Rev-x-709/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 709/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica A. iz Z., zastupanog po punomoćnici D. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika Z. B. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu „G. i G.“ iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 10279/11-2 od 24. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-175/09-70 od 24. svibnja 2011., u sjednici održanoj 18. studenoga 2014.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 243.248,91 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 24. svibnja 2011. do isplate i naknadom troška parničnog postupka od 46.374,32 kn, dok je odbijen „preostali dio tužbenog zahtjeva sa ukupnim iznosom od 1.623,60 kn“,

- u stavku II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tuženika je da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju 243.248,91 kn s pripadajućim zateznim kamatama računatim od 24. svibnja 2011.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je O. k. c., O. Z. k. m., pravni prednik tužitelja i zakupodavac, 20. rujna 1989. sklopio s tuženikom kao zakupcem Ugovor o zakupu poslovnih prostorija - kojim je tuženik zakupio poslovni prostor G. L., u Z., na adresi …,

- da su stranke za isti prostor potom sklopile novi Ugovor o zakupu - s primjenom od 1. listopada 1993., a koji „predstavlja nadopunu“ Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 20. rujna 1989.,

- da su 31. siječnja 1994. stranke sklopile „Sporazumni raskid Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 20. rujna 1989. i ugovora sklopljenog s zakupodavcem koji je stupio na snagu dana 1. listopada 1993.“ (dalje: Sporazum) kojim se tuženik obvezao isprazniti zakupljeni prostor i predati ga zakupodavcu do 2. veljače 1994., a kojim je ugovoreno (uz ostalo):

odredbom čl. 3.,

„Zakupac se obvezuje predati zakupodavcu poslovni prostor kojeg koristi temeljem ugovora iz članka 1. ovog sporazuma slobodno od svojih osoba i stvari najkasnije do 02.02.1994. godine.

Zakupac se odriče prava na povrat uloženih sredstava u uređenje i adaptaciju poslovnog prostora u Z., … i to onih koja su uložena prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. Š. iz prosinca mjeseca 1993. godine i to isključivo u odnosu na A.“, odredbom čl. 4.,

„Zakupodavac se odriče prava na potraživanje zaostale zakupnine koju zakupac nije platio zajedno sa pripadajućim kamatama i to za čitav period od kada A. ima status zakupodavca prema Z. B., a temeljem ugovora sa Z.-om iz članka 1. ovog sporazuma.

Zakupodavac dozvoljava zakupcu da u skladu sa odredbama članka 585. stavak 5. ZOO-a može odnijeti sve pokretne stvari i dodatke koje je učinio u poslovnom prostoru, bez diranja u sučanstvo poslovnog prostora.“,

- da je 8. veljače 1994. tuženik predao tužitelju prijeporni prostor, pri čemu je sačinjen i primopredajni zapisnik i ustanovljeno da je prostor kojeg je tuženik imao u zakupu i na kojeg se odnosi Sporazum oštećen: tuženik je odnio stvari koje je uložio u prostor - u njegovo uređenje i adaptaciju, i to one stvari (rasvjetna tijela, utičnice, obloge zidova, ogradu prostora disco jokeja s ostakljenim pultom, ogradu galerije, ukrasne rozete i transformator za halogenu rasvjetu) glede kojih se Sporazumom odrekao prava na povrat (uloženih prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka D. Š.), te time (ali i oštećenjem zidova i stropova uslijed odvajanja i odnošenja navedenih stvari) „dirao u sučanstvo poslovnog prostora“,

- da vrijednost stvari koje je tuženik odvojio od prijepornog prostora i odnio (postupajući protivno Sporazumu), zajedno s štetom koju je pritom (odvajanjem stvari) prouzrokovao, dakle vrijednost onog čime je tuženik „dirnuo u sučanstvo prostora“ kojeg je samo on (dakle ne i netko treći) imao u zakupu , iznosi (prema cijenama na dan presuđenja) 243.248,91 kn.

Na temelju takvih utvrđenja, drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio uz osnovni i odlučan zaključak da je tuženik svojim postupanjem (bez da se u to uključe „pokretne stvari i dodaci“ koje je po Sporazumu mogao odnijeti) propustio postupiti u skladu s Sporazumom i dirnuo u sučanstvo poslovnog prostora - i da je stoga u obvezi tužitelju isplatiti utuženi iznos. Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim i ničime proturječnim razlozima - iz kojih se može provjeriti, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredaba čl. 354. st. 1. i st. 2. t. 11. ZPP-a.

Revident u reviziji ističe samo dva određena prigovora:

- da je imao samo jedan dio prostora u zakupu, dok je drugi dio tužitelj dao u zakup drugom poduzeću,

- da nije dirao u sučanstvo prostora već je samo „odnio stvari kojih je bio vlasnik i na koje je imao pravo“.

Međutim, kako su to samo prigovori činjenične naravi kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza (o sadržaju onog što prema Sporazumu čini „sučanstvo“ prostora, dakle i o volji stranaka da izrazu „sučanstvo“ daju određeni sadržaj, te o prostoru kojeg je tuženik imao u zakupu) - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, i kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a), te prigovore (navode) revizijski sud ne može razmatrati.

Nadalje, imajući na umu odredbu čl. 386. ZPP-a, kojom je propisano: „U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.“ - te navedenu odredbu čl. 392. a. st. 1. ZPP-a (prema kojoj se osporena presuda može razmatrati samo „u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji“), obzirom da revident u ovome konkretnom slučaju ničime nije određeno naveo i obrazložio samo uopćeno iznijet revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava - pa nije istakao niti koje je to materijalno pravo pogrešno primijenjeno ili koje je po njemu trebalo primijeniti, revizijski sud nema razloga razmatrati niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava: takvog (neodređenog i neobrazloženog) ne može „uzeti u obzir“.

Stoga, a budući da iz svega izloženog valja prihvatiti da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 18. studenoga 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.