Legislator Case Law & Legislation
Rev-502/2013-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify the legal question under Article 382 of the Civil Procedure Act.

Case Number Rev-502/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's review of the second-instance judgment as inadmissible. The appellant argued that the lower courts erred in fact-finding regarding property boundaries but failed to identify a specific legal issue requiring uniform application of law. The court ruled that the review lacked the mandatory elements required by Article 382 of the Civil Procedure Act, specifically the designation of a precise legal question and the relevant legal provisions.

Legislator headnote

AI generated

Article 382, paragraphs 2 and 3 of the Civil Procedure Act; A review against a second-instance judgment is inadmissible if the applicant fails to specify the exact legal question, cite the relevant laws, and demonstrate its importance for the uniform application of law.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act review admissibility legal question specification uniform application of law property boundary dispute second instance appeal inadmissible review

Cited Legislation

AI generated
Article 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 382, paragraph 3 of the Civil Procedure Act
Article 392.b, paragraph 2 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 502/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz P., kojeg zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv tuženice Š. B. iz P., koju zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva i zabrane uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-1263/11-2 od 24. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2129/09-28 od 10. veljače 2011., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se u cijelosti tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

„1) Utvrđuje se da je tužitelj sa svojim prednicima izgradio suhozid po cijeloj dužini, širini i visini po svojoj kč.br. 683/20 ravnom linijom, te da je tužitelj vlasnik i posjednik zida koji inače graniči s kč.br. 683/19 u vlasništvu tuženice, obje u k.o. L., koji zid predstavlja među-granicu između parcela stranaka, pa je tuženica dužna priznati tužitelju vlasništvo i posjed na predmetnom zidu, te kloniti se svakog daljnjeg uznemiravanja vlasništva i prisvajanja istog na bilo koji način, pod prijetnjom ovrhe i novčanih kazni.

2) Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i posjednik cijele kč.br. 683/20 i površine koja je parcelom obuhvaćena zajedno sa temeljima zida, pa je tuženica dužna tužitelju priznati vlasništvo i posjed na ukupnoj površini predmetne parcele, te tuženica ne smije uznemiravati tužitelja na bilo koji način u mirnom posjedu i vlasništvu istog i zalaziti na predmetnu parcelu i njezinu površinu, pod prijetnjom ovrhe i novčanih kazni.“

II. Odbija se u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu 12.225,00 kuna.

III. Tužitelj je dužan tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu 2.075,62 kune, u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, – dalje: ZPP) ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji na način da se udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, zatim određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće pretpostavke: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od navedenih pretpostavki, nema uvjeta za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da predmetna revizija nije dopuštena jer revident u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje (niti postupovnopravno niti materijalnopravno) zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je samo iznio vlastitu ocjenu dokaza te svoja utvrđenja na temelju kojih je zaključio da je drugostupanjski sud donio nepravilnu odluku.

Budući da revizija podnesena protiv drugostupanjske presude ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 1. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.