tužiteljicu da stavlja izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2010.;

- da je tuženik dana 23. travnja 2010. zbog neopravdanog izostanka s posla tužiteljice u trajanju od tri dana donio pobijanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

U revizijskom stadiju postupka sporno je je li tužiteljica obzirom na eventualno saznanje o opozivu odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2010., neopravdano izostala s posla u razdoblju od 19. do 23. travnja 2010.

Osnovana je tvrdnja revidentice da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) jer izvedene dokaze, svakog pojedinačno i u njihovoj povezanosti, nije ocijenio ni savjesno ni brižljivo, a što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke.

Naime, kako to osnovano ističe tužiteljica, neosnovano je prvostupanjski sud kao logične i uvjerljive prihvatio iskaz svjedoka D. V. i iskaz zakonskog zastupnika tuženika Z. O., iako, je obzirom na nedosljednosti u njihovom iskazivanju u pojedinim stadijima postupka i naknadnom međusobnom usklađivanju iskaza, uvjerljivost iskaza upitna. Tako svjedok D.

V., koji je prema tvrdnji tuženika obavijestio tužiteljicu o opozivu odluke o otkazu i obvezi dolaska na posao 19. travnja 2010., saslušan dana 20. listopada 2010. prvobitno sa sigurnošću jedino zna da je tužiteljica njemu dana 16. travnja 2010. predala doznake za bolovanje. Nakon toga, tek na posebna pitanja punomoćnika tuženika, iskazuje da je sa zakonskim zastupnikom tuženika telefonom govorio o tome da je tužiteljica izvješćem o bolovanju opravdala izostanak, da je zakonski zastupnik tuženika povukao oduku o otkazu o čemu je on odmah tužiteljicu obavijestio i uputio je da se dana 19. travnja 2010. javi na rad A. B.. Isti svjedok iskazuje da je A. B. o očekivanom dolasku na rad 19. travnja 2010. obavijestio direktor Z. O.. Iskazuje da tom prilikom tužiteljica nije rekla da neće u ponedjeljak doći na posao. Saslušan ponovno nakon godinu dana (6. listopada 2011.) iskazuje da je tom prilikom tužiteljica rekla da će razmisliti i odlučiti hoće li ići raditi na novo mjesto rada u Z.. Zakonski zastupnik tuženika Z. O., različito od navoda odgovora na tužbu, prema kojima je sam direktor tuženika obavijestio tužiteljicu o opozivu odluke o otkazu i sam je pozvao da se dana 19. travnja 2010. pojavi na poslu, saslušan na ročištu od 6. listopada 2011. iskazuje suglasno kao svjedok D. V. u svom tada izmijenjenom iskazu, time da navodi i da je D. V. naložio da tužiteljici da i novac za putnu kartu, o čemu D. V. ne svjedoči.

Osnovana je i tvrdnja tužiteljice da je sud prvog stupnja propustio cijeniti njen iskaz prema kojem ona saznanja o rasporedu na mjesto rada u Z. i potrebu javljanja A. B. crpi iz "opomene pred otkaz ugovora o radu", a ne iz razgovora s D. V. dana 16. travnja 2010., kao i činjenicu da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2010. predala na poštu nakon razgovora s D. V., te činjenicu da je obavijest tuženika o opozivu odluke otkaza ugovora o radu od 22. travnja 2010. primila zajedno s otkazom ugovora o radu od 23. travnja 2010.

Otklonivši kao neosnovane žalbene tvrdnje tužiteljice o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP drugostupanjski sud i sam je počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 22. siječnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.