Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing drug trafficking sentence from one year to six months based on confession and mitigating circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for drug trafficking. While the court upheld the conviction and the finding that the defendant contributed to the investigation, it found the original sentence of one year excessive given the defendant's detailed confession and personal mitigating factors. Consequently, the court reduced the sentence to six months while correcting the legal classification of the offense.
Legislator headnote
AI generatedčl. 173. st. 2. KZ; čl. 390. st. 1. ZKP: A higher court may reduce a sentence on appeal if the defendant provided a detailed confession and other mitigating circumstances exist, even if the defendant contributed to the investigation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 45/02-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika K. R., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 30. studenog 2001. godine broj K-61/01, u sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak- Parfenjuk, te branitelja optuženika mr. R. F., odvjetnika iz P.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika K. R., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se utvrđuje da je optuženik radnjama za koje je proglašen krivim počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ (Narodne novine, broj 110/97) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 129/00) pa se na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b. KZ, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba optuženika K. R. i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Puli, presudom od 30. studenog 2001. godine broj K-61/01 proglasio je krivim optuženika K. R. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i na temelju istih zakonskih propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
I Kž 45/02-6
Na temelju čl. 173. st. 7. u vezi čl. 80. st. 3. KZ od optuženika se oduzima konoplja tipa droge marihuana u količini od 713,64 grama koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.
Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 500,00 kn.
Protiv te presude žali se optuženik po branitelju mr. R. F., odvjetniku iz P., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili preinači u odluci o kazni i primijeni uvjetna osuda odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva da se branitelja izvijesti o sjednici vijeća.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 5. ožujka 2003. godine broj KŽ-DO-306/02, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk, te branitelja optuženika mr. R. F., odvjetnika iz P., a u odsutnosti optuženika osobno koji nije pristupio, a dostava poziva je bila uredno iskazana.
Žalba je djelomično osnovana.
Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP optuženik nalazi u navodu da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava odnosno zapisnika i tih zapisnika i isprava, pozivajući se na zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza proizlazi zaključak da su djelatnici policije imali saznanja o osobi koja je nađenu drogu sakrila, što da nije točno, a takvi zaključci se ne mogu izvoditi iz "podataka" u spisu.
Na taj način optuženik zapravo osporava zaključke suda prvog stupnja glede utvrđenja određenih činjenica, pa je to u suštini žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju žalitelj ukazuje, a nije ostvarena niti koja od postupovnih povreda na koje je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.
Nije u pravu optuženik niti kada navodi da sud nije mogao donijeti određene zaključke na temelju stanja spisa, u konkretnom slučaju na temelju kaznene prijave koja istina, nije dokaz o činjenicama koje su u njoj navedene, već samo obavijest o počinjenom kaznenom djelu i počinitelju i sve činjenice u njoj navedene, moraju se utvrditi u tijeku postupka izvođenjem dokaza.
Kako je optuženik priznao već prilikom prvog ispitivanja da je sakrio nađenu drogu i da je koristio automobil marke "Fiat Tipo" registarske oznake koja se navodi u kaznenoj
I Kž 45/02-6
prijavi, nije bilo potrebe da se izvode dokazi na te okolnosti, a koje bi inače bilo potrebno, prema podacima iz kaznene prijave, izvesti.
Dakle, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik bitno doprinio bržem i sigurnijem utvrđivanju činjeničnog stanja, ali ne i da je dragovoljno bitno doprinio otkrivanju djela, što bi omogućavalo primjenu čl. 173. st. 8. KZ na što pledira žalba. Izvidom kaznenog djela poduzetim od strane djelatnika policije, došlo se do određenih saznanja o počinitelju i samom djelu pa prema tome, priznanje optuženika dolazi kasnije i ono nema takav značaj koji mu daje žalba, iako je za prihvatiti da je takvo priznanje rijetkost, što je međutim, cijenjeno prilikom odmjeravanja kazne.
Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Slijedom toga, nije osnovana žalba niti zbog povrede kaznenog zakona na koju ukazuje žalitelj, jer nije niti bila utvrđena činjenična osnova za primjenu čl. 173. st. 8. KZ.
Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu po službenoj dužnosti ovaj sud, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da je optuženik proglašen krivim zbog kaznenih djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ i čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iako je nesporno da je kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ konzumirano drugim, težim djelom i ono se može kao sporedno i nevažno zanemariti pa je stoga pobijana presuda preinačena u pravnoj oznaci djela.
U pravu je međutim, optuženik kada se žali zbog odluke o kazni budući upravo iskreno, vrlo detaljno, priznanje djela, koje se zaista rijetko susreće u sudskoj praksi, zajedno sa ostalim utvrđenim olakotnim okolnostima, raniji pozitivni život, neosuđivanost, osobne prilike, loše zdravstveno stanje majke, o čemu je branitelj na sjednicu vijeća doprinio novu medicinsku dokumentaciju, omogućava primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne i izricanje blaže kazne od one po sudu prvog stupnja, neovisno o postojanju otegotnih okolnosti utvrđenih po sudu prvog stupnja koje prihvaća i ovaj sud, pa je izrečena kazna u trajanju od šest mjeseci za koju Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 50. KZ.
Stoga je prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni.
Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. studenog 2003. godine.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
mr. Branko Zmajević, v.r.