Rev-521/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 521/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vladimira Drakulića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak Radej i Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.M. iz B., … , protiv tuženih 1) V.M. iz Z., … , 2) V.M. , … , 3) K.L. iz B., … , 4) Z.Č. sada pok., zastupane po nasljednicima: a) B.T. iz N.B., ... , b) A.T. iz B., …. , 5) pok. V.M. , zastupane po nasljednicima: a) dr. V.M. iz O., … , b) V.Š. iz B., … , c) dr. M.M. iz R., … , s time da su tuženi od 1-3, kao i nasljednici iza pok. Z.Č., zastupani po zajedničkom punomoćniku mr. N.V., odvjetniku iz R., radi otklanjanja štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od dana 22. travnja 1987. godine broj Gž-693/37 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od dana 21. studenog 1985. godine broj P-271/85, u sjednici održanoj dana 6. travnja 1995.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od dana 22. travnja 1987. godine broj Gž-693/87, odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom se odbija tužba tužitelja sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Tuženi su dužni urediti svoju kuću u B. kbr. 277 (stari kbr. 248), koja je sagrađena na kat.čest.br. 390 k.o. B., kao i urediti prostorije u prvom katu kuće, kbr. 276 (satri br. 247), sagrađene na kat.čest.br. 292 k.o. B., u roku od 30 dana, ili će te radove izvršiti tužitelj na teret tuženih, time da su tuženi dužni uplatiti unaprijed predračunsku vrijednost tih radova, prema ponudi jednog ovlaštenog izvođača kojim radovima će se postići da se izbjegne daljnje oštećenje kuće, sagrađena na kat. čest.br. 292 k.o. Bakar, sve ovo pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuje tužitelj uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju, ukine pobijane presude te da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno donošenje odluke.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženima i nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženi su u svojim odgovorima na reviziju tužitelja osporili revizijske navode s prijedlogom da revizija bude odbijena kao neosnovana, time da je tuženik M.M. iz B. predložio da se u odnosu na njega revizija odbaci kao nedopuštena, dok se Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji tužitelja nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident određeno ne ukazuje.

Revizija kao vanredni pravni lijek ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP) iz kojeg razloga ovaj sud nije ispitivao činjenična utvrđenja sudova.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Odluka o zahtjevu tužitelja na način kako ga je tužitelj postavio, a koji je naprijed citiran, ovisila je od odgovora na pitanje da li su tuženi svojim (ne) činjenjem na kući u B. kbr. 277, koja je sagrađena na kat.čest.br. 290 k.o. B. kao i u prostoru prvog kata kuće kbr. 276, uzrokovali oštećenja vlasničkog dijela kuće tužitelja označene kao kbr. 276, sagrađene na kat.čest.br. 292 k.o. B..

Stoga kada je sud u valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrdio da su oštećenja na kući tužitelja posljedica "nedostataka na samoj kući", a ne posljedica "nepostupanja tuženih ili njihove kuće" tada je sud valjano odbio zahtjev tužitelja koji je upravljen na otkrivanju opasnosti štete (čl. 156. Zakona o obveznim odnosima - ZOO), jer tužitelj nije dokazao da u kući odnosno dijelu kuće tuženika postoji izvor opasnosti od kojega postoji znatnija šteta tužitelju odnosno njegovoj imovini.

Nadalje, a s obzirom na revizijske navode ponoviti je razloge koje je sud naveo odbijajući prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza uviđajem i vještačenjem. Naime, prilikom predlaganja navedenih dokaza tužitelj nije naveo koji bi bio uzrok koji se pojavio u odnosu na vrijeme kada je izveden dokaz i uviđaj na licu mjesta i vještačenjem u postupku P-813/80, a koji bi imao za posljedicu nova oštećenja koja su se pojavila na kući tužitelja. Stoga je sud valjano odbio prihvaćanje ovog dokaznog prijedloga tužitelja.

Iz svega što je naprijed iznijeto proizlazi da razlozi zbog kojih je revizija izjavljena nisu ostvareni, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 6. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Vladimir Drakulić, v.r.