Croatian Supreme Court dismissed appeal against dismissal for serious breach of duty despite prior warnings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against their dismissal from employment, ruling the termination lawful. The court found that the workers voluntarily abandoned the construction site despite explicit orders to continue work, constituting a serious breach of their contractual obligations. Consequently, the employer was justified in issuing immediate dismissal without notice, and the appeal failed to demonstrate any procedural error or factual mistake.
Legislator headnote
AI generatedčl. 107. st. 1. Zakona o radu; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 393. ZPP: Dismissal for serious breach of duty is lawful when employees abandon work despite explicit warnings, and appeals cannot challenge established facts.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr-286/02-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., I. K. i J. D., zastupanih po punomoćniku M. Š., dipl. pravniku SSSH Županijsko povjereništvo O., protiv tuženika V. d.o.o. O., radi otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tužitelja I. K. i J. D., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 8. studenog 2001. godine, br. Gž- 3055/01., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 28. kolovoza 2001. godine, br. X Pr-76/00., u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2002. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja I.K. i J.D., kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se otkazi ugovora o radu dati tužiteljima smatraju nezakonitim i nedopuštenim, te da je tuženik dužan s tužiteljima uspostaviti kontinuitet radnog odnosa s danom 7. siječnja 2000. godine, kao i naknaditi tužiteljima izgubljenu zaradu.
Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji I.K. i J.D., zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu ukidanje drugostupanjske i prvostupanjske presude, te vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.
Revizija nije osnovana.
Sporno je, je li ono što se tužiteljima stavlja na teret i baš napuštanje radilišta unatoč izričitog naređenja i upozorenju rukovoditelja gradilišta i rukovoditelja operative da se radovi moraju obavljati bez prekida kako bi se moglo ispoštovati ugovoreni rok završetka objekta, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje je tuženik mogao tužiteljima dati izvanredni otkaz ugovora o radu (čl. 107. st. 1. Zakona o radu - “Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01.).
Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Iako reviziju izjavljuju i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji ne navode u čemu bi se ogledala bitna povreda ni o kojoj se povredi radi.
Revizijski sud po službenoj dužnosti pazi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) dok je o ostalim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, ovlašten voditi računa samo ako revident određeno ukazuje na te povrede navodeći u čemu se one ogledaju (čl. 386. ZPP).
Kako revidenti nisu određeno ukazali na neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka navodeći u čemu se ta povreda ogleda, to je ovaj revizijski sud po službenoj dužnosti pazio samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, te nije našao da je ta povreda učinjena.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno da su tužitelji samovoljno napustili radilište tuženika unatoč izričitom naređenju i upozorenju rukovoditelja radilišta i rukovoditelja operative da se radovi moraju obaviti hitno bez prekida, te da su time počinili težu povredu radne obveze iz čl. 109. Pravilnika o radu tuženih.
Također je utvrđeno da je tužitelj I.K. bio kažnjen posljednjom opomenom zbog samovoljnog napuštanja posla, a tužitelj J.D. da je bio kažnjavan zbog nesavjesnog i neurednog ponašanja i zbog zaticanja u alkoholiziranom stanju.
Isto tako je utvrđeno da su uvjeti na radilištu bili dobri (smještaj, prehrana i slično).
Na utvrđeno činjenično stanje i po ocjeni ovog suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev (čl. 107. st. 1. Zakona o radu).
Naime, ovdje se radi o grubom kršenju obveza iz radnog odnosa, jer su tužitelji samovoljno napustili posao – radilište unatoč izričitog upozorenja da se ne smije napustiti radilište i prekidati posao, kao i na to, koliki značaj tuženiku ima hitno obavljanje ugovorenog posla.
Navedenom je dodati da je k tome tužitelj I.K. prethodno kažnjen posljednjom opomenom također zbog samovoljnog napuštanja posla, a tužitelj J.D. dva puta kažnjavan i to zbog nesavjesnog i nemarnog ponašanja i drugi put zbog zaticanja na radu u alkoholiziranom stanju.
Sve naprijed navedeno ukazuje da su bili ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu (čl. 107. st. 1. Zakona o radu).
To što prema navodima revizije nakon izdavanja privremene mjere kojom je naloženo tuženiku da do okončanja parnice vrati tužitelja J.D. na posao, taj tužitelj uspješno obavlja posao ne čini otkaz ugovora o radu nedopuštenim.
Dobro ponašanje tužitelja D. kako on kaže preko dvije godine na radu po privremenoj mjeri, može biti razlog da tuženik eventualno ponovo sklopi s tim tužiteljem ugovor o radu kao svojim dugogodišnjim radnikom, a ne i razlog koji bi ukazivao da nisu bili ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu koji je dat tom tužitelju.
Ostali navodi revizije odnose se na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijom se ne može uspješno pobijati utvrđeno činjenično stanje, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).
Prema tome, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. prosinca 2002.
Predsjednik vijeća:
Miroslava Vekić, v.r.