Gž Zk-32/2019-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Zk-32/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja J. P., OIB:, iz Z., V., A. P., OIB:, iz Z., A. P., obojica zastupani po punomoćniku I. P., odvjetniku iz Z., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-15248/18 od 10. srpnja 2018. godine, 10. travnja 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-15248/18 od 10. srpnja 2018. godine, te se nalaže brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga i brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem u točki 1. izreke sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan prigovor predlagatelja i potvrdio rješenje Općinskog suda u Zadru broj Z-592/18 od 26. siječnja 2018. godine. U točki 2. izreke sud je naložio brisanje zabilježbe prigovora nakon pravomoćnosti tog rješenja.

Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijeli su predlagatelji ne navodeći iz kojih zakonskih razloga podnose žalbu te predlažu da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači, a podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovlašteni zemljišnoknjižni referent odbio prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva na čestici katastarski broj 4650 i 4675 k.o. N. - Z., te je odredio zabilježbu odbijenog prijedloga.

Protiv tog rješenja pravovremeni prigovor podnijeli su predlagatelji.

Po ocjeni suda prigovor predlagatelja nije osnovan. Naime, sud utvrđuje da su ugovorom na temelju kojeg su predlagatelji tražili uknjižbu prava vlasništva, predlagatelji faktično zamijenili suvlasničke udjele na česticama 4675 i 4650 k.o. N. - Z., te da se ne može raditi o diobi, jer bi u takvom ugovoru morali sudjelovati svi suvlasnici, a ugovorom nije bio obuhvaćen suvlasnik Š. K.. Prihvaćajući pravni stav predlagatelja da nije bitan naziv ugovora nego njegov sadržaj, sud ocjenjuje sadržaj ugovora te utvrđuje da iz ugovora nije jasno vidljiv pravni temelj u smislu odredbe čl. 43. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/88, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK), iz kojih razloga sud ocjenjuje da temeljem konkretnog ugovora nije bilo moguće dopustiti uknjižbu prava vlasništva. Osim toga, sud ocjenjuje da iz konkretnog ugovora nije bilo moguće utvrditi koji od suvlasnika je s kojim od suvlasnika zamijenio suvlasničke omjere, pa i zbog toga smatra da uknjižba prava vlasništva temeljem takvog ugovora nije moguća.

Pravnu ocjenu suda prvog stupnja kao pravilnu prihvaća i ovaj sud.

Naime, i po ocjeni ovoga suda iz ugovora kojeg su stranke nazvale "Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina", temeljem kojeg traže uknjižbu prava vlasništva, doista nije jasno vidljiva pravna osnova toga ugovora. Naime, stranke ugovora ugovor nazivaju ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina te u točki 1. navode da suglasno utvrđuju da su suvlasnici na nekretninama koje su precizno naveli u točki 2. izreke, te u točki 2. jasno navode da je predmet toga ugovora razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama iz zk.ul.br. 4368 i 4327 sve k.o. N. – Z.. Stranke i u nazivu, a i u sadržaju ugovora jasno navode da se radi o razvrgnuću suvlasničke zajednice, međutim, iz podataka iz zemljišne knjige vidljivo je da stranke nisu bile suvlasnici na istim nekretninama, zbog čega se ne može raditi o razvrgnuću suvlasništva. Naime u zk. ul. 4327 k.o. N.-Z. kao suvlasnici upisani su K. Š. u 131/551 dijela, P. J. u 210/551 dijela i P. A. u 210/551 dijela. U zk. ul. 4368 k. o. N.-Z. kao suvlasnici upisani su K. Š. u 3/18 dijela, P. M. u 5/18 dijela, P. V. u 5/18 dijela, P. Z. u 15/108 dijela i Z. A. u 15/108 dijela. Iz načina na koji su predlagatelji "razvrgnuli suvlasništvo" proizlazi da su u J. i A. P. mijenjali suvlasničke dijelove nekretnine upisane u zk. ul. 4327 k.o. N.-Z. sa suvlasnicima nekretnine upisane u zk. ul. 4368 k.o. N.-Z.. Kako je zemljišnoknjižni postupak strogo formalni postupak zemljišnoknjižni sud nije ovlašten tumačiti pravu volju stranaka, a iz ugovora koji je trebao poslužiti kao temelj za uknjižbu prava vlasništva doista nije jasno vidljiva pravna osnova zaključenja toga ugovora jer stranke nisu suvlasnici istih nekretnina da bi razvrgavali suvlasničku zajednicu, a koji drugi pravni posao su htjeli zaključiti ne može se ocjenjivati u ovom zemljišnoknjižnom postupku, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja zaključio da takav ugovor nije bilo moguće provesti i temeljem njega dopustiti traženu uknjižbu prava vlasništva.

Iz obrazloženih razloga žalbu predlagatelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a, te primjenom iste odredbe brisati zabilježbu odbijenog prijedloga te zabilježbu žalbe.

Koprivnica, 10. travnja 2020.

Sutkinja

Tatjana Kučić v. r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik