Supreme Court dismisses appeals against detention extension citing flight risk and evidence tampering concerns.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two defendants against the extension of their pre-trial detention. The court affirmed that the lower court correctly identified risks of flight due to foreign residence and citizenship, as well as potential interference with the investigation by co-defendants. Consequently, the detention was extended based on statutory grounds regarding escape risk, evidence tampering, and danger of reoffending.
Legislator headnote
AI generatedČl. 102. st. 1. KZ; Čl. 106. st. 3. ZKP; Čl. 398. st. 3. ZKP: Pre-trial detention may be extended when there is a substantiated risk of flight, tampering with evidence, or reoffending, and foreign pre-trial detention time does not count towards the domestic investigation period.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-109/02-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv D. N. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbama okr. M. M. i okr. D. M. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. siječnja 2002. godine broj Kv-62/02. (Kio-47/01.), u sjednici održanoj 15. veljače 2002. godine,
r i j e š i o j e:
Žalbe okr. M.M. i okr. D.M. odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 106. st. 3. ZKP, produljen je pritvor u istrazi protiv okr. M.M. i okr. D.M. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1., 2., 3. i 4. KZ, nakon tri mjeseca za još jedan mjesec. Istraga se protiv njih i još četiri okrivljenika vodi zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ.
Protiv tog rješenja žale se okrivljenici po braniteljima, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.
Žalbe nisu osnovane.
Suprotno tvrdnjama žalbi, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da i nadalje postoje osnovi za zadržavanje imenovanih okrivljenika u pritvoru temeljem citiranih odredbi.
Naime, kako okrivljenici imaju prebivalište na području stranih država, time da okr. D.M. ima i strano državljanstvo (RBiH), a okr. M.M. radi na području Republike Austrije gdje ima privatno poduzeće, a gdje su obojica uhićeni tek po raspisanoj tjeralici, to te okolnosti i po ocjeni ovog suda, upućuju na opasnost da bi okrivljenici, ukoliko bi boravili na slobodi, mogli pobjeći. Stoga je protiv njih pravilno produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.
Nadalje, budući je u tijeku postupka potrebno ispitati supočinitelje okr. D.K. i okr. S.Š., koji su, za sada, nedostupni i za njima je raspisana tjeralica, a cijeneći i način obrane okr. D.M. i okr. M.M., postoji osnovana sumnja da bi oni boravkom na slobodi mogli utjecati na navedene okrivljenike u pravcu usklađivanja njihovih obrana, na koji bi način bilo onemogućeno uspješno vođenje ovog kaznenog postupka.
Jednako tako, budući se upravo ovim okrivljenicima stavlja na teret (list spisa 144) organizacija učina ovog kaznenog djela, a ispoljen je visok stupanj organiziranosti kao i upornosti, to cijeneći i činjenicu da je okr. D.M. zabranjen boravak u Republici Austriji u trajanju od 10. godina, zbog kaznih djela tjelesne ozljede, prisile, te utaje, to i ovaj sud zaključuje o bojazni ponovnog učina istovrsnog kaznenog djela od strane ovih okrivljenika, te je opravdana pritvorska mjera i po toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP.
Naposljetku, uzimajući u obzir način počinjenja ovog kaznenog djela gdje su okrivljenici na prijevaru ušli u kuću oštećenika, kojima su potom prijetili pištoljima, te ih fizički napali i vezali sredstvima za vezivanje, kao i oblijepili usta i noge ljepljivim trakama, a pri čemu su iz kuće otuđili novac i zlatnog nakita u vrijednosti od preko četiri milijuna kuna, to je opravdano njihovo zadržavanje u pritvoru i temeljem čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.
Vrijeme za koje je pritvor produljen u srazmjeru je s radnjama koje se još trebaju provesti tijekom istrage.
Što se tiče navoda žalbe da u ukupno trajanje pritvora u tijeku istrage, treba uračunati i vrijeme koje su okrivljenici proveli u ekstradicijskom pritvoru u Republici Austriji, gdje su uhićeni, treba reći da se, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda, lišenje slobode vezano za trajanje ekstradicionog postupka, u nekoj stranoj državi ne uračunava u maksimalno trajanje pritvora tijekom istrage pred domaćim sudom, jer se radi o lišenju slobode temeljem kvalitativno različitih osnova.
Naime, pritvor tijekom istrage određuje se i produljuje vezano za prikupljanje dokaza i utvrđivanje činjenica o učinu inkriminiranog kaznenog djela za koje postoji osnovana sumnja, tj. radi donošenja odluke o tome ima li mjesta podizanju optužnice ili, pak, obustavi postupka.
Nasuprot tome, ekstradicioni pritvor ima svrhu osiguranja prisutnosti okrivljenika dok se ne utvrdi postoje li zakonske pretpostavke za njegovo izručenje sukladno odredbama stranog zakona i međunarodnih konvencija, zbog čega se takav pritvor u ektradicionom postupku ne može uračunavati u pritvor tijekom trajanja istrage kod domaćeg suda. Međutim, takovo lišenje slobode svakako će se uračunati u eventualno izrečenu kaznu, ako do toga dođe, sukladno odredbi čl. 17 i 63. KZ, pa se istražni pritvor okrivljenicima treba računati od časa predaje hrvatskim vlastima.
Slijedom izloženog, riješeno je kao u izreci, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.
U Zagrebu, 15. veljače 2002. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Jasmina Dolmagić, v.r.
Katica Jelić, v.r.