Gzp-344/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 344/06-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja T. G. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 10. travnja 2006., dana 17. travnja 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-2899/06 (poslovni broj prvostupanjskog spisa Pn- 547/98) u roku od 3 mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju T. G. u iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 10. travnja 2006. podnio ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn- 2899/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 547/98 i očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 13. listopada 2006., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/91 - dalje: Ustav).

Predmetni parnični postupak pokrenut je 22. siječnja 1998. kod Općinskog suda u Zagrebu tužbom tužitelja T. G. iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik iz Z. (predlagatelja u ovom postupku), protiv tuženika J. o. d.d. S., …, kojeg zastupaju punomoćnici D. G. i P. P., odvjetnici u odvjetničkom društvu G.&P. iz Z., radi naknade štete.

Podneskom od 10. lipnja 1998. tuženik je dao odgovor na tužbu, a nakon toga, pripremno ročište za glavnu raspravu zakazano je i održano 30. lipnja 1998., na kojem je sud oslobodio tužitelja dužnosti plaćanja sudskih pristojbi, usvojio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza liječničkim vještačenjem u koju svrhu je tužitelju određena visina predujma radi izvođenja tog dokaza te je ujedno određeno da će se nakon izvođenja tog dokaza izvesti daljnji dokazi koje je predložio tuženik u svom odgovoru na tužbu.

Podneskom od 15.srpnja 1998. tužitelj je dostavio dokaz o uplati predujma za izvođenje dokaza liječničkim vještačenjem.

Rješenjem od 20. srpnja 1998. sud je odredio vještake dr. M. A. i dr. R. S. za provođenje vještačenja u tom predmetu i odredio im zadatke vještačenja kao i rok od 30 dana za dostavu nalaza i mišljenja.

Imenovani vještaci pisani nalaz i mišljenje dostavili su u spis predmeta 10. rujna 1998.

Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja, sud je zakazao ročište za glavnu raspravu za 22. travnja 1999. te je ujedno nalaz i mišljenje liječnika vještaka dostavljen strankama na očitovanje.

Na ročištu od 22. travnja 1999. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje liječnika vještaka te je na istom ročištu izveden dokaz saslušanjem tužitelja nakon čega je isto odgođeno radi daljnjeg izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka, predloženih po tuženiku.

Podneskom od 5. svibnja 2000. tužitelj je dostavio u spis primjerak rješenja Prekršajnog suda u Donjoj Stubici broj UP-772-97 od 28. siječnja 1992.

Na ročištu od 6. lipnja 2000. nisu pristupili pozvani svjedoci te je na istom tuženik istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje liječnika vještaka i osporio postojanje uzročno- posljedične veze pa je sud odgodio ročište i odredio ponovno pozivanje svjedoka koji nisu pristupili i liječnika vještaka, radi usmenog očitovanja na iznesene primjedbe.

Na ročištu od 21. rujna 2000. ponovno nisu pristupili uredno pozvani svjedoci, dok su pristupili vještaci koji su se usmeno očitovali na iznesene primjedbe tuženika. Punomoćnik tuženika je na ročištu dopunio odgovor na tužbu i ustrajao kod prigovora nedostatka uzročno- posljedične veze te na tu okolnost predložio izvođenje dokaza kombiniranim prometno- sudsko-medicinskim vještačenjem. Obzirom da uredno pozvani svjedoci ponovno nisu pristupili, to je sud odredio da će se svjedoci privesti putem policije, a tuženiku je obzirom na podneseni dokazni prijedlog, naloženo da u roku od 15 dana dostavi u spis skicu lica mjesta i fotoelaborat.

Podneskom od 17. listopada 2000. tuženik je dostavio daljnje očitovanje i u privitku istog dostavio dokumentaciju kako mu je sud naložio raspravnim rješenjem od 21. rujna 2000.

Ročište od 6. prosinca 2000. odgođeno je zbog spriječenosti suca i zakazano je novo za 26. siječnja 2001.

