Gž-621/2017-4 · Županijski sud u Vukovaru

Gž-621/2017-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić- Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. L. iz Š., ., OIB ., zastupana po odvjetnicima Ž. Č. i D. Č. iz ZOU iz Š., protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB ., zast. po Općinskom državnom odvjetništvu Š., građansko-upravni odjel, ., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: P-872/16 od 5. srpnja 2017., na sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2019.,

p r e s u d i o

i

r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj:P-872/16 od 5. srpnja 2017. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev da je Republika Hrvatska dužna isplatiti tužiteljici na ime nematerijalne štete zbog duševnih boli ukupan iznos od 10.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. U preostalom dijelu žalba se uvažava, prvostupanjska presuda se ukida i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

1. "Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glas:

1. "Utvrđuje se da je Republika Hrvatska OIB 52634238587, dužna isplatiti tužiteljici, M. L. L., OIB ., na ime materijalne štete ukupan iznos od 49,152,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 811,00 kuna za razdoblje od srpnja 2010. godine do siječnja 2013. godine, te na iznos od 800,00 kuna za razdoblje od veljače 2013. godine do travnja 2016. godine na iznos od 800,00 kuna, a koje teku od dana dospijeća istog, desetog dana u idućem mjesecu, pa do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Utvrđuje se da je Republika Hrvatska dužna isplatiti tužiteljici na ime nematerijalne štete zbog duševnih boli ukupan iznos od 10.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

2. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana nadoknadi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna".

Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

Žalba je djelomično osnovana i to u dijelu pod točkom II. u pogledu nematerijalne štete dok je u preostalom dijelu žalba osnovana.

Naime, dio tužbenog zahtjeva koji je u usmjeren na naknadu nematerijalne štete zbog duševnih boli u iznosu od 10.000,00 kuna u konkretnom slučaju nije osnovan jer se pravo na nematerijalnu štetu zbog duševnih boli ne može tako široko tumačiti da bi svatko imao pravo na naknadu takve vrste štete ukoliko su zakonski propisi donijeti od strane države u suprotnosti s njegovim interesima.

Iz navedenog razloga žalba je u tom dijelu odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

U preostalom dijelu žalba je uvažena jer je predmet spora u konkretnom slučaju isplata razlike najamnine za stan u vlasništvu tužiteljice M. L. L. iz Š. koju joj plaćaju zaštićeni najmoprimci i najamnine koju bi mogla ista naplaćivati u slučaju ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom.

Sud prvog stupnja odbija taj dio tužbenog zahtjeva smatrajući da pravno stajalište koje je zauzeo Europski sud za sudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske presudom od 10. srpnja 2014. broj:12027710 ne predstavlja formalni izvor prava koji bi obvezao tuženu da tužiteljici naknadi navedenu razliku najamnine.

Navedena presuda Europskog suda za ljudska prava temelji se na primjeni Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Konvencija), koju su dužni primjenjivati sudovi u Republici Hrvatskoj.

Sama tužena u svom podnesku kojim daje odgovor na tužbu navodi da je Konvencija kao i Protokol 1,4,6,7,11 međunarodni ugovor sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom te objavljen ("Narodne novine"- Međunarodni ugovor, broj:18/97) i čine dio pravnog poretka Republike Hrvatske.

Dakle, pogrešna je tvrdnja prvostupanjskog suda da presuda Europskog suda za ljudska prava u istovrsnim pravnim sporovima nema utjecaja na odlučivanje domaćih sudova. Suprotno obrazloženju prvostupanjske presude da tužiteljica u spis nije priložila niti predložila izvođenje dokaza na okolnosti izgubljene razlike između zaštićene i tržišne najamnine jer su uz presudu priložene preslike Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom za stan iste površine kao što je sporni stan.

Prema navedenoj presudi Europskog suda za ljudska prava pravi propisi u Republici Hrvatskoj u pogledu zaštićenih najamnina nisu ostvarili pravilnu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta, jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu grupu (najmodavce).

Temeljem svega navedenog ukinuta je prvostupanjska presuda u tom dijelu kao i u odluci o parničnom trošku, te predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

Vukovar, 10. siječnja 2019.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak, v.r.

Za točnost otpravka –ovlašteni službenik

Jelka Gavrić