Rev-629/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 629/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Branka Hrvatina, kao članova vijeća,u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz V., zastupane po punomoćniku B. G., odvjetniku iz P., protiv tuženika L. G. iz V., zastupan po punomoćniku Ž. D., odvjetniku iz P., radi priznanja prava vlasništva i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 9. ožujka 2004. godine, br. Gž 508/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 18. lipnja 2002. godine, br. P 321/02, u sjednici održanoj 10. studenog 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Tužiteljica V. J. odbija se s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glase:

„Utvrđuje se da je tužiteljica V. J. iz V. suvlasnik u 1/3 dijela na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 221 u k.o. V., ranije z.k.ul.br. 122 i 294 k.o. V.) koje se sada vode na imenu i vlasništvu tuženika G. L., F. iz V., a što je tuženik dužan priznati i tužiteljici izdati tabularnu ispravu, podobnu za zemljišno-knjižni prijenos vlasništva na ime tužiteljice, jer će tu ispravu zamijeniti ova presuda,

ili

Tuženik G. L. iz V. dužan je tužiteljici V. J. iz V., naknaditi štetu za 1/3 dijela nekretnine upisanih u z.k.ul.br. 221 k.o. V., predati ih u posjed i vlasništvo 1 kj zemlje koje se sada vodi na imenu i vlasništvu tuženika, a koje se nalaze u k.o. V.,

ili

Tuženik G. L. iz V. dužan je tužiteljici V. J. iz V. na ime naknade štete za 1/3 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 221 k.o. V. platiti protuvrijednost u visini prometne vrijednosti 1 kj zemlje u k.o. V., prosječne kvalitete, a to sa zakonskom kamatom prema čl. 277. ZOO-a, a koja teče od 13. prosinca 1995. godine pa do isplate, a da i tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana.“

Istom presudom tužiteljica je obvezana tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.686,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda s tim što je u izreci drugostupanjske presude navedeno da je protiv te presude dopuštena revizija.

Pravovremeno podnesnom revizijom tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu u visini 1/3 dijela prometne vrijednosti 1 katastarskog jutra zemlje u k.o. V., prosječne kvalitete, sa zakonskom zateznom kamatom od 13. prosinca 1995. godine do isplate. Predložila je da preinakom pobijanog dijela presude tužbeni zahtjev u odnosu na obvezno-pravni zahtjev usmjeren na isplatu bude prihvaćen kao osnovan, podredno da u tom dijelu presuda bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica revizijom pobija drugostupanjsku presudu samo u dijelu kojom je pravomoćno odbijen njen zahtjev usmjeren na isplatu u visini prometne vrijednosti 1/3 dijela nekretnine upisanih u z.k.ul.br. 221 k.o. V..

Tužiteljica je tužbom podnesenom 19. studenog 1986. godine spram tuženika postavila stvarnopravni tužbeni zahtjev glede nekretnine upisane u z.k.ul.br. 221 k.o. V., da bi tijekom postupka i baš podneskom od 12. travnja 1990. godine postavila prema tuženiku i obveznopravni zahtjev usmjeren na isplatu, a to iz razloga što bi na njenu štetu u komasacionom postupku određeni suvlasnički dio njene nekretnine nadijeljen tuženiku.

Utvrdivši u postupku da je rješenje o komasaciji tužiteljici dostavljeno 15. rujna 1985. godine, protiv kojeg se tužiteljica nije žalila, tako da je to rješenje postalo konačno i pravomoćno, nižestupanjski sudovi su prihvatili kao osnovan istaknuti prigovor zastare u odnosu na obvezno-pravni zahtjev, s obzirom da je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu, iz osnova naknade štete, odnosno neosnovanog stjecanja, postavljen nakon proteka općeg zastarnog roka (čl. 371. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Drugostupanjski sud smatra da je pitanje zastare glede potraživanja tužiteljice usmjerenog na isplatu od značaja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa je stoga primjenom odredbe st. 2. čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) odlučio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija, iako vrijednost predmeta spora iznosi 11.510,00 kn.

Prema prosudbi ovog revizijskog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kada su prihvatili kao osnovan istaknuti prigovor zastare.

Na takav pravni zaključak upućuje činjenica da je rješenje o komasaciji postalo pravomoćno još u rujnu 1985. godine, a obvezno-pravni zahtjev iz osnova naknade štete, odnosno neosnovanog stjecanja tužiteljica je ispostavila tek 12. travnja 1990. godine, dakle, nakon proteka općeg zdravstvenog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 371. ZOO. Time što je tužiteljica spram tuženika postavila stvarnopravni zahtjev (koji je pravomoćno odbijen i protiv kojeg tužiteljica ne izjavljuje reviziju) 19. studenog 1996. godine, ne može imati za posljedicu prekid tijeka zastarijevanja u odnosu na obvezno-pravni zahtjev koji je postavljen nakon proteka općeg zastarnog roka.

Niti izražena spremnost tuženika da se nagodi s tužiteljicom glede stvarnopravnog tužbenog zahtjeva, prema shvaćanju ovog revizijskog suda, nema u ovom slučaju za posljedicu prekid tijeka zastare potraživanja u odnosu na alternativno postavljeni obvezno- pravni zahtjev kojeg je tužiteljica naknadno tijekom parnice postavila. Ovo poglavito i iz razloga što je tužiteljica pravomoćno odbijena sa stvarno pravno postavljenim tužbenim zahtjevima (čl. 389. st. 2. ZOO).

Iz izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je zato presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. studenog 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.