P-6298/2024-12 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6298/2024-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franu Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima Krešimiru Ćurkoviću i Iris Šanjug, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. lipnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno uz zamjenicu punomoćnika SĆ, odvjetničku vježbenicu, te zamjenice punomoćnika tuženika AĆ, odvjetničke vježbenice, dana 21. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka VII. Troškovi Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006 od 17. svibnja 2006. zaključenog između tužiteljice PĆ, kao korisnika kredita i prednika tuženika Slavonska banka d.d., kao kreditora, koja glasi:

"Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50% jednokratno, unaprijed"

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici PĆ isplati iznos od 214,59 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26. svibnja 2006. do isplate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužiteljici PĆ nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.106,18 eur zajedno sa zateznom kamatom od 21. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 15.5.2006.(?) s prednikom tuženika Slavonska banka d.d. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006 koji u čl. 7. sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu u visini od 1,50% od iznosa kredita, jednokratno pa kako joj je dana 25.5.2006. sukladno toj odredbi naplaćena jednokratna naknada u iznosu od 214,59 eur, a tužiteljica ovu odredbu smatra nepoštenom ističući da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo te da isti uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, sve sukladno odredbi čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, to ovu ugovornu odredbu predlaže utvrditi ništetnom pri čemu napominje da ju tuženik uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe odnosno da joj nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita pa joj je sve ponuđeno po principu "uzmi ili ostavi". Pored toga, tužiteljica potražuje povrat isplaćenog iznosa od 214,59 eur zajedno sa zateznom kamatom od 26.5.2006. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužiteljice, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužiteljice, ističe prigovor zastare te se protivi naznačenoj vrijednosti predmeta spora jer tužiteljica potražuje isplatu iznosa od samo 214,59 eur, slijedom čega osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužba podnesena 21.10.2024. pa da je primjenom zastarnog roka od 5 godina zastara nastupila 21.10.2019. Nadalje, smatra da tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu pa se ne može napraviti test jesu li ugovorne odredbe ništetne ili ne. Međutim, u svakom slučaju tvrdi da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornim odredbama te da je sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu određen sukladno iskazanim voljama ugovornih strana s time da je sporna ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva pa nije dopušteno ocjenjivati njenu nepoštenost, a da bi se utvrdilo radi li se o poštenoj odnosno dopuštenoj odredbi potrebno je da se kumulativno ostvare dva uvjeta: procjena uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te uzrokuje li ugovorna odredba znatnu neravnotežu suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa kako je ova ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita dopuštena jer je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno njeno ugovaranje, to sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, a kako se ovdje radi o javnobilježničkom aktu koji ima snagu javne isprave, to sadržaj istoga predstavlja pravu volju tužiteljice sve dok ne dokaže neistinitost ove javne isprave. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, osobito onih prije podnošenja tužbe te slijedom navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti potražujući naknadu parničnog troška s time da je na ročištu 3.4.2025. (stranica 122) naveo da ne osporava visinu utuženog potraživanja odnosno činjenicu da je tužiteljici predmetna naknada naplaćena 25.5.2006. i to u iznosu od 214,59 eur.

3. Vezano uz prigovor tuženika da je tužiteljica vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.541,82 eur naznačila očito suviše visoko imajući u vidu da kondemnatornim zahtjevom potražuje samo iznos od 214,59 eur, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) na pripremnom ročištu održanom dana 3.4.2025. rješenjem (stranica 122) kao vrijednost predmeta spora odredio upravo iznos od 1.541,82 eur imajući u vidu da je tužiteljica pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavila i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe za kojeg vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eur nije naznačena suviše visoko, posebno imajući u vidu da tužiteljica na glavnicu od 214,59 eur potražuje i zatezne kamate i to od 26.5.2006., dakle, za razdoblje više od 19 godina.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5- 41) te je proveden i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 125 i 126).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između tužiteljice i prednika tuženika Slavonska banka d.d. sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2006 od 17.5.2006. (stranica 25-31, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i to na iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita kojeg je tužiteljica u cijelosti otplatila, a da je u čl. VII. toga Ugovora o kreditu određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu u visini od 1,50% od iznosa kredita jednokratno, unaprijed, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga.

7. Sporno je, je li navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetna odnosno je li tuženik dužan navedeni iznos vratiti tužiteljici i to zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana izvršene isplate te je li za navedeno potraživanje nastupila zastara.

8. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 125 i 126) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila jer su joj bila potrebna novčana sredstva za gradnju kuće koja joj je bila potrebna za stanovanje nje i njene obitelji te da u to vrijeme nije bila vlasnica niti obrta niti trgovačkog društva, a da je odlučila podići kredit upravo u Slavonskoj banci jer je u istoj imala otvoren tekući račun. Stoga se je o uvjetima kreditiranja informirala u toj banci gdje joj je ugovor o kreditu vezan uz valutu CHF predočen kao najpovoljniji. Međutim, tvrdi da nije mogla pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama jer joj je rečeno da je to jednostavno takav ugovor. Navodi da je ovaj ugovor pročitala prije potpisivanja te da je vidjela da je ugovorena njena obveza plaćanja naknade za obavljanje bankarskih usluga, ali da joj o toj naknadi nije ništa posebno pojašnjeno u smislu zašto ju mora platiti i zašto je određena upravo u navedenom postotku od iznosa kredita. Konačno, navodi da joj je ova naknada naplaćena pri isplati kredita.

9. Ovakav iskaz tužiteljice iz kojeg jasno proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već da je ista sastavni dio predmetnog tipskog ugovora te da je bila uvjet sklapanja istog pa slijedom navedenoga nije niti bilo moguće tužiteljicu na njezin zahtjev osloboditi plaćanja ove naknade ili ju eventualno umanjiti s time da tužiteljici nije pojašnjeno na što se ista zapravo odnosi i zašto iznosi baš 1,50% od sredstava koji su joj odobreni, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično.

10. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 25-31) utvrđeno je da niti u istom nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada i zašto je određena upravo u navedenom postotku od sredstava koji su tužiteljici odobreni pa kako je odredbama čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u spornu odredbu predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, to je sud, slijedom svega navedenoga, spornu odredbu iz čl. VII. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnom pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 214,59 eur tj. da joj vrati ono što je od nje primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) na koji iznos je tužiteljici priznato pravo na zatezne kamate od 26.5.2006. do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

11. Naime, tuženik je na ročištu 3.4.2025. (stranica 122) naveo da nije sporno da je tužiteljici predmetna naknada naplaćena 25.5.2006. i to u iznosu od 214,59 eur.

12. Pri tome se napominje da sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem javnog bilježnika kod kojega je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran, čije saslušanje je tuženik predložio u odgovoru na tužbu na okolnost da isti predstavlja odraz stvarne volje tužiteljice, a sve iz razloga što je jasno da isti nije sudjelovao u pregovaranju o odredbama predmetnog Ugovora o kreditu.

13. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare imajući u vidu da prema zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30.1.2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.

14. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 5.2.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 3.4.2025. i 6.6.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 800,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 200,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 53,09 eur koliko iznosi i trošak sudske pristojbe na presudu pa to onda sveukupno iznosi 1.106,18 eur koliko je tuženiku pod točkom III. izreke i naloženo da joj nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 21.7.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

15. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 21. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćnicima tuženika