Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-734/2011-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to justify legal importance.

Case Number Rev-x-734/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the third defendant's appeal as inadmissible because it failed to meet statutory requirements for extraordinary review. Although the appeal invoked Article 382 of the Civil Procedure Act, the appellant did not specify the exact legal question or provide reasoned arguments regarding its importance for uniform law application. The court ruled that merely citing general judicial practice without concrete case citations or specific legal reasoning is insufficient to satisfy the procedural prerequisites for extraordinary review.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP/08; čl. 392. st. 1. ZPP/08: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to specify the precise legal question and substantiate why it is essential for ensuring the uniform application of law and equal treatment of citizens.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal inadmissible appeal uniform application of law equal treatment of citizens civil procedure act legal importance procedural prerequisites

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. ZPP/08
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP/08 u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl.
čl. 382. st. 3. ZPP/08
čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP/08
Naime, ako bi bila riječ o postojanju različite prakse drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP/08), morala bi postojati različita praksa bar na dvama drugostupanjskim sudovima.
čl. 392. st. 1. ZPP/08
izvanredne revizije, valjalo je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP/08 reviziju trećetuženika odbaciti kao nedopuštenu.
čl. 38. ZPP/99

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 734/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz Z., kojega zastupa punomoćnik R. M. B., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, II. tuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik A. D., odvjetnik u Z. i III. tuženika Fonda za …, kojeg zastupa mag. iur. M. P., zaposlenik III. tuženika, odlučujući o reviziji III. tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 54 Gž-1485/09-2 od 25. siječnja 2011., kojom je u pobijanim dijelovima potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-660/96 od 30. prosinca 2008., 14. svibnja 2012.

r i j e š i o j e:

Revizija trećetuženika Fonda za …, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj zaštićeni najmoprimac dijela stana u Z., …, koji se nalazi na I. katu lijevo i koji dio stana se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, kupaone, hodnika i WC-a ukupne površine 74,00 m[2] , „…što su II. i III. tuženici dužni priznati“ (t. I. izreke), prihvaćen je zahtjev u odnosu na trećetuženika za donošenje presude kojom se zamjenjuje ugovor o prodaji dijela stana na način da trećetuženik kao prodavatelj prodaje, a tužitelj kao kupac kupuje sustanarski dio stana na kojem ima položaj zaštićenog najmoprimca (t. II.), odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu u cijelosti (t. III.), odbijen je zahtjev usmjeren na donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana u odnosu na drugotuženika (t. IV.), naloženo je tužitelju naknaditi troškove postupka prvotuženici u iznosu 6.590,00 kn (t. V.), naloženo je drugotuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu 7.320,00 kn (t. VI.), naloženo je trećetuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.745,00 kn (t. VII.), te je odbijen zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka (t. VIII.).

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe drugo i trećetuženika kao neosnovane i u pobijanim dijelovima je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na trećetuženika (t. I., II. i VII. izreke prvostupanjske presude), reviziju je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP/08) izjavio trećetuženik navodeći da reviziju podnosi zbog materijalnopravnih pitanja koja su po njegovoj prosudbi važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se reviziju trećetuženika odbije kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP/08 u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP/08, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da je u takvoj reviziji potrebno ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela već je stranka dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP/08).

Pri tome je za napomenuti da tzv. redovna revizija, dakle revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP/08 nije dopuštena iz razloga jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi graničnu vrijednost iz čl. 38. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP/99) koja odredba se glede utvrđenja vrijednosti predmeta spora u ovom slučaju primjenjuje budući da je tužba podnesena 1. srpnja 1996.

Dakle, u ovom slučaju načelno bila bi dopuštena samo tzv. izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP/08 (ako udovoljava procesnim pretpostavkama koje se traže za dopuštenost takve revizije).

Kako je već prije istaknuto u tzv. izvanrednoj reviziji podnositelj mora:

a) određeno označiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana,

b) o rješenju postavljenog pitanja mora ovisiti odluka u sporu i

c) izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje (ovdje pitanja) važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U ovom slučaju trećetuženik kao podnositelj revizije nije naveo nikakove razloge zbog kojih smatra da su njegova pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Pravno pitanje i navođenje razloga čine cjelinu.

Samo pitanje bez izlaganja razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana nije dovoljno za dopuštenost revizije.

Budući da u predmetnom slučaju podnositelj revizije samo uopćeno spominje da „…evidentno egzistira sudska praksa prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova“ iz koje bi slijedilo da na strani trećetuženika nema pasivne legitimacije, evidentno revident ne iznosi razloge o važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene i ravnopravnosti građana.

Naime, ako bi bila riječ o postojanju različite prakse drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP/08), morala bi postojati različita praksa bar na dvama drugostupanjskim sudovima.

Tada je takve judikate potrebno bar označiti poslovnim brojevima kako bi revizijski sud mogao provjeriti tvrdnje o različitosti prakse drugostupanjskih sudova jer u protivnom tvrdnje podnositelja revizije o važnosti zbog postojanja različite prakse drugostupanjskih sudova nisu kontrolabilne.

Na osnovu svega rečenog, budući da ne postoje sve procesne pretpostavke koje bi opravdale podnošenje predmetne tzv. izvanredne revizije, valjalo je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP/08 reviziju trećetuženika odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 14. svibnja 2012.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.