I Kž-349/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 349/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, mr. Zmajević Branka, mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt.Č.M., zbog krivičnog djela ubojstva iz članka 35. stavak 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Splitu od 30. siječnja 1992. K 86/91, u sjednici održanoj 9. ožujka 1993, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske P.M.,

r i j e š i o j e :

I. U povodu žalbe opt. Č.M., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

II. Uslijed odluke pod I., žalba opt. Č.M. postala je bespredmetna.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom prvostepenom presudom Okružni sud u Splitu oglasio je krivim opt. Č.M. zbog krivičnog djela ubojstva iz članka 35. stavak 1. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa, primjenom članka 42. točka 2. i članka 43. stavak 1. točka 1. OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i on oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Javni tužitelj Hrvatske, vraćajući spise, prema članku 370. stavak 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

I Kž 349/92

Na temelju članka 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/91) optuženik i njegov branitelj nisu obaviješteni o sjednici vijeća.

Ispitujući pobijanu prvostepenu presudu, u povodu podnesene žalbe optuženika, u smislu članka 376. stavak 1. točka 1. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostepeni sud, ustanovio je da su razlozi pobijane presude, glede odlučne činjenice (oblika krivnje) u jednom dijelu proturječni izreci, a u drugom dijelu potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime su učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP.

Naime, opt. Č.M. oglašen je krivim, prema opisu djela u izreci presude, da je počinio krivično djelo ubojstva iz članka 35. stavak 1. KZRH, s eventualnim umišljajem, a u razlozima pobijane presude (strana 5. i 6. ) navodi se: "da lupanje na vratima poprima jednu sasvim drukčiju - težu dimenziju kad se to dešava noću, dok optuženik spava, odnosno kad ga to lupanje budi. Prema tome, ukoliko se i prihvati da lupanje na vratima, te naknadno pomicanje - guranje tih improviziranih vrata, uz gore istaknute okolnosti predstavlja , postavlja se pitanje da li su način i sredstva, kojim se konkretno opasno ponašanje, tj. napad

napad odbija bili neophodno potrebni za uspješno odbijanje napada." Nadalje se navodi: "da izmedju obrane i napada ne postoji srazmjernost u intenzitetu, da je optuženik imao na odnosno da njegovo reagiranje nije raspoloženju vrijeme za izbor drukčijeg sredstva obrane,

bilo neophodno potrebno da se odbije napad", što ukazuje, da prvostepeni sud prihvaća da je optuženik bio napadnut i da se branio jačim intenzitetom nego što je to u konkretnom slučaju bilo neophodno potrebno da se odbije protupravni napad, odnosno da je optuženik djelo počinio u prekoračenju nužne obrane, što je prema članku 9. stavak 3. OKZRH, fakultativna osnova za ublažavanje kazne.

S obzirom na izloženo i djelomično citirane razloge, očito je da su razlozi pobijane prvostepene presude u jednom dijelu proturječni izreci, a u drugom dijelu potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, osobito kad prvostepeni sud navodi (strana 5.), da je sporno pitanje kvaliteta i kvantiteta napada od strane pok. Č.J., pa usprkos tome, optuženika oglašava krivim, prema optužnici javnog tužitelja, umjesto da takvu dvojbu razriješi.

Prema tome, postupanjem prvostepenog suda, koji u izreci presude opisuje ubojstvo s eventualnim umišljajem, a u razlozima, koji su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, obrazlaže ubojstvo u prekoračenju nužne obrane, ostvarena je takva proturječnost razloga i izreke presude, da to predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz članka 364. stavak 1. točka 11. ZKP.

Kako zbog istaknutih propusta, jer nije u potrebnoj mjeri jasno što prvostepeni sud smatra utvrdjenim, pobijanu prvostepenu presudu nije bilo moguće ispitati u dijelu u kojem se pobija optuženikovom žalbom, to ju je po službenoj dužnosti, na temelju članka 385. stavak 1. ZKP, valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Na ponovnom sudjenju prvostepeni sud otklonit će ukazane povrede zakona, te na I Kž 349/92

valjan način utvrditi i u razlozima presude odredjeno navesti, što na temelju rezultata izvedenih dokaza zapravo smatra utvrdjenim, je li postojao napad na optuženika, pa u zavisnosti od toga, nastavno, s obzirom na sve ostale utvrdjene činjenice navesti, je li optuženik bio, eventualno, u otklonivoj ili neotklonivoj zabludi da djelo čini u nužnoj obrani, a zatim, je li pucanjem iz pištolja u pravcu improviziranih vrata koja su se pomicala i odakle je dolazilo lupanje, bio svijestan mogućnosti nastupanja smrti osobe koja lupa i provaljuje vrata i je li na zabranjenu posljedicu pristao ili pak olako držao da konkretna zabranjena posljedica neće nastupiti, te shodno tome je li postupao u nužnoj obrani ili u prekoračenju granica nužne obrane.

U Zagrebu, 9. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Gudelj Milan v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)