Rev-904/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 904/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Zlatka Crnića, Vesne Milošević i Ivice Crnića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz D. S. kojeg zastupa punomoćnik M. E., odvjetnik iz D. S. protiv I tuženog Z. t. RO prijevoz putnika i robe u tuzemnom i inozemnom cestovnom prometu, tuzemnu i međunarodnu špediciju, n.sol. o. OOUR-a Z., OOUR Z. za prijevoz putnika i robe n.sub. o. Z., zastupani po pun. D.

V., dipl. pravniku, II. tuž. ŽTP Z., RO Željeznički prijevoz V., OOUR Vuča vlakova V., V., III tuž. ŽTP Z., RO Željeznički prijevoz V. OOUR Održavanje pruge, V., V., H. i E. K., IV tuž. ŽTP Z., RO Željeznički prijevoz V., OOUR Saobraćaj V.,

V., V tuž. ŽTP Z., RO Željeznički prijevoz V., OOUR Tehnički pregled kola, V., V., VI tuž. ŽTP Z., RO Željeznički prijevoz V. O. Saobraćaj Č., Č., VII tuž. C. Zajednica osiguranja imovine i osoba, Filijala Z., zastupana po pun. Z. F.-C., dipl. pravniku, radi naknade štete, rješavajući reviziju sedmotužene C. ZOIO, Z., Filijala Z., protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. studenog 1989. godine br. Gž-7733/1989-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici od 12. svibnja 1989. br. P-313/88-10 u sjednici održanoj dana 12. rujna 1990.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda tuženici od 1-7 obvezani su da tužitelju solidarno s osnova naknade štete isplate iznos od 20.776.670 dinara sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene preko godinu dana bez posebne namjene tekućim na iznos od 293.745 dinara od 17. VII 1987.na iznos od 65.000 dinara tekućim od 28.III 1984., te na iznos od 20.417,925 dinara tekućim od 12. svibnja 1989. godine sve do isplate kao i da mu solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.871.300 dinara, dok je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 17.882.075 dinara.

Presudom drugostepenog suda odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu.

Protiv drugostepene presude sedmo-tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači i tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje nadležnom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revidentica u reviziji ističe dva prigovora - da su nižestepeni sudovi pogrešno odbili njezin prigovor, da je iscrpljena svota osiguranja i - da je isplaćeni iznos na ime naknade štete bio primjerena naknada da su ga nižestepeni sudovi pogrešno uračunali u nominalnom iznosu kod dosudenja sporne naknade.

Ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu nižestepenih sudova, da je sedmo-tuženica obvezana da solidarno s ostalim tuženicima nadoknadi štetu tužitelju do pune naknade s obzirom da je prvostepeni sud utvrdio da je sedmo-tuženica isplatila tužitelju iznos od 528.075 tadašnjih dinara i da navedeni iznos zajedno sa iznosima isplaćenim ostalim oštećenima po osnovi automobilske odgovornosti po sedmo- tuženici ne prelazi ugovorenu svotu osiguranja, dok se iznosi isplaćeni po osnovi obaveznog osiguranja putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja ne kumuliraju sa iznosima isplaćenim po naprijed navedenom osnovu u smislu odredbe čl. 48. st. 3. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba (objavljen u "Sl. listu SFRJ", br. 24/76) u odnosu na izračunavanje limita svote osiguranja kako su to pravilno zaključili i nižestepeni sudovi.

Nižestepeni sudovi su nadalje pravilno primijenili odredbu člana 394. Zakona o obveznim odnosima kada su primljenu akontaciju naknade štete obračunali od utvrđene visine naknade štete u nominalnom iznosu, te odbili prigovor revidentice da se ovaj iznos revalorizira kod utvrđivanja visine naknade štete. Naime, stajalište koje revidentica spominje u reviziji gdje bi se akontacije na isplaćene naknade štete obračunavale u valoriziranom iznosu ne obavezuje ovaj sud.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe člana 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 12.rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

mr Hrvoje Momčinović, v.r.