Legislator Case Law & Legislation
I Kž-131/1995-3 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal, increasing sentence from six months to one year for attempted murder.

Case Number I Kž-131/1995-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld the prosecutor's appeal against a first-instance verdict of attempted murder, increasing the sentence from six months to one year. The defendant argued he acted in necessary defense while suffering from a pathological affect, whereas the prosecutor claimed the punishment was too lenient given the weapon used and the victim's injuries. The court agreed that while the act was justified as necessary defense, the specific circumstances warranted a stricter penalty to ensure special and general prevention.

Legislator headnote

AI generated

čl. 34. st. 1. KZRH; čl. 17. st. 1. i čl. 7. OKZRH; čl. 40. st. 2. OKZRH: The court established that an act performed in necessary defense may constitute a crime if it exceeds the limits of necessity, and the severity of the punishment must reflect the danger posed and the specific circumstances of the case.

Keywords

AI generated
necessary defense attempted murder pathological affect excessive defense criminal sentencing special prevention Croatian Criminal Code

Cited Legislation

AI generated
čl. 34. st. 1. KZRH
zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl.
čl. 17. st. 1. OKZRH
KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskoga suda u Bjelovaru od 13.
čl. 7. OKZRH
i čl. 7. OKZRH, primjenom čl.
čl. 40. st. 2. OKZRH
OKZRH, primjenom čl. 40. st. 2. OKZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
čl. 60. OKZRH
Po čl. 60. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara koja će se provesti u ustanovi za izdržavanje kazne, po čl.
čl. 64. OKZRH
OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara koja će se provesti u ustanovi za izdržavanje kazne, po čl. 64. OKZRH od njega je oduzet jedan nož duljine oštrice 20 cm, a na temelju čl.
čl. 60. st. 1. OKZRH
čl. 369. ZKP/93
Odluka o sigurnosnim mjerama, koje su ispitane na temelju čl. 369. ZKP/93, na zakonu je utemeljena.
čl. 387. ZKP/97
čl. 390. st. 1. ZKP/97
i čl. 390. st. 1. ZKP/97 trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-131/1995-3

U I M E R E P U B L I K E H R V ATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić, Katice Jelić, Neve Šibl i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinje, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M.S. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Županijskoga suda u Bjelovaru od 13. siječnja 1995. godine br. K- 108/94, u sjednici održanoj 1. srpnja 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske N.K. -P.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvoga stupnja u odluci o kazni, te se opt. M.S. za krivično djelo za koje je prvostupanjskom presudom oglašen krivim iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. i čl. 7. OKZRH, primjenom čl. 40. st. 2. OKZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženika u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. M.S. zbog krivičnoga djela ubojstva u pokušaju u prekoračenju granica nužne obrane iz čl. 34. st. 1.

l. 34. st. 1. KZRH uz primjenu čl. 40. st. 2. KZRH u svezi s čl. 17. i čl. 7. OKZRH pa je po č

OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Po čl. 60. OKZRH optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja alkoholičara koja će se provesti u ustanovi za izdržavanje kazne, po čl. 64. OKZRH od njega je oduzet jedan nož duljine oštrice 20 cm, a na temelju čl. 60. st. 1. obvezan je na naknadu troškova krivičnoga postupka i paušalne svote.

Protiv te presude žalbu je uložio optuženik putem svoje braniteljice J.K.V., odvjetnice iz B., zbog povrede krivičnog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno da mu se izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik uložio je žalbu zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Na temelju čl. 60. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom dopisu od 27. ožujka 1995. godine br. Ktž-286/95 predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži i pobijana presuda ukine a podredno da se optuženiku izrekne adekvatna stroža kazna.

Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana i to zbog odluke o kazni, dok žalba optuženika nije osnovana.

Na žalbu optuženika i državnog odvjetnika (osim zbog odluke o kazni).

Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, kako u uvodu žalbe navodi, no, žalbeni osnov se uopće u žalbi ne obrazlaže, odnosno ne navodi se o kojoj bi se to, navodno, povredi radilo, pa je po službenoj dužnosti temeljem čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP/93 ovaj sud ispitao presudu suda prvog stupnja je li počinjena neka od bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 1, 5, 6. 8-11. ZKP/93, te je utvrđeno da takve postupovne povrede nisu počinjene.

Suprotno žalbenim navodima, sud prvoga stupnja je izvedenim dokazima, njihovom analizom i ocjenom kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i povezanosti, uključivši i obranu optuženika, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te je u razlozima presude određeno i potpuno izložio koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, a osobito postoji li krivično djelo i krivična odgovornost optuženika.

Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalbu je uložio državni odvjetnik tvrdeći da se uopće ne radi o postupanju optuženika u nužnoj obrani, već o krivičnom djelu ubojstva u pokušaju, te optuženik koji se žali zbog povrede krivičnog zakona, a u obrazloženju žalbe ističe da nužnu obranu nije prekoračio, pa ga treba osloboditi od optužbe.

Pobijanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja znači osporavanje onih zaključaka do kojih je sud došao na temelju dokaznoga postupka o postojanju ili nepostojanju injenica odlučnih za presudu, pa kako je sud prvoga stupnja sve odlučne činjenice pravilno č

utvrdio, ova povreda nije ostvarena, a ni povreda krivičnoga zakona kako to smatra optuženik jer je sud prvoga stupnja potpuno i pravilno iz utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da su se u radnjama optuženika stekli svi bitni elementi krivičnog djela ubojstva u pokušaju u prekoračenju nužne obrane, pa takvom pravnom kvalifikacijom krivični zakon nije povrijeđen.

