Gzp-608/2010-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 608/10-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja I. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica Lj. M.-P., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 19. ožujka 2010., 20. travnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju I. D., u iznosu od 3.500,00 (tritisućepetstotina) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 19. ožujka 2010., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. i 116/10. - dalje: ZS), ovom sudu bio podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-9971/08, te kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-8412/09.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-9971/08 (ranije Ovrv-31929/00), očitovanja Županijskog suda u Zagrebu, br. 9 Su- 12/10-428, te službene provjere kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je 11. prosinca 2000. pred Općinskim sudom u Zagrebu (kasnije Općinski građanski sud u Zagrebu, dalje: sud), podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja „V. i o.“ d.o.o., iz Z., …, protiv I-ovršenika I. D. (ovdje predlagatelja), II-ovršenika I. V. i III-ovršenika M. K., radi ovrhe, u svrhu naplate tražbine u iznosu od 5.256,24 kn na ime neplaćenog računa za potrošnju vode na adresi u Z., …;

- rješenje o ovrsi doneseno je 25. siječnja 2001. Spis se vodio pod posl. br. Ovrv- 31929/00;

- 21. ožujka 2001. II-ovršenik I. V. je podnio prigovor (pogrešno nazvan žalba) protiv ovršnog prijedloga;

- rješenjem od 18. lipnja 2001. sud je u odnosu na II-ovršenika stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-31929/00, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dok je zaključkom od 31. kolovoza 2001. razdvojen je postupak u odnosu na II-ovršenika;

- sud je zaključkom od 31. siječnja 2003. naložio ovrhovoditelju da u roku 15 dana uplati predujam za izlazak sudskog dostavljača, u svrhu dostave rješenja o ovrsi I-ovršeniku, za kojega je dostavnica u dva navrata vraćana sudu uz napomenu „obaviješten, nije tražio“, dok je dodatnim zaključkom od istog dana naloženo ovrhovoditelju dostaviti točnu adresu II- ovršenika u roku od 90 dana, o čemu je ovrhovoditelj dostavio dokaz 12. ožujka 2003.;

- I-ovršenik I. D. podnio je 5. svibnja 2003. prigovor protiv rješenja o ovrsi, pa je zaključkom od 17. lipnja 2003. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-31929/00 u odnosu na I- ovršenika stavljeno izvan snage, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

- rješenjem od 12. studenog 2003. obustavljen je ovršni postupak;

- spis se vodio pod posl. br. P-8494/04. Ročište određeno za 8. ožujka 2005. odgođeno je zbog neuredne dostave za I- tuženika i zbog izostanka uredno pozvanog II-tuženika. Tužitelju je naloženo u roku od 15 dana dostaviti punomoć za zastupanje.

- II-tuženik se očitovao podneskom od 10. ožujka 2005., a punomoćnik tužitelja je 15. ožujka 2005. dostavio punomoć za zastupanje;

- podneskom od 12. srpnja 2005. tužitelj se očitovao na podnesak II-tuženika;

- I-tuženik se očitovao podneskom od 12. listopada 2005.

- na ročištu održanom 18. listopada 2005. izveden je dokaz saslušanjem II-tuženika. Tužitelj se obvezao pisanim putem očitovati na zaprimljene preslike uplatnica tuženika, dok se II-tuženik očitovao 13. travnja 2007.

- na ročištu održanom 18. travnja 2007. tužitelju je određen rok od 30 dana radi očitovanja na uplatnice tuženika, čemu je udovoljio 11. lipnja 2007.;

- I-tuženik se očitovao 5. veljače 2008.

- rješenjem suda od 16. travnja 2008. utvrđen je prekid postupka te je pozvan pravni sljednik tužitelja da preuzme postupak. Pravni sljednik tužitelja. „Z. h.“ d.o.o. – podružnica „V. i o.“ iz Z., se podneskom od 12. svibnja 2008. očitovao i preuzeo postupak. - podnescima od 5. rujna 2008. i 6. listopada 2008. I-tuženik je zamolio određivanje ročišta, a očitovao se podneskom od 1. srpnja 2008;

- rješenjem od 16. listopada 2008. nastavljen je postupak. Spis se vodio pod posl. br. P-9971/08;

- na ročištu održanom 6. svibnja 2009. glavna rasprava je zaključena, a na ročištu za objavu presude održanom 20. svibnja 2009. sud je donio i objavio presudu posl. br. P- 9971/08, kojom je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi posl. br. Ovrv-31929/00 u cijelosti ukinut. Tužitelj je protiv rečene presude podnio žalbu 13. srpnja 2009., na koju je I-tuženik odgovorio 28. kolovoza 2009., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje, gdje je zaprimljen 30. studenog 2009. i vodio se pod poslovnim brojem Gž-8412/09;

- Županijski sud u Zagrebu je na sjednici vijeća održanoj 14. prosinca 2010. donio presudu posl. br. Gž-8412/09, kojom je preinačio prvostupanjsku odluku;

- I-tužitelj je drugostupanjsku odluku zaprimio 28. veljače 2011.

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od dana podnošenja tužbe (prvotno ovršnog prijedloga, 11. prosinca 2000.) do 28. veljače 2011., kada je punomoćnica predlagatelja primio drugostupanjsku odluku kojom je presuda prvostupanjskog suda preinačena, čime je pravomoćno odlučeno o pravima I-tuženika, ranije I-ovršenika, ovdje predlagatelja.

U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 10 (deset) godina, 2 (dva) mjeseca i 17 (sedamnaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 10 godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno pet ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem stranaka. No, valja istaknuti kako sud pritom nije postupao u potpunosti ažurno; naime, od rješenja 12. studenog 2003. pa do slijedeće radnje u postupku (ročišta određenog 2005.) – zamjećuje se razdoblje potpune neaktivnosti suda u razdoblju duljem od dvije godine.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku I- tuženik) svojim držanjem u ovrsi i parnici također pridonio trajanju postupka. Naime, ovaj sud uočio je kako je I-tuženik ukupno u dva navrata onemogućio obavljanje dostave rješenja o ovrsi, obzirom da je dostavnica u dva navrata vraćena sudu s naznakom „obaviješten, nije tražio“, zbog čega je predmetno rješenje uručeno predlagatelju više od godinu dana nakon donošenja. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari riječ je o složenom predmetu, već i stoga što je na strani tuženika u postupku sudjelovalo više osoba. Zamijećeno je i da je tijekom postupka valjalo utvrditi prekid postupka zbog toga što je tužitelj prestao postojati.

Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 3.500,00 kuna. Ocjena je ovog suda da bi dosuđivanje veće naknade u predmetnoj situaciji, obzirom na vrijednost predmeta spora (5.256,24 kuna s pripadajućim kamatama), bilo protivno svrsi i naravi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i činjenicu da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan, te socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. travnja 2011.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.