Na tom ročištu izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, a nakon izvođenja tog dokaza sud je usvojio dokazni prijedlog tuženika i odredio izvođenje dokaza prometno sudsko- medicinskim vještačenjem, a za vještake su određeni prof. dr. J. Š. i dipl. ing. I. B.. Tuženiku je naloženo da u roku od 15 dana, uplati predujam za izvođenje tog dokaza.

U privitku podneska od 9. veljače 2001. tuženik je dostavio dokaz o uplati predujma te su, potom, izvanraspravnim rješenjem od 15. veljače 2001. imenovani vještaci pozvani da izrade nalaz i mišljenje u roku od 30 dana te im je određen zadatak vještačenja.

Imenovani vještaci su 5. ožujka 2001. dostavili nalaz i mišljenje, koji je potom dostavljen strankama na očitovanje.

Tužitelj se podneskom od 5. prosinca 2001. očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, prigovarajući mu u cijelosti.

Podneskom od 18. prosinca 2001. vještak dipl. ing. I. B. je izvijestio sud o svom izostanku sa ročišta zakazanog za 5. veljače 2002 te ujedno ispričao svoj izostanak, navodeći kao razlog službenu spriječenost pa je zbog toga navedeno ročište odgođeno i zakazano je novo ročište za 16. travnja 2002.

Na ročište od 16. travnja 2002. nisu pristupili vještaci prof. dr. J. Š. i dipl. ing. I. B., dok su pristupili vještaci dr. R. S. i dr. M. A.. Obzirom na to punomoćnik tužitelja je predložio da se svi vještaci zajedno očituju i stoga je predložio da se ponovno pozovu svi vještaci, time da se ujedno obvezao dostaviti vještacima sudu i vještacima na uvid medicinsku dokumentaciju u izvorniku. Stoga je to ročište sud odgodio, a sljedeće je zakazao za 5. srpnja 2002.

Međutim, niti na to ročište ponovno nisu pristupili vještaci prof dr. J. Š. i dipl. ing. I. B., dok su pristupili vještaci dr. R. S. i dr. M. A. pa je sud to ročište odgodio, a sljedeće je zakazao za 12. studenog 2002.

Na tom ročištu izveden je dokaz saslušanjem vještaka dr. R. S. i dr. M. A. te je isto odgođeno, a sljedeće je zakazano za 9. travnja 2003. time da je bilo određeno da će se na tom ročištu izvesti dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja te saslušanjem vještaka prof. dr. J. Š. i dipl. ing. I. B..

Na ročištu od 9. travnja 2003. izveden je dokaz saslušanjem vještaka dipl. ing. I. B., time da je ročište bilo odgođeno i sljedeće zakazano za 1. srpnja 2003., radi izvođenje dokaza saslušanjem vještaka prof. dr. J. Š..

Međutim i ročište od 1. srpnja 2003. odgođeno je budući da ponovno nije pristupio vještak prof. dr. J. Š., koji je prije ročišta opravdao svoj izostanak, pa je slijedeće ročište zakazano za 1. listopada 2003.

Na tom ročištu izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja te vještaka prof. dr. J. Š.. Tuženik je na tom ročištu predložio da se pribavi spis Prekršajnog suda u Donjoj Stubici, koji dokazni prijedlog je sud usvojio, dok je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka koji su predloženi na tom ročištu.

Sljedeće ročište održano je 12. prosinca 2003. na kojem je vještak prof dr. J. Š. predložio da zajedno sa vještakom prometne struke izradi dopunu nalaza i mišljenja u pisanom obliku, a obzirom na dokaze koji su naknadno, nakon davanja nalaza i mišljenja, tijekom postupka izvedeni. Punomoćnici stranaka su se suglasili sa prijedlogom vještaka te je stoga sud vještacima naložio da se u roku od 15 dana pismeno očituju odnosno dostave dopunu nalaza i mišljenja u pisanom obliku.

