Gž-425/2024-2 · Županijski sud u Varaždinu
Legislator summary
AI generatedPobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu broj 9012264603, sklopljenog 5. veljače 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, koji ugovor je potvrđen 6. veljače 2007. po javnoj bilježnici Zdenki Pavelić Musi iz Osijeka pod brojem: OU-117/07 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), u dijelu odredbe koja glasi: „...po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“, pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike u tečaju iznos od 2.398,15 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.588,38 EUR sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2023. do isplate.
Legislator headnote
AI generatedGž-425/2024-2 · Županijski sud u Varaždinu: Pobijanim rješenjem kao sastavnim dijelom navedene presude pod toč. I. izreke dopuštena je preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari, dok je pod toč. II. izreke rješenja utvrđeno da je tužba tužitelja u dijelu kojim traži utvrđenje ništetnom odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „...sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila...“ te u dijelu kojim zahtijeva isplatu preplaćenog iznosa s osnova povećanja kamatne stope – povučena.
Full text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-425/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-490/2021-26 od 15. lipnja 2023., na sjednici vijeća 3. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuju toč. I. i II. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-490/2021-26 od 15. lipnja 2023.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tužitelja te se nalaže tuženici naknaditi tužitelju pored dosuđenog troška parničnog postupka pod toč. III. izreke presude, daljnji trošak u iznosu od 124,43 EUR sa zateznom kamatom koja od 3. srpnja 2025. do isplate teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice, te se potvrđuje toč. I. izreke rješenja kao sastavnog dijela presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-490/2021-26 od 15. lipnja 2023. kojom je dopuštena preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.
III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak iz žalbenog stadija postupka u iznosu od 44,37 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
V. Nepobijana toč. II. izreke rješenja ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu broj 9012264603, sklopljenog 5. veljače 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, koji ugovor je potvrđen 6. veljače 2007. po javnoj bilježnici Zdenki Pavelić Musi iz Osijeka pod brojem: OU-117/07 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), u dijelu odredbe koja glasi: „...po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“, pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike u tečaju iznos od 2.398,15 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke, dok je pod toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.588,38 EUR sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2023. do isplate.
2. Pobijanim rješenjem kao sastavnim dijelom navedene presude pod toč. I. izreke dopuštena je preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari, dok je pod toč. II. izreke rješenja utvrđeno da je tužba tužitelja u dijelu kojim traži utvrđenje ništetnom odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „...sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila...“ te u dijelu kojim zahtijeva isplatu preplaćenog iznosa s osnova povećanja kamatne stope – povučena.
3. Pravovremenom žalbom tuženica pobija toč. I. i II. izreke navedene presude i toč. I. izreke rješenja zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje u tekstu: ZPP), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) iz iznimke iz st. 2.-7. tog članka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijani dio prvostupanjske presude i rješenja u smislu žalbenih navoda, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III. izreke presude tužitelj pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o troškovima postupka na način da naloži tuženici da mu pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.588,38 EUR sa zateznom kamatom, naknadi i daljnji trošak u iznosu od 124,43 EUR sa zateznom kamatom.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana
7. Predmet spora prvobitno je bio zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe čl. 4. st. 1. i čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i valutna klauzula u CHF, te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa s osnova tih ništetnih odredaba u iznosu od 2.588,10 EUR sa zateznom kamatom od 10. travnja 2007. do isplate. Kako je tužitelj podneskom od 31. kolovoza 2022. preinačio tužbu, te je istim podneskom djelomično povukao tužbu u dijelu kojim je zahtijevao utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci tuženice i isplatu preplaćenog iznosa s te osnove, to je sada predmet spora (samo) zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i zahtjev za isplatu iznosa od 2.398,15 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene pod toč. II. izreke presude od dana kada je tužitelj iste platio tuženici do isplate, a koji iznos predstavlja razliku između tečaja CHF na dan plasmana kredita i tečaja CHF na dan plaćanja mjesečnih anuiteta kredita.
8. Prvostupanjski sud konstatira da između stranaka nije sporno:
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženica stavila na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 14.719,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženice važeće na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu) za kupnju vozila
- da je odredbom čl. 6.2. Ugovora o kreditu određeno da se kredit u iznosu od 14.719,74 CHF i kamata iz toč. 4. tog Ugovora otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu
- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit tijekom 2014. godine
dok je bilo sporno:
- da li je tuženica prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupala sukladno načelu savjesnosti i poštenja
- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva
- da li je nastupila zastara tražbine tužitelja.
