Supreme Court partially allowed appeal, reducing compensation for delay in enforcement proceedings from 6,480 to 2,000 kuna.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially upheld the appeal against a first-instance decision awarding 6,480 kuna for delay in enforcement proceedings. While the court acknowledged the plaintiff contributed to the delay, it found the original compensation excessive given the nature of enforcement proceedings where the enforcement officer bears primary responsibility. Consequently, the compensation was reduced to 2,000 kuna, reflecting the specific context of enforcement and current economic conditions.
Legislator headnote
AI generatedčl. 28. Zakona o sudskom vanparničnom postupku; čl. 29. st. 1 Ustava: The Supreme Court established that when assessing compensation for delay in enforcement proceedings, the court must weigh the plaintiff's contribution against the enforcement officer's primary duty to act, potentially reducing compensation if the officer's inactivity significantly prolonged the process.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gžzp 653/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja Ž. V. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv dijela rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-693/08 od 30. rujna 2009., 19. veljače 2010.
r i j e š i o j e:
Žalba protustranke uvažava se kao djelomično osnovana, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-693/08 od 30. rujna 2009. u dijelu pod točkom 2. izreke i rješava:
2. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Ž. V. iz S. u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna.
3. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. 1. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gzp-693/08 od 30. rujna 2009. naloženo je Općinskom sudu u Splitu provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovrv-3986/07 (prije Ovr- 1654/05) najkasnije u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave rješenja (točka 1. izreke); nadalje, predlagatelju je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 6.480,00 (šesttisućačetiristotineosamdeset) kuna (točka 2. izreke) te je protustranci Republici Hrvatskoj naloženo isplatiti navedenu primjerenu naknadu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti navedenog rješenja (točka 3. izreke).
čana naknada (točka 2.
Protiv dijela tog rješenja kojim je odmjerena primjerena nov
izreke) protustranka je podnijela žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“, br. 73/91). Navodi kako je naknada radi povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku odmjerena previsoko. Predložila je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinačiti, u skladu sa žalbenim navodima.
Žalba je djelomično osnovana.
Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.
Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja (u predmetnom postupku ovrhovoditelja) za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbe članka 27. i 28. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 105/05., 16/07., 113/08. i 153/09. – dalje u tekstu: ZS), i to zbog dugotrajnosti postupka ovrhe koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Ovrv-3986/07 (prije Ovr-1654/05).
U žalbenom stadiju postupka sporna je visina dosuđene novčane naknade koju protustranka smatra neprimjerenom.
U provedenom postupku prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio one odlučne činjenice koje se odnose kako na trajanje pravno relevantnog razdoblja, tako i na opseg poduzetih postupovnih radnji od strane prvostupanjskog suda, što žaliteljica niti ne osporava. Tako je iz utvrđene duljine trajanja postupka prvostupanjski sud izveo zaključak kako prilikom postupanja nadležni sud nije bio u dovoljnoj mjeri ažuran i učinkovit, što upućuje na pravilnost onog dijela odluke kojim je utvrđena osnovanost zahtjeva za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku.
Međutim, u izvjesnoj mjeri su prihvatljivi oni žalbeni prigovori u kojima se ističe dosuđivanje neodgovarajuće naknade zbog povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, a obzirom na utvrđeni predlagateljev doprinos duljini trajanja predmetnog postupka.
Naime, iako se utvrđenje prvostupanjskog suda o značajnom doprinosu predlagatelja dugotrajnosti postupka ukazuje pravilnim – obzirom da je iz spisa razvidno kako ovrhovoditelj ni nakon dva poziva od strane suda (5. travnja 2005. i 25. svibnja 2005.) nije uredio ovršni prijedlog od 30. ožujka 2005., već je to učinio tek dvije godine i tri mjeseca kasnije (4. rujna 2007.) – ovaj sud ocijenio je kako se, upravo obzirom na tako utvrđen doprinos predlagatelja, odluka suda prvog stupnja o određivanju primjerene naknade u iznosu od 6.480,00 kuna ne može smatrati osnovanom, što protustranka u žalbi i ističe.
Utvrđeni doprinos predlagatelja, naime, valja razmatrati imajući na umu ne samo nesporno utvrđenje suda prvog stupnja glede ukupnog trajanja pravno relevantnog razdoblja, već i glede vrste postupka u odnosu na kojeg je zaštita prava na suđenje u razumnom roku zatražena.
Valja stoga osobito ukazati kako je u konkretnom slučaju riječ o postupku ovrhe, u kojem se povećana aktivnost i postupanje usmjereno ka poduzimanju odgovarajućih ovršnih radnji očekuje prije svega od ovrhovoditelja, obzirom da je upravo u njegovu interesu da se ovrha uspješno dovrši. Kako pritom proizlazi da je pravno relevantno razdoblje ukupno trajalo četiri godine i šest mjeseci, pri čemu je ovrhovoditelj svojom postupovnom neaktivnošću u trajanju duljem od dvije godine izravno pridonio duljini trajanja postupka ovrhe, ovaj sud ocijenio je da glede visine dosuđene naknade prvostupanjski sud nije pravilno primijenjeno materijalno pravo iz članka 28. ZS-a.
No, imajući na umu postupanje suda, prirodu i vrstu postupka, ponašanje predlagatelja, a osobito duljinu sudskog postupka, te cijeneći sva navedena mjerila zajedno, kao i rezultat cijelog postupka, ovaj sud ocijenio je da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje povrede prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, u svezi s čl. 29. st. 1 Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01 i 55/01 – dalje: Ustav).
Slijedom svega navedenog je, po ocjeni ovog suda, predlagatelju na ime primjerene naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, umjesto dosuđenog iznosa od 6.840,00 kuna, valjalo dosuditi iznos od 2.000,00 kn. Ovaj sud je pritom osobito uzeo u obzir socijalne, te općepoznato otežane i složene gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe iz 380. točke 3. ZPP, valjalo uvažiti žalbu protustranke kao djelomično osnovanu i preinačiti pobijano rješenje te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 19. veljače 2010.
Sudac:
Željko Glušić, v.r.