II Kž-381/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 381/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 30. kolovoza 2013. broj Kov-33/13-9, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. rujna 2013.

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okrivljenog I. Ž. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. Ž. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda , 143/12. i 56/13. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja D. Š., odvjetnika iz V., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine te da ga se pusti na slobodu ,,uz određivanje mjere opreza napuštanja boravišta“.

II Kž 381/13-4

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud, nakon što je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od utjecaja na odluku o primjeni mjere istražnog zatvora, s pravom produljio istražni zatvor protiv okrivljenog I. Ž. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08.

Okrivljenik se podignutom optužnicom tereti da je 9. lipnja 2013. u svojoj obiteljskoj kući, tijekom fizičkog sukoba s oštećenim S. Ž., istome prvotno zadao najmanje pet udaraca u predjelu glave, uslijed kojih je udaraca oštećenik pao na pod, gdje ga je palicom nastavio snažno više puta udarati i po leđima, uslijed čega je oštećenik zadobio teške i po život opasne ozljede zbog kojih je, unatoč pruženoj medicinskoj intervenciji, istog dana preminuo. Prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka mr. sc. N. H. proizlazi da je okrivljenik osoba koja u sebi nosi kronični i kronificirani alkoholizam s brojnim i većim dijelom ireverzibilnim komplikacijama. Naime, okrivljenik je prebolio alkoholni pankreatitis kojem je posljedica razvoj šećerne bolesti, a koja je pak isprovocirala gangrenu noge što je rezultirao visokom nadkoljeničnom amputacijom. Ubrojivost okrivljenika tempore criminis, odnosno njegova sposobnost da shvati posljedice svog postupanja i upravlja svojom voljom, bila je bitno smanjena. Budući da postoji kauzalna veza između njegove alkoholne bolesti i spornog ponašanja, uz povećani rizik kaznenog recidivima s njim u vezi, preporuča se određivanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.

Kada se način inkriminiranog postupanja koji ukazuje na iznimnu upornost i bešćutnost u protupravnom postupanju te izuzetno visok stupanj njegove kriminalne volje, poveže s izloženim rezultatima psihijatrijskog vještačenja, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje konkretne i neposredne opasnosti da će okrivljenik, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti, boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

Stoga je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08 i nadalje opravdana kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, dok se ista svrha ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora blažom mjerom, pa tako ni mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08, kako to neosnovano predlaže žalitelj. Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodima kojima se ističe da je okrivljenik teški invalid bez jedne noge te da se izuzetno teško kreće čak i na štakama. Naime, iako je okrivljenik osoba s tjelesnim nedostacima koji joj bitno otežavaju kretanje, a protiv koje osobe se sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08 istražni zatvor samo iznimno može odrediti, imajući na umu da ga takvo tjelesno oštećenje nije priječilo u počinjenju terećenog kaznenog djela, a posebice to da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja proizlazi da, unatoč ozbiljnom invaliditetu, kod njega postoji neprihvatljivo visok rizik za počinjenje novog kaznenog djela slične težine i opasnosti, takvi žalbeni navodi su u konkretnoj situaciji neosnovani.

Budući da je okrivljenikova žalba neosnovana, a ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na

II Kž 381/13-4

koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 13. rujna 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Ana Garačić, v. r.