Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to prior established legal positions on tenancy termination.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the legal issues raised had already been resolved by the court in a previous decision. The appellant challenged a second-instance judgment confirming a first-instance ruling that replaced a sales contract and ordered tenant eviction, arguing that the lower courts incorrectly applied the Residential Relations Act regarding termination grounds. The court rejected the appeal because it had already established the correct legal interpretation of these specific issues, meaning the second-instance decision was based on a view consistent with the Supreme Court's own precedent.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. st. 2. ZPP; Revizija je nedopuštena ako su već donesene odluke koje utvrđuju pravna stajališta o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 352/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene S. B. ud. M. iz Z., zastupane po punomoćniku D. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja Grada Z., zastupanog po gradonačelniku Ž. K., a on po punomoćnici dipl. iur. J. S., radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana, utvrđenja i iseljenja, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutužene protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-2126/06 od 17. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2036/05 od 28. travnja 2006. (pravilno 4. travnja 2006.), u sjednici održanoj 6. listopada 2010.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužiteljice-protutužene kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice- protutužene (dalje tužiteljica) u kojem je tražila utvrđenje da ima pravo na otkup stana koji se nalazi u Z., …, slijedom čega presuda u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji stana sadržaja pobliže navedenog u toč. I. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude prihvaćen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje tuženika) kojim se utvrđuje da tužiteljica nije stekla pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u Z., …, te da je tužiteljica dužna iseliti zajedno sa članovima obiteljskog domaćinstva iz stana u … u Z., površine 55 m , te isti stan prazan od osoba i stvari predati tuženiku na slobodno raspolaganje i korištenje. U toč. III. izreke prvostupanjske presude je tužiteljici naloženo da naknadi trošak parničnog postupka tuženiku u iznosu od 4.800,00 kuna.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica temeljem čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) navodeći dva materijalnopravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju te preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti prihvati, a protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti odbije.
Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s time da prema odredbi st. 3. istog članka stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg podnose reviziju.
U podnesenoj reviziji tužiteljica je navela dva materijalnopravna pitanja od kojih se prvo pravno pitanje odnosi na to može li parnični sud u parnici radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana odlučivati o prestanku stanarskog prava temeljem odredbe čl. 99. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje: ZSO) kao prethodnom pitanju, ili se o prestanku stanarskog prava može odlučivati samo povodom tužbe radi otkaza stanarskog prava iz čl. 105. ZSO. Drugo pravno pitanje odnosi se na to da li je nepokretanje postupka za iseljenje protiv osobe koja bez volje nositelja stanarskog prava koristi stan i isti drži posjedu, predstavlja opravdani razlog za otkaz stanarskog prava iz čl. 99. st. 2. ZSO.
U konkretnoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su zauzeli pravna stajališta da se u postupku radi donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o prodaji stana može odlučivati kao o prethodnom pitanju o prestanku stanarskog prava na temelju odredbe čl. 99. ZSO. Nadalje, nižestupanjski sudovi su isto tako zauzeli pravno stajalište da nepokretanje postupka za iseljenje, odnosno nepoduzimanje odgovarajućih mjera protiv osobe koja je uselila u stan, predstavlja opravdani razlog za otkaz stanarskog prava iz čl. 90. st. 2. ZSO, odnosno u takvom slučaju ne može se s uspjehom pozivati na nemogućnost korištenja stana zbog toga što su treće osobe koristile stan.
Ovaj sud je u svezi postavljenih pravnih pitanja koje navodi tužiteljica u reviziji već zauzeo pravna stajališta primjerice u odluci broj Rev-391/02-2 od 18. veljače 2003. Tako je u svezi ovdje prvo postavljenog pravnog pitanja zauzeto stajalište da se u parnici povodom zahtjeva za sklapanje ugovora o prodaji stana, odnosno radi donošenja presude koja nadomješta takav ugovor, može odlučivati kao o prethodnom pitanju o tome da li postoji otkazni razlog iz čl. 99. ZSO za otkaz stanarskog prava. Također je u istoj odluci zauzeto pravno shvaćanje da ukoliko nositelj stanarskog prava nije poduzeo odgovarajuće mjere protiv osobe koja se uselila u stan, da bi vratio posjed stana, a unutar roka iz čl. 99. st. 1. ZSO, ne može se s uspjehom pozivati na nemogućnost korištenja stana zbog toga što su treće osobe koristile stan.
Obzirom da je ovaj sud već zauzeo pravna stajališta u pogledu postavljenih pravnih pitanja i prema kojim pravnim stajalištima tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, ne radi se o važnom materijalnopravnom ili procesnopravnom pitanju za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP odnosno ne radi se o tome da bi odluka drugostupanjskog suda bila utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem ovog revizijskog suda.
Stoga je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
U Zagrebu, 6. listopada 2010.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v. r.