Rev-741/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 741/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. V. iz Z., zastupane po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grad Obrovac, zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2553/09 od 12. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu, Stalna služba u Obrovcu broj P-115/09 od 8. rujna 2009., u sjednici održanoj 18. rujna 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu kojim je podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. 1. i 3. izreke.

Revizija tuženika se djelomično prihvaća, te se preinačuju nižestupanjske presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo izdati tužiteljici tabularnu ispravu (toč. 2. izreke) i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-2553/09 od 12. siječnja 2011. potvrđena je presuda Općinskog suda u Benkovcu, Stalna služba u Obrovcu broj P-115/09 od 8. rujna 2009. kojom je tužiteljica utvrđena vlasnicom nekretnine i baš dijela z.k. tijela XXIX koji predstavlja cjelinu k. č. br. 3192/399 površine 300 m[2] , u naravi pomoćni objekt 11 m , kuća 75 m[2] i dvor 214 m , upisano u z. k. ul. 5 k.o. K., te je naloženo tuženiku izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na prethodno navedenoj nekretnini, jer će tabularnu ispravu u protivnom zamijeniti ta presuda, kao i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 18.200,00 kn na ima parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju bitnu povredu nije našao da bi bila počinjena.

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pošto pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega je presuda jasna i može se ispitati. Vezano uz ovaj revizijski razlog a na kojeg se revident poziva držeći da su nižestupanjske presude nerazumljive, jer da u njima nije naveden pravni osnov na temelju kojeg bi tužiteljica stekla vlasništvo sporne nekretnine treba reći: nije u pravu revident kada navodi da sud nije odredio pravnu osnovu stjecanja vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini, pošto sud kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva tih nekretnina naveo odluku državnog tijela o davanju neposrednom pogodbom na korištenje građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu na kojem je već bila izgrađena obiteljska kuća. Dakle, u pitanju je originarni način stjecanja vlasništva, pa kako su u odnosu na to sudovi dali valjane razloge nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Polazeći od citirane odredbe sud je bio ovlašten odlučiti hoće li kao dokazno sredstvo prihvatiti ispravu sa ovjerenom izjavom predloženog svjedoka G. B. ili će ga saslušati kao svjedoka. Kako se sud očito odlučio da izvede dokaz pregledom isprave u kojoj se nalazila ovjerena izjava te osobe, a odustao od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem kao svjedoka, to nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 220. st. 2. i čl. 243. st. 1. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Kako su nižestupanjski sudovi ocjenom izvedenih dokaza utvrdili činjenice koje su ocijenili odlučnim za ovaj spor, to nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. ZPP-a.

Neosnovano se prigovara da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode, pošto je u pobijanoj presudi odgovoreno upravo na sve one odlučne žalbene navode, pa nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice upravljen prema tuženiku na utvrđenje da je vlasnica spornih nekretnina položenih u k.o. K., u naravi kuća sa dvorištem i pomoćnim objektom izgrađenim na k.č.br. 3192/399 z.k.ul. br. 5, ukupne površine 300 m[2] , te izdavanje joj tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev polazeći od slijedećih utvrđenja:

- da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-9630/01 od 30. siječnja 2002. naslijedila supruga M. V. uz ostalo za sporne nekretnine, a koje

- da su izgrađene na čest. zem. 3192/399 k.o. K., a koje zemljište da je pravnom predniku tužiteljice pravomoćnim rješenjem SO O. od 1. prosinca 1982. dano na korištenje neposrednom pogodbom u skladu s kojim rješenjem, a radi uređenja imovinskopravnih odnosa glede objekata izgrađenih na tom zemljištu

- da je između Općine Obrovac i pravnog prednika tužitelja sklopljen ugovor o korištenju građevinskog zemljišta kojim se on obvezao platiti naknadu za to zemljište, što je i učinio,

- da je tužiteljica upisana kao posjednica predmetnih nekretnina u katastru, dok je na istima u zemljišnim knjigama upisana općenarodna imovina.

Pri tome prvostupanjski sud ocjenjuje da se radilo o „legalizaciji“ uzurpacije sporne nekretnine pozivom na odredbu čl. 365. st. 1. u svezi s odredbom čl. 361. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 – dalje: ZV).

Drugostupanjski sud pak, a polazeći od odredbe čl. 20. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91 – dalje: ZOVO), a koja da se ima primijeniti na ovaj spor na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZV ocjenjuje da se radilo o stjecanju prava vlasništva odlukom državnog organa na način i pod uvjetima određenim zakonom, zbog čega da se radilo o originarnom načinu stjecanja vlasništva, zbog čega da se na ovaj slučaj i ne može primijeniti odredba čl. 33. ZOVO, koja stjecanje prava vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla, dakle derivativno stjecanje vlasništva, vezuje tek uz upis u zemljišne knjige.

Suprotno revizijskim navodima, kako je pravni prednik tužiteljice predmetnu čest. zem. 3192/399 k.o. K. stekao odlukom državnog tijela rješenjem od 1. prosinca 1982., a koje rješenje je pravomoćno, pravilna je ocjena iz pobijane presude da se radilo o originarnom stjecanju prava vlasništva u smislu odredbe čl. 20. ZOVO, u kojem slučaju upis tog prava u zemljišne knjige nema konstitutivni značaj, a kako to revident pogrešno smatra. Zahtjev na utvrđenje, a kako ga je tužiteljica postavila u toč. 1. ima samo funkciju da se njime deklarira faktično pravo vlasništva koje je uspostavljeno donošenjem odluke državnog tijela o tome, pa je takav tužbeni zahtjev i osnovan.

Upravo stoga, nema mjesta zahtjevu iz toč. 2. postavljenog tužbenog zahtjeva, a kojim se traži izdavanje tabularne isprave, pošto tabularnu ispravu čini pravomoćno rješenje kojim je predmetna nekretnina dodijeljena pravnom predniku tužiteljice na korištenje neposrednom pogodbom. Stoga se u tom dijelu zahtjev tužiteljice ukazuje neosnovanim, te ga je trebalo odbiti.

Revident uz ostalo, ali tek sada u reviziji ističe prigovor promašene pasivne legitimacije polazeći od toga da on nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik spornih nekretnina (već je upisana općenarodna imovina).

Prigovor promašene pasivne legitimacije jest materijalnopravni prigovor, no osnovanost kojeg prigovora ovisi međutim o činjenicama koje nisu bile predmetom dosadašnjeg raspravljanja i utvrđivanja tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, a kako u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno raspravljati o činjenicama, to se ovaj revizijski prigovor ukazuje nedopuštenim.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. i čl. 395. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. rujna 2013.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.