8.1. Nakon ocjene provedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je nepoštena i ništetna odredba ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica na švicarski franak (CHF), a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-
2221/18 od 3. rujna 2019.;
- da je temeljem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14., 110/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka i odredbe čl. 502.c ZPP, sud direktno vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnosno za pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese potrošača - korisnika kredita, koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovarala valutnu klauzulu u CHF bez da je potrošače upozorila na rizik ugovaranje iste, odnosno da se sudovi u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude proizašle iz postupka kolektivne zaštite;
- da je 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa je u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO) prekinuta zastara, a odluka donesena u tom postupku postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. , kada je zastara počela ponovno teći, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 23. travnja 2021., to u smislu odredbe čl. 225. ZOO nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženici;
- da je tuženica na ročištu 5. svibnja 2023. odustala od dokaznog prijedloga da se sasluša njezin djelatnik – osobni bankar na okolnost da je tužitelj bio upozoren na rizik promjene tečaja CHF prije sklapanja Ugovora o kreditu;
- da je na ročištu održanom 5. svibnja 2023. saslušan tužitelj koji je u svojem iskazu naveo da mu od strane djelatnice tuženice prilikom sklapanja Ugovora o kreditu rečeno da je valuta CHF stabilna i da u odnosu na istu neće biti oscilacija, te da je kredit uz valutnu klauzulu u CHF bio uvjet za dobivanje kredita;
- da je radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Dariju Dumančiću, da je navedeni vještak izračunao visinu preplaćenog iznosa po osnovi povećanja kamatne stope po Ugovoru o kreditu u iznosu od 683,34 EUR, te preplatu s osnove razlike tečaja CHF po kojem je tužitelj plaćao mjesečne anuitete i tečaja CHF na dan plasiranja kredita u iznosu od 2.398,15 EUR, da je na ročištu 5. svibnja 2023. proveden dokaz saslušanjem navedenog vještaka, koji je u svojem iskazu naveo da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja te je odgovorio na prigovore tuženice, time da ista nije imala primjedbe na matematički izračun;
- da je tužitelj nakon što je provedeno financijsko vještačenje, podneskom od 31. kolovoza 2022. uredio tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno pod toč. I. i II. izreke presude, odnosno da je smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu i za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi povećanja kamatne stope, a koje smanjenje tužbenog zahtjeva se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, da se tuženica istom nije protivila, ali je temeljem čl. 164. st. 8. u vezi čl. 158. ZPP zahtijevala naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.022,50 kn, zbog čega je sud pod toč. I. izreke rješenja dopustio preinaku tužbe, dok je pod toč. II. izreke rješenja utvrdio da je tužba tužitelja u navedenom dijelu povučena, te je utvrdio da tuženici temeljem čl. 158. ZPP pripada naknada prouzročenog parničnog troška pobrojanog pod toč. 30. obrazloženja presude, u ukupnom iznosu od 435,50 EUR, te je taj iznos prebio sa utvrđenim troškom tužitelja i odlučio kao pod toč. III. izreke presude,
slijedom čega je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju na ime preplate temeljem valutne klauzule u CHF sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pripada iznos od 2.398,15 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose pod toč. II. izreke presude.
9. Na žalbu tuženice:
9.1. U žalbi tuženica ističe da se tužbeni zahtjev u vezi utvrđenja ništetnosti valutne klauzule pogrešno temelji na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, budući da se navedena presuda ne može odnositi na predmetni Ugovor o kreditu obzirom da isti više nije na snazi jer je tužitelj 2014. u cijelosti otplatio kredit, zbog čega takav Ugovor o kreditu ne može biti predmetom kontrole. Tuženica ističe da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno odredbom čl. 22. ZOO, što znači da za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova. Osporava stajalište prvostupanjskog suda o prekidu zastare podnošenjem tužbe u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa pozivajući se na stručne članke pravnih teoretičara. Smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda iz navedenih razloga nerazumljiva i ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati.
10. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, ali niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica, obzirom da je presuda jasna i sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost.
11. U odnosu na žalbenu tvrdnju tuženice da Ugovor o kreditu ne može biti predmetom kontrole jer je tužitelj u cijelosti otplatio kredit 2014., tuženici valja ukazati da činjenica što je Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen, ne predstavlja pravnu prepreku za utvrđenje ništetnosti njegovih odredba jer otplatom istog nije prestala ništetnost tih odredaba, a na ništetnost se ugovorne stranke uvijek mogu pozivati.
12. Nije osnovana žalba tuženice niti u dijelu u kojem tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši ništetnom odredbu Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, navodeći da je odredbom čl. 22. ZOO dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske. Naime, u ovoj pravnoj stvari, tužitelj se već u tužbi pozvao na utvrđenja iz presude donesene u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, odnosno na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Kako je dakle u konkretnom slučaju valutna klauzula sadržana u čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je presudom donesenom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, dok tuženica nije dokazala da su stranke pregovarale o spornoj odredbi niti da je tužitelju pružila pravno dostatne informacije temeljem kojih bi tužitelja upozorila na rizik sklapanja Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmetna ugovorna odredba ništetna, a činjenica što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno Zakonom o obveznim odnosima nije odlučna, jer se u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu prosuđuje kroz odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03. i 46/07.; dalje u tekstu: ZZP/03), pa se u skladu sa čl. 81. st. 5., odredbe glave 10. II. dijela tog Zakona (“Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima”) taj Zakon ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, a odredba čl. 22. ZOO ne predstavlja prisilnu zakonsku odredbu. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava pod toč. I. izreke presude utvrdio ništetnom odredbu čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu.
13. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem odredbe o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF preplatio tuženici s osnova tečajne razlike iznos od 2.398,15 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno navedene iznose, to je i prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava pod toč. II. izreke presude obvezao tuženicu isplatiti tužitelju iznos od 2.398,15 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke presude, od datuma kada je tužitelj iste platio do isplate, obzirom da se tuženica koja je stekla navedeni novčani iznos temeljem navedene ništetne odredbe koju je sama unijela u Ugovor o kreditu i o kojoj odredbi nije pregovarala s tužiteljem, ima smatrati nepoštenom stjecateljicom.
14. Isto tako prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut po tuženici. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama broj Rev-2245/17, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno pravno stajalište dodatno je potvrđeno Objedinjenim pravnim shvaćanjem o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, radi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., u kojem je navedeno da ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je zastara počela teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule kojima je glavnica vezana uz CHF od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, to u trenutku podnošenja tužbe 23. travnja 2021. u konkretnom slučaju zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja nedvojbeno nije nastupila.
15. Tuženica u uvodu žalbe navodi da pobija i toč. I. izreke rješenja kojom je dopuštena preinaka tužbe od 31. kolovoza 2022., ali sadržajem žalbe uopće na navodi iz kojih razloga isto pobija, pa je ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP dopustio preinaku tužbe, obzirom da je isto bio u mogućnosti tek nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje sudskog vještaka, posljedično čemu je valjalo u tom dijelu odbiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi toč. I. izreke rješenja.
16. Imajući u vidu sve gore izneseno, valjalo je odbiti žalbu tuženice i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi pobijane toč. I. i II. izreke presude.
17. Na žalbe tužitelja i tuženice u kojima pobijaju odluku o troškovima postupka:
17.1. Tuženica žalbom pobija i odluku o troškovima sadržanu pod toč. III. izreke presude očito tek za slučaj uspjeha sa žalbom u pogledu glavne stvari, jer ne pobija ni način obračuna ni visinu pojedinih troškova, kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, pa stoga, valja tek kratko navesti da je odluka o troškovima postupka, u dijelu u kojem ju pobija tuženica, utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba čl.154. st. 1. i čl.155. ZPP, time da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 158. ZPP utvrdio trošak parničnog postupka koji tuženici pripada obzirom na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva od 31. kolovoza 2022., kako je to navedeno pod toč. II. izreke rješenja, a koji iznos je pod toč. 31. obrazloženja presude prebio i nakon izvršenog prijeboja utvrdio da tužitelju pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 1.588,38 EUR. Visina troškova parničnog postupka temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18.) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/19. i 92/21.). Stoga žalba tuženice u odnosu na dio kojim pobija odluku o troškovima postupka nije osnovana te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena.
17.2. Tužitelj žalbom pobija odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III. izreke presude, navodeći da prvostupanjski sud nije iznio razloge radi kojih mu nije priznao cjelokupni trošak za pristup i zastupanje na ročište održano 17. svibnja 2021. (17. svibnja 2022. – opaska ovoga suda; prvostupanjski sud i tužitelj su očitom omaškom naveli pogrešno 2021. umjesto 2022. godinu), već mu je priznao samo polovicu iznosa primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife, odnosno 50% iznosa koji mu je sukladno Tarifi trebao biti priznat. Pri tom tužitelj pravilno navodi da je njegov punomoćnik pristupio na predmetno pripremno ročište i da se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, pa da mu zbog toga pripada puni iznos pristupa na ročište primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 248,86 EUR, a ne dosuđeni iznos od 124,43 EUR.
17.3. Razmatrajući stoga stanje spisa, razvidno je da je prvostupanjski sud pod toč. 29. obrazloženja presude doista tužitelju za pristup na ročište 17. svibnja 2022. dosudio trošak primjenom Tbr. 9. toč. 2. Tarife, iako se na tom ročištu punomoćnik tužitelja upustio u raspravljanje o glavnoj stvari i predložio provođenje određenih dokaza, pa se i prema ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju nije radilo o ročištu iz Tbr. 9. toč. 2. Tarife. Stoga tužitelj za pristup svojeg punomoćnika na ročište 17. svibnja 2022. ima pravo na nagradu primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, posljedično čemu mu je valjalo tužitelju pored dosuđenog troška postupka, dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 124,43 EUR sa zateznom kamatom. Dakle, žalba tužitelja je osnovana, pa je istu valjalo prihvatiti i djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP.
18. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, a vrijednost pobijanog dijela je 124,43 EUR, to je tužitelju primjenom Tbr. 10. toč. 5. Tarife kojom je propisano da za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6. Tarife, valjalo dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 31,10 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR primjenom Tar.br. 3. st. 3. u vezi st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 53/19, 92/21.; dalje u tekstu: Uredba), odnosno na ime troškova iz žalbenog stadija postupka ukupni iznos od 44,37 EUR.
19. Tuženica nije uspjela sa žalbom, pa ju je stoga primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka. 021. Nepobijana toč. II. izreke rješenja, ostala je neizmijenjena.
U Varaždinu 3. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun