II Kž-425/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-425/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. F. V. dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okr. F. V. i okr. M. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 18. lipnja 2003. godine broj II Kio-58/03 (Kv-473/03), od produljenju pritvora u tijeku istrage nakon mjesec dana, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe okr. F.V. i okr. M.B. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 106. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), protiv okr. F.V. i okr. M.B. produljen je pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku istrage, nakon mjesec dana za daljnjih mjesec dana, a istraga se protiv okrivljenika vodi zbog postojanja osnovane sumnje na učin kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona i dr..

Protiv tog rješenja žale se okrivljenici, po braniteljima, s prijedlogom da se isto rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud, da i nadalje protiv okrivljenika postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, okrivljenik F.V. pravomoćnim rješenjem o provođenju istrage tereti se zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ te kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ u svezi čl. 33. st. 1. KZ, a oba kaznena djela počinio je u kratkom vremenskom razmaku dana 16. svibnja 2003. godine.

Prema podacima kaznene evidencije okr. F.V. pravomoćno je osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te zbog kaznenog djela uporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 3. OKZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Kako je okr. F.V. prema vlastitoj izjavi nezaposlen i bez imovine, sve navedeno, po ocijeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s vršenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela zbog čega je ispravno protiv njega produljen pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Okrivljenik M.B. pravomoćnim rješenjem o provođenju istrage ze zahtjevima za proširenje istražnog zahtjeva državnog odvjetnika od 13. i 16. lipnja 2003. godine tereti se zbog počinjenja šest kaznenih djela razbojništava iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ, jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ u svezi čl. 33. st. 1. KZ, te kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 2. KZ. Kaznena djela razbojništva ovaj okrivljenik počinio je u vremenskom razdoblju od 1. do 17. svibnja 2003. godine, a kazneno djelo teške krađe počinio je 27. ožujka 2002. godine.

S obzirom da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio ovako velik broj kaznenih djela i to u kratkom vremenskom razdoblju, brojnost terećenih djela bez sumnje upućuju na izražajnu kriminalnu volju i upornost okrivljenika, a kako je okrivljenik i bez imovine i sa minimalnim mjesečnim primanjima od 600 do 700 kuna, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da sve navedeno čini one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s vršenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela zbog čega je ispravno protiv njega produljen pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP

Navodi žalbe oba okrivljenika kojima se osporava osnovanost mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP, bespredmetni su, jer je prvostupanjskim rješenjem pritvor protiv oba okrivljenika produljen iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

O žalbenim navodima kojima se osporava osnovanost sumnje da su okrivljenici počinili kaznena djela kojima se terete, treba reći da je u ovoj fazi postupka potrebno postojanje osnovane sumnje da je djelo počinjeno, a koji zaključak se, u konkretnom slučaju, temelji na postojanju pravomoćnog rješenja o provođenju istrage te zahtjevu državnog odvjetnika za proširenjem istrage.

Vrijeme od mjesec dana, koliko je produljen pritvor, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra dostatnim za predvidivo dovršenje predmetnog istražnog postupka.

Slijedom svega izloženog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. lipnja 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Katica Jelić, v.r.