Gž-3873/2013-2 · Županijski sud u Varaždinu



Gž-3873/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Josipa Ivančevića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Miloša Lojena kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZZ iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Kunštić i Kurcinak iz Koprivnice, protiv tuženika KZ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ljiljani Jedvaj-Peterlin, odvjetnici iz Koprivnice, radi priznanja prava vlasništva i razvrgnuća, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj P-1217/10-44 od 22. studenoga 2012. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 19. studenoga 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Žalba tužiteljice i žalba tuženika odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-1217/10-44 od 22. studenoga 2012. godine u točkama I, II, IV i IV (odluka o trošku) izreke.

Obrazloženje

Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Tuženik KZ iz [adresa] dužan je tužiteljici ZZ iz [adresa] platiti iznos od 98.621,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekućom od 15. ožujka 2010. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su pokretnine osobni automobil marke Volkswagen Golf V, reg. oznaka [registarska oznaka] i motocikl marke Piaggio, tip XB, model 200, reg. oznaka [registarska oznaka] izvanbračna stečevine tužiteljice ZZ i tuženika KZ na ravne dijelove.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ZZ iz [adresa] koji glasi:

''Utvrđuje se da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i voćnjak sa 3509 m2, kuća br. 92 u [adresa] sa 141

Gž-3873/13-2

m2, dvorište u [adresa] sa 509 m2, voćnjak u [adresa] sa 2859 m2, u 2/5 dijela izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženog na ravne dijelove, slijedom čega se utvrđuje da su navedene nekretnine suvlasništvo tužiteljice ZZ iz [adresa], u 1/5 dijela, što je tuženik KZ iz [adresa] dužan priznati i dozvoliti da se tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnim knjigama uknjiži kao suvlasnik u 1/5 dijela navedenih nekretnina, te je tuženik dužan dozvoliti razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina prema pravilima ovršnog postupka, sve to u roku od 15 dana.''

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 51.378,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2010. godine, te se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za dozvolu razvrgnuća suvlasničke zajednice pokretnina civilnom diobom prema pravilima ovršnog postupka.

IV. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 11.696,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena tekućom od 22. studenoga 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana."

Protiv navedene presude u točkama IV. i IV. (odluka o trošku) izreke pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu podnijela je tužiteljica, dana 28. siječnja 2013.g. zbog svih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda ili podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

Protiv navedene presude u točkama I., II. te IV. (odluka o trošku) izreke pravovremenu, dopuštenu i potpunu žalbu podnio je tuženik, dana 25. siječnja 2013.g. zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe nisu osnovane.

I tužiteljica i tuženik u svojim žalbama navode da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je presuda nerazumljiva, da su razlozi proturječni provedenim dokazima te da su iz provedenih dokaza izvedeni pogrešni zaključci.

Suprotno ocjeni stranaka, po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a a niti je počinio druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku sud prvog stupnja je utvrdio da su tužiteljica i tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici od kolovoza 2001.g. do ožujka 2010.g., da je u toj zajednici rođeno jedno dijete 2006.g., da su do 2006.g. stranke živjele u kući vlasništvo tužiteljice a da su nakon rođenja djeteta nastavili živjeti u nekretnini sada vlasništvo tuženika a u vrijeme useljenja na nekretninu vlasništvo FZ, oca tuženika, da je u vrijeme započinjanja izvanbračne zajednice nekretnina tuženika označena kao čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila zapuštena sa stambenim objektom koji se sastojao od dvije prostorije bez vodovodne instalacije unutar kuće, da su radovi na dogradnji postojećeg stambenog objekta kao i uređenju tog stambenog objekta započeli nakon zasnivanja

Gž-3873/13-2

izvanbračne zajednice stranaka, te da je izvršena opsežna nadogradnja na način kako je to opisano u pobijanoj odluci.