Vještaci su 22. prosinca 2003. dostavili u spis predmeta dopunu nalaza i mišljenja, koja dopuna je dostavljena strankama.

Međutim, kako se stranke nisu očitovale na dopunu nalaza i mišljenja, to ih je sud rješenjem od 17. prosinca 2004. pozvao da isto učine i ujedno im dodijelio rok za isto od 15 dana.

Podneskom od 3. siječnja 2005. tužitelj je istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja te je potom sljedeće ročište za glavnu raspravu zakazano za 20. siječnja 2006.

Na tom ročištu izveden je dokaz saslušanjem vještaka dipl. ing. I. B. i prof. dr. J. Š. te je isto odgođeno i slijedeće zakazano za 15. ožujka 2006., radi izvođenja dokaza dopunskim saslušanjem imenovanih vještaka, koji dokaz je na tom ročištu i izveden te je glavna rasprava na istom ročištu zaključena i ročište za objavu presude određeno za 29. ožujka 2006.

Na ročištu od 29. ožujka 2006. sud je donio i objavio presudu posl. broja Pn-547/98 kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

Na navedenu prvostupanjsku presudu tužitelj je izjavio žalbu pa je spis s popratnim izvješćem po izjavljenoj žalbi zaprimljen 28. rujna 2006. kod Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gžn-2899/06 te se u trenutku odlučivanja o zahtjevu za suđenje u razumnom roku predmet još uvijek vodi kod Županijskog suda u Zagrebu, koji o podnesenoj žalbi još nije donio odluku.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se razdoblje od podnošenja tužbe u predmetnom postupku 22. siječnja 1998. pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu 17. travnja 2007, što, pak, sveukupno iznosi 9 godina, 2 mjeseca i 25 dana.

Prema ocjeni ovog suda, usprkos tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka, koji nosi obilježja činjenične složenosti (jer se u postupku ukazala potreba za provođenjem više različitih vještačenja) poduzimao brojne procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, od čega je u postupku održao čak 15 od ukupno 16 zakazanih ročišta i donio meritornu odluku, vođenje postupka u devetogodišnjem trajanju, koji do trenutka donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice u ovom predmetu nije pravomoćno okončan, nema karakter učinkovito i ažurno vođenog postupka, tako da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1 Ustava.

Ovo tim više što je u konkretnom slučaju riječ o postupku radi naknade štete žrtvi prometne nesreće, u kojem postupku, koji je od posebnog značaja za predlagatelja je (i prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava), nadležni sud trebao postupati posebno učinkovito.

Naime zaključak o neažurnosti i neučinkovitosti postupanja suda, osim činjenice dugogodišnjeg trajanja postupka, potkrepljuje i činjenica da je sud više puta (čak 6 puta) odgađao ročišta zbog nepristupanja vještaka radi davanja dopunskog nalaza i mišljenja, da bi tek po prijedlogu vještaka, odredio istima da izrade pismenu dopunu nalaza i mišljenja, a što je mogao učiniti znatno prije i bez prijedloga vještaka i na taj način znatno ubrzati postupak. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sam tužitelj svojim procesnim držanjem u tijeku same parnice doprinio duljini trajanja postupka u izvjesnoj mjeri i na način što nije koncentrirao tj. naznačio i priložilo već u tužbi sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, već je to činio tijekom postupka te zbog činjenice da nije pravodobno, u ostavljenom roku od 15 dana, očitovao se na zaprimljenu dopunu nalaza i mišljenja, već je to učinio sa znatnim zakašnjenjem .

Zbog toga je ovaj sud imao u vidu, uz sve druge u ovom postupku utvrđene relevantne okolnosti konkretnog slučaja, i ovu činjenicu doprinosa tužitelja duljini trajanja postupka prilikom određivanja visine naknade predlagatelju zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 17. travnja 2007.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.

Dna:

1. Predlagatelju T. G. na adresu iz zahtjeva, Z.,

2. Županijskom sudu u Zagrebu

3. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb