II Kž-817/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-817/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbi opt. M. Z. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 27. studenoga 2003. godine, br. K-36/03. o produljenju pritvora nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj dana 8. prosinca 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća žalba opt. M. Z., preinačuje se pobijano rješenje i pritvor protiv njega produljuje iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 110/97, 58/99, 112/99 i 58/02. – u daljnjem tekstu ZKP).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP-a, produljen je pritvor protiv opt. M. Z. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP, nakon nepravomoćno izrečene presude kojom je proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i čl. 173. st. 6. KZ i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po branitelju V. G., odvjetniku iz Š., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je djelomično osnovana.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. M. Z. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, niti upornost a niti bezobzirnost pri počinjenju djela za koja je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, a koje okolnosti prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijanog rješenja kao razloge produljenja mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP nisu, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, u konkretnom slučaju prema podacima u spisu, takvog značaja i kvalitete da bi predstavljale one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik, ukoliko bi boravio na slobodi, ponovio isto ili slično kazneno djelo, posebno stoga što optuženik nije osuđivan, privređuje i ima stalna sredstva za život.

Suprotno pak žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Naime, optuženik je državljanin Republike Bosne i Hercegovine, sa stalnim prebivalištem u G., gdje mu živi obitelj, vlasnik je poduzeća B. d.o.o. u T., te ničim nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, osim što tu povremeno obavlja građevinske poslove, nije sam prijavio boravak u J., gdje je od mjeseca svibnja 2003. godine, radio "ne znajući da ga nitko nije prijavio", kako ističe u žalbi, a koje okolnosti, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, upućuju na opasnost da će optuženik, ukoliko bi boravio na slobodi, u cilju izbjegavanja kaznenog progona, pobjeći u Republiku Bosnu i Hercegovinu i tamo se kriti, pa je i daljnja primjena mjere pritvora protiv opt. M. Z. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.

Oni pak žalbeni navodi koji se odnose na prigovor osnovanosti nepravomoćno izrečene presude nisu od odlučujućeg utjecaja o daljnjoj primjeni mjere pritvora, već će biti predmetom razmatranja u postupku povodom eventualne žalbe protiv nepravomoćno izrečene presude.

Obzirom na izloženo trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. prosinca 2003.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.