I Kž-301/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 301/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Petranović Milana, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu prema mlt. S.Z., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 5. siječnja 1993. g. Km 1/89, u sjednici održanoj 21. travnja 1993. g., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske M.I.,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba mlt. S.Z., preinačuje se pobijana presuda u odluci o krivičnoj sankciji na način da se mlt. S.Z. za krivično djelo iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH, zbog kojeg je po sudu prvog stupnja oglašen krivim, po čl. 81. st. 4. OKZRH izriče

UVJETNA OSUDA

i uz prihvaćanje po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine istovremeno određuje da se ta kazna neće izvršiti ako maloljetnik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo krivično djelo.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom mlt. S.Z. je zbog kriv. djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZH po čl. 81. st. 4. OKZRH izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

Po čl. 98. st. 1. ZKP maloljetnik je dužan naknaditi troškove krivičnog postupka u enicima u iznosu od 400.000 HRD. paušalnom iznosu od 3.000 HRD, kao i trošak ošteć

Rješenjem u istoj odluci temeljem čl. 485. st. 2. ZKP u vezi čl. 349. toč. 3. ZKP krivični postupak protiv maloljetnika zbog kriv. djela iz čl. 130. st. 1. KZH je obustavljen.

I Kž 301/93

Protiv te presude podnio je žalbu maloljetnik putem braniteljice L.A., odvjetnice iz J. zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, a ustvari samo zbog odluke o kazni i predložio da se pobijana presuda preinači i krivični postupak obustavi ili ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Javni tužitelj Republike Hrvatske podržava žalbu maloljetnika i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja, utvrđujući da je maloljetnik počinio opisano krivično djelo na način i pod okolnostima kako je to opisano u izreci pobijane presude, zaključuje da je on za to djelo i krivično odgovoran, te uzimajući u obzir težinu djela i teške posljedice djela (smrt jedne mlade osobe), uz uvažavanje olakotnih okolnosti na strani maoljetnika - teška obiteljska situacija u vrijeme počinjenja djela i smrt mlađeg brata, zatim da se nakon počinjenog djela više nije pojavljivao kao počinitelj krivičnih djela, te da se dobrovoljno prijavio u sastav Hrvatske vojske, da će se svrha kažnjavanja postići izricanjem kazne zatvora u trajanju od jedne godine.

Maloljetnik pak u svojoj žalbi ističe da od počinjenja opisanog krivičnog djela nije više dolazio u sukob sa zakonom, zasnovao je radni odnos, odmah nakon započinjanja agresije na Republiku Hrvatsku pristupio je u Hrvatsku vojsku, gdje se i danas nalazi, te da je već i samo vođenje ovog krivičnog postupka izvršilo pozitivan odgojni utjecaj na njega i da stoga izricanje kazne zatvora ima isključivo represivni karakter i u suprtnosti je s općom i posebnom svrhom kažnjavanja. Smatra da je u smislu čl. 81. st. 4. OKZRH bilo elemenata i za izricanje uvjetne osude.

Doista i ovaj drugostepeni sud nalazi da u ovom slučaju, danas, više nije opravdana primjena krivične sankcije kojom bi se maloljetnik lišavao slobode, odnosno primjena

čne sankcije, pa i tog tipa

krivične sankcije institucionalnog karaktera. Primjena neke krivi bila je eventualno opravdana u vrijeme počinjenja djela (1986. g.) ili pak u vrijeme donošenja drugostepenog ukidnog rješenja ovog suda (1989. g.), kada je sudu prvog stupnja naloženo da još jednom ocijeni i ispita, obzirom na težinu djela i osobne i obiteljske prilike maloljetnika, da li je prema njemu ipak potrebno primijeniti neku krivičnu sankciju.

Međutim, sada, nakon šest i pol godina od počinjenja djela i kada je maloljetnik u međuvremenu postao punoljetan i sada je u dobi od 24 godine, završio je školu, zasnivao je i radni odnos, a od 19. kolovoza 1991. g. nalazi se kao dobrovoljac u sastavu Hrvatske vojske, drugom bataljunu 110. brigade, te je sudjelovao u najopasnijim ratnim operacijama, ovaj drugostepeni sud smatra da nije opravdana primjena kazne zatvora.

Dakle, imajući u vidu sadašnju situaciju - dob maloljetnika, duži protek vremena od počinjenja djela, zatim ponašanje maloljetnika poslije počinjenog djela i njegovo dobro vladanje, učešće u Hrvatskoj vojsci gotovo od započinjenja agresije na Republiku Hrvatsku, gdje se i danas nalazi i u kojoj se prema podacima u spisu ponaša odgovorno, ovaj

I Kž 301/93

drugostepeni sud nalazi da je u ostvarenju opće i posebne svrhe krivičnih sankcija u ovom slučaju opravdanije izreći uvjetnu osudu, nego kaznu zatvora. Obzirom pak na težinu djela i njene posljedice, ne bi bila opravdana obustava krivičnog postupka, za što se također pledira u žalbi.

Iz svih iznesenih razloga trebalo je presuditi kao u izreci na temelju čl. 387. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 21. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)