I Kž-710/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 710/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog, Dražena Tripala, mr. Branka Zmajevića i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 25. veljače 2002. godine, broj K-32/99, u sjednici održanoj 25. listopada 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Dragu Marincela,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. J. B. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru, na temelju čl. 354. toč. 1. ZKP u svezi s čl. 29. st. 1. KZ, oslobođen je od optužbe opt. J. B. da bi počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ, dok je zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ, proglašen krivim, pa je za to kazneno djelo, temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 57. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dva) mjeseca i 13 (trinaest) dana, u koju kaznu mu je uračunato, po čl. 63. ZKP, vrijeme provedeno u pritvoru od 06. lipnja 1999. godine do 19. kolovoza 1999. godine.

Temeljem čl. 123. ZKP troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava, a u odnosu na osuđujući dio presude optuženi je temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

Protiv oslobađajućeg dijela presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 710/02-3

Protiv osuđujućeg dijela presude žali se optuženik po branitelju, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 04. studenog 2002. godine, broj KŽ-DO-1500/02, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika na oslobađajući dio presude

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra, da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze i pogrešno zaključio da je optuženik djelo počinio u stanju nužne obrane. Naime, državni odvjetnik smatra, da prema utvrđenim dokazima oštećeni nije ušao nasilno u stan optuženog jer da na to ne ukazuju podaci zapisnika o očevidu, a isto tako smatra, da je optuženi predmetni nož podmetnuo blizu tijela oštećenog, jer taj nož, osim svjedokinje K. G. i optuženog, nitko od drugih ispitanih svjedoka nije prethodno vidio kod oštećenog.

Međutim, državni odvjetnik gubi iz vida da iz zapisnika o očevidu, a osobito fotoelaborata, kao sastavnog dijela očevida, proizlazi da je na vratima stana optuženog došlo do oštećenja kod nasilnog udaranja u vrata od strane oštećenog, što nije samo potvrđeno iskazima svjedoka o nasilnom udaranju ramenom i nogom oštećenog u vrata stana optuženog, nego su oštećenja vidljiva na lijevom krilu vrata sa zaštitnom letvom od koje je djelomično otpala boja koja se nalazi i na otiraču, a na vratima su vidljive crne brisotine, dok je jezičac brave izvučen iz ležišta (foto elaborat: f 9. i 10., te f. 11).

Isto tako iz zapisnika o očevidu i fotoelaborata vidljivo je i mjesto pronalaska noža, za kojeg su i optuženi, a i svjedok K. G. naveli da ga je u ruci u trenutku napada na optuženog imao oštećeni, dok iskazi drugih svjedoka o tome i ne mogu imati relevantno saznanje jer nisu bili nazočni samom događaju.

Stoga po ocjeni ovog suda, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se optuženik kritičnog događaja nalazio u nužnoj obrani, prihvaćajući njegov iskaz kao vjerodostojan, te s obzirom i na sve provedene dokaze, budući da je napadnut od nepoznatog napadača s nožem u ruci, koji mu je u noći provalio u stan, a koji napad je bio protupravan, aktualan te da je obrana koju je optuženi poduzeo bila prijeko potrebna za odbijanje protupravnog napada, istodobna i razmjerna, odnosno da je optuženik postupao u nužnoj obrani.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 710/02-3

U odnosu na žalbu optuženika na osuđujući dio presude

Protiv osuđujućeg dijela presude žali se opt. J. B. po branitelju ne navodeći žalbene osnove niti ih pravno označavajući, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba optuženika nije osnovana.

Iz žalbe optuženika može se zaključiti da se ustvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i pogrešnih zaključaka suda u odnosu na kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. KZ, jer da je optuženi predmetni „joint“ spravio od droge koju je donijela svjedok K. G. u njegov stan, pa time optuženi ne bi bio kazneno odgovoran za djelo koje mu se stavlja na teret.

Suprotno tome, ispravno prvostupanjski sud vrednuje iskaz svjedokinje K. G. koji je dala u istrazi, a u kojem je jasno navela da je optuženi u svom stanu imao marihuanu od koje je napravio jedan „joint“ koji je i njoj dao pušiti, pa kasnija izmjena iskaza svjedokinje u pravcu da je ona donijela navedenu drogu u stan optuženog, nije prihvatljiva i očito je usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti optuženika.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. ZKP po žalbi optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ocijenio je da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi visina kazne, pobliže navedeno u pobijanoj presudi i optuženika osudio na kaznu zatvora uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne, s kojom će se ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja.

Kako nisu prihvaćene žalbe državnog odvjetnika i optuženika, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. ZKP, nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog zakona, niti povrede zakona na štetu optuženika, to je temeljem čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 25. listopada 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.