Što se tiče novčanih sredstava iz kojih su financirani radovi, sud prvog stupnja je utvrdio da su za cijelo vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i tužiteljica i tuženik bili zaposleni, da je tužiteljica svoju plaću trošila na podmirenje životnih potreba zajednice u kojoj je živjela sa tuženikom dok je tuženik plaću koju je ostvario trošio na radove na spornoj nekretnini, da je tuženiku isplaćeno po osnovu naknade štete u rujnu 2000.g. iznos od 120.000,00 kn, da je tužiteljica 2006.g. prodala svoju kuću za iznos od 150.000,00 kn, da je otac tuženika podigao dva kredita te da je jedan korišten za uređenje kupaonice a drugi za uvođenje centralnog grijanja u novi stambeni objekat, da je i tuženik podizao kredite koji su ulagani u gradnju, ali i za kupovinu motornih vozila jer da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kupljen automobil marke Volkswagen Golf V reg. oznake [registarska oznaka] i motocikl marke Piaggio reg. oznake [registarska oznaka].

Na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka sud prvog stupnja utvrđuje da je prometna vrijednost nekretnine tuženika nakon izvedenih radova povećana za iznos od 214.415,15 kn od kojeg iznosa je odbijen iznos povećanja prometne vrijednosti nekretnine za građevinsku vrijednost glazure koja nije napravljena te za iznos centralnog grijanja koje je financirao FZ te je sud prvog stupnja utvrdio da iznos od 197.243,15 kn predstavlja povećanje prometne vrijednosti nekretnine tuženika zbog izvršenih ulaganja u istu za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka.

Na temelju tako utvrđenih činjenica a primjenom odredbe čl. 249. st. 1. u svezi s čl. 3. Obiteljskog zakona sud je dosudio tužiteljici polovinu navedenog iznosa od 197.243,15 kn odnosno iznos od 98.621,56 kn dok ju je odbio sa iznosom od 51.378,44 kn, kako je izvanbračna zajednica prestala 15. ožujka 2010.g. da je tada dospio i navedeni iznos za naplatu, zbog čega je od tog datuma dosuđena i zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice.

U odnosu na ulaganje posebne imovine stranaka u dogradnju sud prvog stupnja je zaključio da niti tužiteljica a niti tuženik nisu dokazali koliki su novčani iznos koji se ima smatrati njihovom posebnom imovinom (isplaćena naknada štete tuženiku i ostvarena kupovnina prodajom kuće tužiteljice) uložili u dogradnju zbog čega zaključuje da se radi o bračnoj stečevini u kojoj stranke sudjeluju na jednake dijelove.

Također je sud prvog stupnja usvojio i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim je ona tražila da se utvrdi da su pokretnine i to osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] i motocikl reg. oznake [registarska oznaka] izvanbračna stečevina stranaka na ravne dijelove.

U odnosu na navedene pokretnine i to motocikl nije sporno jer tuženik to priznaje da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela pa je tako i suđeno.

Što se tiče osobnog automobila sud prvog stupnja je utvrdio da je taj automobil kupljen 2009.g. sredstvima ostvarenim prodajom automobila marke Renault Laguna i plaće tuženika, da je automobil Renault Laguna kupljen 2009.g. iznosom dobivenim od prodaje automobila VW Sharan u kojoj kupnji je sudjelovala i tužiteljica sa određenim iznosom, zbog čega zaključuje da je i taj automobil izvanbračna stečevina stranaka na jednake dijelove.

Odbijen je stvarno pravni tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva odnosno suvlasništva u tuženikovoj nekretnini jer da tužiteljica nije dokazala da je sa ranijim vlasnikom kuće dogovoreno da bi ona i tuženik svojim ulaganjima stekli stvarno pravo na nekretnini u kojoj su ulagali.

Gž-3873/13-2

O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, obzirom da je tužiteljica tijekom postupka mijenjala tužbeni zahtjev, odnosno isti snižavala, pa je sud prvog stupnja primjenjujući pravilo o uspjehu stranaka u postupku izračunao parnični trošak tužiteljice i tuženika s obzirom na njihovoj uspjeh u postupku te nakon prebijanja troškova koje bi si stranke bile dužne međusobno naknaditi došao do iznosa troška kojeg je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

Na žalbu tužiteljice:

Tužiteljica u svojoj žalbi u odnosu na odbijajući dio obveznopravnog zahtjeva navodi da sud nije pravilno procijenio njezine tvrdnje oko ulaganja a u odnosu na ulaganje vlastite imovine, dok se preostali dio žalbe tužiteljice odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška. Tužiteljica smatra da je parnični trošak pogrešno dosuđen odnosno da je pogrešno primijenjena odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a te da je njezin uspjeh u postupku veći.

