Rev-1442/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1442/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vesne Milošević, Gordane Gasparini i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz Đ., protiv tuženika M. F. iz Đ., radi isplate iznosa od 28.600 HRD, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 5. ožujka 1992. br. Gž-91/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 27. studenog 1991. br. P-501/92, u sjednici održanoj dana 31.kolovoza 1994.

r i j e š i o j e :

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu od 27.studenog 1991.godine br. P-501/91-3 kao i presuda Okružnog suda u Osijeku od 5.ožujka 1992.godine br. Gž-91/92-2 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik isplati svotu od 28,60 kuna (ranije 28.600 HRD) sa kamatama i parnični trošak.

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupka s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova preinače, ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je osnovana.

Na osnovi utvrđenja, da stranke u sporu, kao bivši bračni drugovi u izvanparničnom postupku (Rl-47/88) koji je dovršen sporazumom - isplatom udjela tuženika, nisu sporazumno riješile i pitanje korištenja telefonskog priključka i da je telefonski pretplatnički odnos sa PTT zasnovao tuženik na svoje ime, sudovi zahtjev tužbe nalaze neosnovanim.

Takva ocjena sudova je za sada preuranjena i pogrešna, jer nižestupanjske odluke nemaju razloga niti daju odgovor na temeljno pitanje spora, da li su troškovi nabave i izvršenog telefonskog priključka u kuću sada vlasništvo tužiteljice, rezultat zajedničkog rada i ulaganja stranaka u sporu kao bivših bračnih drugova, ili ne. 0 tom suštinskom pitanju stranke su već djelomično u svom saslušanju u svrhu dokazivanja (raspravni zapisnik od 7. veljače 1991.godine) naznačili izvor sredstava za tu svrhu, o čemu je ocjena sudova izostala. Pri tome treba istaći, da sama okolnost što je tuženik na svoje ime ishodio telefonski priključak u kuću tužiteljice, a zatim nakon razvoda braka taj isti telefonski priključak prenio u kuću svog oca nema nikakovo značenje za zakonito i pravilno rješenje nastalog spora, o kojem će dijelu imovine stranaka, već prema utvrđenjima udjela bivših bračnih drugova trebati odlučiti u skladu s odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN"br.51/89 i 53/91).

S obzirom na istaknute razloge reviziju tužiteljice trebalo je kao osnovanu prihvatiti, odluke sudova ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 395. st. 2. i 354. st. 2. toč. l3. ZPP).

U Zagrebu, 31.kolovoza 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.