I Kž 131/1995-3

Nadalje, u žalbi državnog odvjetnika se ističe da je nužna obrana između krvnih srodnika ograničena, optuženik i oštećenik su braća, te da se cijeli događaj odigrao u kući, a ne na ulaznim vratima kuće, kako to utvrđuje sud prvoga stupnja u pobijanoj presudi, te da je zaključak da se optuženik otrgnuo od oštećenika, izašao iz kuće, pred ulaznim vratima s gajbe za piliće je uzeo nož, te se vratio u prostoriju i povrijedio oštećenika, u času kada je njegov napad već prestao, a na to upućuju prvenstveno materijalni tragovi u vidu krvnih mrlja u prostoriji.

Neutemeljene su tvrdnje državnog odvjetnika da je nužna obrana između srodnika ograničena, tako nešto zakon ne poznaje, a niti sudska praksa, pogotovo kad iz utvrđenih činjenica proizlazi da su sukobi optuženika i oštećenika bili česti, a što se tiče mjesta sukoba, optuženik se ne sijeća gdje se on zbio, svi očevici, oštećenik, njegova dva brata, i majka, iskoristili su zakonsku blagodat i nisu željeli svjedočiti, pa se kod takvog stanja stvari ne može samo prema tragovima krvi zaključivati gdje se događaj desio iako je točno da je velika krvna mrlja na jastuku, no oštećenik je očito na krevetu ležao do dolaska pomoći, pa ta krv od toga potječe, dok na drugim mjestima, na podu same prostorije, a ni ispred vratiju, znatniji tragovi krvi na fotoelaboratu nisu uočljivi, pa se zaključak državnog odvjetnika da se događaj najvjerojatnije desio u prostoriji, a ne ispred ulaznih vrata, ne može prihvatiti, jer je podjednaka vjerojatnost (i prema tragovima krvi), da se događaj desio u samoj prostoriji, pa se u nedostatku drugih dokaza, ta činjenica, ne bi mogla tumačiti optuženiku na štetu. Valja dodati i to, da kad bi naprijed navedeni zaključak državnog odvjetnika i bio točan, a nije, ostalo bi još uvijek pitanje da li je napad oštećenika stvarno prestao i da li je optuženik mogao očekivati daljnji napad u kojima je on, kao ranije, izvlačio "deblji kraj", jer je znatno fizički slabiji od svoga brata, oštećenika.

Nasuprot tome optuženik u svojoj žalbi navodi da nužnu obranu nije prekoračio jer ga je oštećenik tukao i gutio, tako da je već gubio dah, a kako se oštećenik bio jako rasrdio, optuženik je znao da u takvom stanju od napada neće lako odustati.

Sud prvoga stupnja, u tijeku postupka, suprotno tvrdnjama iz žalbi, pravilno je utvrdio da je optuženik kritičnog događaja bio napadnut od oštećenika, u vrijeme događaja je bio bitno smanjeno uračunljiv, našao se u stanju patološkog afekta u vidu jake razdraženosti i prepasti što mu je bitno suzilo svijest, pa kada ga je oštećenik počeo tući, on se istrgao i pobjegao van iz kuće, uzeo nož sa gajbe za piliće koja je stajala uz sama ulazna vrata, pa u trenutku kada ga je oštećenik sustigao očito pripravan da ga i dalje napada, zadao mu ubode nožem u predjelu vrata i lijeve strane glave. Iz ovakovog pnašanja optuženika sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je postupao u nužnoj obrani, a kako je njegov brat bio goloruk, i ranije su imali česte svađe i fizičke sukobe, te kako je oštećeniku zadao dva uboda u vitalne dijelove tijela, nužnu obranu je prekoračio, no kako je bio u stanju jake razdraženosti i prepasti izazvane napadom ispravno je oglašen krivim za kazneno djelo iz čl. l. 7. OKZRH.

34. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. i č

Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

Optuženik se žali i zbog odluke o izrečenoj kazni te navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir veliki doprinos samog oštećenika koji je optuženika fizički napao, činjenicu da je optuženik bio u stanju jake razdraženosti, te da je bio pripadnik

I Kž 131/1995-3

Hrvatske vojske i sudjelovao u domovinskom ratu od mjeseca studenog 1991. do svibnja 1993. godine za koje vrijeme je osam puta na ratištu aktivno sudjelovao u akcijama u Zapadnoj Slavoniji. Predlaže da mu se izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da smatra da je i pored olakotnih okolnosti koji postoje na strani optuženika kazna očito prenisko odmjerena, jer su prvoga stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio način počinjenja djela, mogućnost posljedice, lokaciju povrede, a što sve ukazuje na potrebe izricanja oštrije kazne kojom bi se ostvarila svrha specijalne i generalne prevencije.

Naime, imajući u vidu s jedne strane utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika koje je sud prvoga stupnja precijenio, a s druge strane težinu djela, njegovu društvenu opasnost, te upornost koju je optuženik iskazao zadavši oštećeniku dva uboda nožem oštrice dužine 20 cm, uz otvaranje dušnika, pa je sticajem sretnih okolnosti izbjegnuta najgora posljedica, vijeće ovoga suda optuženiku je odmjerilo kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna odgovara težini počinjenog djela i stupnju krivične odgovornosti optuženika, a kojom se može očekivati i postizanje svrhe kažnjavanja iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH.

Odluka o sigurnosnim mjerama, koje su ispitane na temelju čl. 369. ZKP/93, na zakonu je utemeljena.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP/97 trebalo je presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. srpnja 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.