Po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega se u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjske presude u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, a isto tako pravilna je po ocjeni ovog suda i odluka o naknadi parničnog troška, zbog čega ovaj sud taj dio prvostupanjske presude neće posebno obrazlagati primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a.

Na žalbu tuženika:

Tuženik u svojoj žalbi drugačije ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje odnosno drugačije procjenjuje iskaze svjedoka na koje se u svojoj presudi poziva i sud prvog stupnja te iz iskaza istih svjedoka izvlači drugačije zaključke nego što to čini sud prvog stupnja.

Inzistira se na prihvaćanju kao dokazane tvrdnje da je tuženik u nadogradnju investirao 120.000,00 kn svojeg vlastitog novca ostvarenog po osnovi isplaćene mu naknade štete, osporavaju se utvrđenja suda u pogledu kreditnih mogućnosti odnosno materijalnih mogućnosti oca tuženika i njegovih ulaganja, kao i zaključci suda o kupnji osobnog automobila koji je bio predmet prvostupanjskog postupka jer da inicijalno jedan dio novčanih sredstava koji je uložen u kupnju osobnog automobila predstavlja posebnu imovinu tuženika koja potječe iz isplaćene mu naknade štete, a radi se o iznosu koji je dobiven prodajom automobila Peugeot 306 (vlastita imovina) nakon čije prodaje je kupljen automobil Golf IV, a nakon toga automobil VW Sharan pa tako sve do kupnje automobila koji je predmet ovog postupka. Također se u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije mogao sam bez građevinskog vještaka umanjiti iznos prometne vrijednosti koju je utvrdio građevinski vještak a za iznos centralnog grijanja koji iznos je nesporno financirao FZ jer da sud nema stručnog znanja temeljem kojeg bi mogao građevinsku vrijednost pretvoriti u prometnu vrijednost.

Također se u okviru navedenog osporava i odluka o naknadi parničnog troška jer da uspjeh nije pravilno utvrđen.

Suprotno ocjeni utvrđenog činjeničnog stanja od strane tuženika, po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo, a u tijeku postupka niti tužiteljica, a niti tuženik, dokazima koje su predlagali nisu uspjeli dokazati koliki iznos svoje posebne imovine su uložili u nadogradnju, dok su upravo svjedoci tuženika i to njemu najbliži

Gž-3873/13-2

DZ (sestra) te PZ (brat) iskazivali da su svi radovi na nekretnini krenuli nakon započinjanja veze između tužiteljice i tuženika.

Što se tiče nabave osobnog automobila također tuženik sudu nije pružio dokaze koliki je novčani iznos uložio od prodaje svog vlastitog automobila u kupnju slijedećeg, pa tako u nizu sve do automobila koji je predmet ove tužbe, zbog čega sud pravilno zaključuje da se radi o izvanbračnoj stečevini u kojoj su stranke suvlasnici na jednake djelove.

U odnosu na tvrdnju tuženika da sud prvog stupnja nije mogao izračunati koliko građevinska vrijednost pojedinih radova iznosi prometne vrijednosti objekta, treba reći da je građevinski vještak u svom nalazu naveo na koji način je izračunao prometnu vrijednost, a to je učinio umanjenjem građevinske vrijednosti za 50% odnosno množenjem građevinske vrijednosti sa faktorom 0,5, pa kada je sud primijenio isti princip za ulaganje oca tuženika u nekretninu a koje ulaganje se odnosi na centralno grijanje, to je mogao učiniti bez sudjelovanja građevinskog vještaka, jer je građevinski vještak u svom pismenom i usmenom nalazu precizno odredio faktor koji se treba primijeniti da bi se iz građevinske izračunala prometna vrijednost nekretnine, a pored toga postupak suda u odnosu na ulaganje oca tuženika ide u korist tuženika a ne na njegovu štetu.

Dakle, kako je ovaj sud u cijelosti prihvatio činjenično stanje kako ga je utvrdio sud prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tako i u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška, to svoju odluku neće dodatno obrazlagati primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a.

Žalbe tužiteljice i tuženika odbijene su kao neosnovane primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Točka III izreke pobijane odluke nije bila predmet razmatranja u ovom postupku jer protiv iste nije izjavljena žalba.

U Koprivnici, 19. studenoga 2013. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Josip Ivančević

OPĆINSKOM SUDU

U KOPRIVNICI

Spis se vraća sa četiri primjerka

odluke suda drugog stupnja.