Usž-1799/2019-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-1799/19-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća te više sudske savjetnice Biserka Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. M., vl. obrta za proizvodnju i trgovinu Z., … N., koju zastupa opunomoćenik P. V., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi statusa obveznika poreza na dohodak za samostalnu djelatnost, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-64/2018-9 od 23. siječnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-64/2018-9 od 23. siječnja 2019.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-10/17-01/21, urbroj: 513-04/17-2 od 15. studenog 2017. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna.

Rješenjem tuženika djelomično je uvažena žalba tužiteljice i poništeno rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda S. i B., Ispostava Đ., Porezno mjesto N., klasa: UP/I-410-23/2015-16/44, urbroj: 513-07-27-03/2017-11 od 31. ožujka 2017., te je riješeno da: 1. poreznoj obveznici M. M., M., B. J. J. 70, prestaje status obveznika poreza na dobit za samostalnu djelatnost obrta Z. …-obrt za proizvodnju i trgovinu s danom 31. prosinca 2015.; 2. porezna obveznica obveznik je poreza na dohodak za samostalnu djelatnost od 1. siječnja 2016.; i 3. zahtjev porezne obveznice za promjenu načina oporezivanja u 2013., 2014. i 2015. se odbacuje.

Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnome navodi da je u vezi svog zahtjeva za prelazak s plaćanja poreza na dobit, na plaćanje poreza na dohodak zatražila od suda da je sasluša kao i djelatnicu tuženika koja je bila upoznata s njenim pisanim zahtjevom, te je sud odbijajući takav prijedlog počinio bitnu povredu pravila sudskog postupak. Tužiteljica nadalje navodi kako prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da spisu predmeta ne prileži njen zahtjev za promjenom načina oporezivanja prije 30. prosinca 2015., te upućuje na sadržaj prvostupanjskog poreznog rješenja iz kojeg proizlazi da je priložila pisane zahtjeve, ali da nije priložila dokaz – potvrdu o predaji. Tužiteljica nadalje smatra da je porezno rješenje od 14. siječnja 2008. koje je izdano na razdoblje od pet godina (do 31. prosinca 2012.), protekom tog roka, u svojstvu statusa obveznika poreza na dobit nije više obvezivalo, a niti je tužiteljica u 2013., 2014. i 2015. ispunjavala zakonske uvjete za obveznika poreza na dobit pa stoga u tom razdoblju nije niti mogla biti obveznik poreza na dobit, već je bila obveznik poreza na dohodak za samostalnu djelatnost počevši od 1. siječnja 2013., a ne od 1. siječnja 2016. kako se to navodi osporenim rješenjem. Predlaže ovom Sudu da osporenu presudu preinači na način da usvoji zahtjev tužiteljice.

Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda osporava.

Prvostupanjski sud održao je usmenu javnu raspravu sukladno odredbi članka 39. Zakona o upravnim sporovima čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima dao mogućnost svim strankama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Nakon toga sud je izvršio uvid u spis upravnog postupka i upravnog spora te je donio odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, smatrajući da je tužiteljici pravilno utvrđen status obveznika poreza na dohodak za samostalnu djelatnost od 1. siječnja 2016. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužiteljice za njezinim saslušanjem i saslušanjem djelatnika tuženika, jer je odlučne činjenice mogao utvrditi uvidom u spis tuženika i uvidom u sudski spis, dok se saslušanjem predloženih svjedoka ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari. S obzirom da je prvostupanjski sud obrazložio razloge za odbijanje dokaznih prijedloga, postupio je u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima pa na temelju svega izloženog proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka, te je neosnovan taj žalbeni navod.

Prvostupanjski sud je ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je utvrđen tužiteljici prestanak statusa obveznika poreza na dobit za samostalnu djelatnost s danom 31. prosinca 2015., te joj je utvrđen status obveznika poreza na dohodak za samostalnu djelatnost od 1. siječnja 2016. Nadalje, prvostupanjski sud smatra kako je tuženik pravilno postupio kada je odbacio zahtjev tužiteljice za promjenom načina oporezivanja u 2013., 2014. i 2015. godini. U svezi navoda žalbe valja istaknuti da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica zahtjev podnijela 30. prosinca 2015., za promjenom načina oporezivanja pa je tuženik primjenom odredbe članka 26. stavka 1., 2. i 4. Zakona o porezu na dohodak o zahtjevu tužiteljice odlučio od 1. siječnja 2016., dakle unaprijed, jer tužiteljica retroaktivno nije mogla postati obveznikom poreza na dohodak. Nadalje, imajući na umu datum podnošenja zahtjeva tužiteljice pravilno prvostupanjski sud smatra kako tuženik nije mogao udovoljiti zahtjevu za promjenom načina oporezivanja u 2013., 2014. i 2015. godini, jer kao što je naprijed navedeno zahtjev je podnijela krajem 2015. godine, a zahtjevu se ne može udovoljiti retroaktivno.

S obzirom da tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede postupka ovaj Sud nije našao, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. veljače 2020.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković, v.r.