I Kž-657/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 657/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Frančula mr. Rudolfa, Potrebica Ante i Milošević Vesne, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.J., zbog krivičnog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. P.J., podnesenim protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 16. lipnja 1993.g. br. K 13/93, u sjednici održanoj dana 2. rujna 1993.g., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. P.J. kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom opt. P.J. je oglašena krivom zbog kriv. djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZH (ranije čl. 35. st. 1. KZRH), te je po istom zakonskom propisu osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH optuženici je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. ožujka 1993.g. pa nadalje.

Temeljem čl. 60. st. 1. i 2. OKZRH optuženici je izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara.

Temeljem čl. 64. OKZRH izrečena je mjera sigurnosti oduzimanja predmeta - jednog automata "Špagin" br. 16789, call. 7,62 mm.

Temeljem čl. 90. st. 1. ZKP optuženica je obvezana na naknadu troškova krivičnog postupka i to na platež troškova krivičnog postupka u iznosu od 164.287 HRD, te paušalne svote u iznosu od 5.000 HRD. Temeljem čl. 100. st. 2. ZKP oštećenici su sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. P.J..

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženici izrekne stroža kazna.

Optuženica se žali zbog povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te izrekne blaža kazna, a zatražila je i obavijest o sjednici vijeća.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se uvaži žalba državnog odvjetnika, a žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Temeljem čl. 20. Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske branitelj optuženice J.J., odvjetnik iz K., nije obaviješten o sjednici vijeća, jer je citiranim propisom određeno da se odredbe Zakona o krivičnom postupku o obvezi obavješćivanja stranaka o sjednici vijeća ne primjenjuju.

Žalbe su neosnovane.

Nije u pravu optuženica kada u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer da se ona zbog događaja od prethodne večeri, kada ju je pok. oštećenik G.D. tukao i vrijeđao, kao i zbog vrijeđanja kritičnog dana nalazila u stanju jake razdraženosti, te da je stoga počinjeno djelo trebalo pravno označiti kao krivično djelo ubojstva na mah iz čl. 35. KZH.

Suprotno stajalištu žalbe, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženica postupala u stanju jake razdraženosti, koja bi bila izazvana napadom ili teškim vrijeđanjem pok. oštećenika.

Sud prvog stupnja je savjesno i iscrpno ocijenio obranu optuženice s tog stajališta, pa je osnovano utvrdio - obzirom na iskaz potpuno nezainteresiranog svjedoka J.M., kako kritičnog dana nije bilo nikakvog sukoba između optuženice i pok. oštećenika, kao niti nikakvog napada ili vrijeđanja od strane oštećenika, već da je optuženica naprosto u jednom trenutku iz kuhinje otišla u sobu, te se nakon kratkog vremena vratila sa automatom u ruci i pucala u oštećenika - da u ovom slučaju nema potrebnih elemenata za primjenu čl. 35. KZH.

Također, bez osnova ukazuje optuženica u žalbi da bi događaj od prethodnog dana trebalo gledati u cjelini s događanjem kritičnog dana.

Naime, prethodna večer je završila pomirenjem, te je optuženica legla u krevet kraj oštećenika, a slijedeće jutro su zajedno doručkovali, gledali film na televiziji, dakle očito kod optuženice nije više postojalo stanje uzbuđenosti od prethodne večeri (kada i nije zadobila neke teže povrede), posebno kada se uzme u obzir da su između njih često izbijale svađe i sukobi, a kako je utvrđeno da kritičnog dana nije bilo napada, niti vrijeđanja od strane pok. oštećenika, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je umišljaj optuženice bio upravljen na lišenje života oštećenika i da njeno djelo treba pravno označiti kao krivično djelo ubojstva iz čl. 34. KZH, pri čijem počinjenju je odlučujući faktor bila ličnost optuženice, teški i duboki poremećaj ličnosti tipa karakterne neuroze i ovisnost o alkoholu, uz povišenu afektivnu tenziju i teško pijano stanje kritične zgode, što je sve dovelo do slabljenja inhibitornih mehanizama i kontrole agresije.

Kraj pravilnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja u pogledu objektivne i subjektivne strane opisanog krivičnog djela nema nikakvog osnova sugestije optuženice u žalbi da bi valjalo dopuniti psihijatrijski nalaz i mišljenje u pogledu njene uzbuđenosti, tim više što to i nije kategorija koju ocjenjuje vještak psihijatar ili psiholog kako to misli žalba, već sud i to na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, te imajući u vidu zakonske uvjete.

Niti fotokopije rješenja ovog Vrhovnog suda od 16. ožujka 1978.g. br. Kž 1712/76 i presude Okružnog suda u Karlovcu od 30. listopada 1978.g. br. K 20/78 u krivičnom predmetu protiv opt. M.M., zbog kriv. djela iz čl. 136. KZH u vezi čl. 19. st. 1. KZJ, koje je uz žalbu priložio branitelj optuženika, ne mijenjaju ništa u opisanoj ocjeni, jer se u navedenom predmetu radilo o posve drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

Nije stoga osnovana žalba optuženice zbog povrede krivičnog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Neosnovana je i žalba državnog odvjetnika, te optuženice zbog odluke o kazni.

Državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja izrekao optuženici preblagu kaznu, precijenivši značaj olakotnih okolnosti, dok optuženica naprotiv nalazi da joj je izrečena prestroga kazna, te da bi se i blažom kaznom postigla svrha kažnjavanja.

Međutim, sud prvog stupnja je kod odmjeravanja kazne imao u vidu sve okolnosti što utječu na visinu kazne, a posebno težinu djela, stupanj krivične odgovornosti optuženice, njenu bitno smanjenu uračunljivost, neosuđivanost, raniji život i osobne prilike, te je njihovom pravilnom ocjenom izrekao optuženici kaznu koja je i po ocjeni ovog suda primjerena težini počinjenog djela i stupnju krivične odgovornosti optuženice, te će se njome postići svrha kažnjavanja.

Po čl. 60. st. 1. i 2. (ranije čl. 65.) OKZRH optuženici je pravilno i u skladu s citiranim zakonskim propisom izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara, jer je utvrđeno da se kod nje već razvila psihička i fizička ovisnost o alkoholu, uslijed čega je došlo i do teškog i dubokog poremećaja ličnosti tipa karakterne neuroze, te postoji opasnost da će ona zbog svoje ovisnosti o alkoholu i nadalje činiti krivična djela, pa je stoga trebalo izreći navedenu mjeru sigurnosti.

Također je pravilno izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta po čl. 64. OKZRH, jer se radi o sredstvu kojim je počinjeno krivično djelo, automatu "Špagin" br. 16789, call. 7,62 mm.

Zbog svih iznesenih razloga trebalo je o podnesenim žalbama presuditi kao u izreci na temelju čl. 374. ZKP.

U Zagrebu, 2. rujna 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Novoselec dr. Petar, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

/Štefica Klepac/