Rev-242/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 242/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M.Š. iz . br. ., kojega zastupa punomoćnik Z.L., odvjetnik iz K., protiv tuženika M.E. iz K., ul. .. .. . br. . . ., kojega zastupa punomoćnik M.H., odvjetnik iz K., radi povrata zajma, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 5. kolovoza 1993. br. Gž 1341/93-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 18. ožujka 1993. br. P 1237/93-6, u sjednici održanoj dana 20. rujna 1995.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik da tužitelju isplati dinarsku protuvrijednost iznosa od 28.000 DEM preračunato po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske koji će vrijediti na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom po stopi kao na štedne uloge u DEM oročene preko godinu dana koja će važiti u mjestu ispunjenja računajući od 23. prosinca 1992. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 660.000 HRD (sada 660,00 kn). U ostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati na način da je tuženik dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu po stopi kao na štedne devizne uloge po viđenju.

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 8.000 DEM, tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude nižeg stupnja u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu, drugom vijeću, na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihova pravilnost.

Tuženik u reviziji u stvari pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u presudi suda prvog stupnja i predlaže izvođenje novog dokaza grafološkim vještačenjem na okolnost, da li se njegov potpis nalazi na ispravi od 28. prosinca 1990. godine.

U reviziji se ne mogu predlagati novi dokazi na okolnost utvrđivanja činjeničnog stanja (čl. 387. ZPP), a niti se revizija može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Sud drugog stupnja prihvatio je činjenično stanje utvrđeno u presudi suda prvog stupnja, da je tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 28.000 DEM o čemu su sastavili ispravu od 28. 12. 1990. i da zajam nije vraćen unatoč proteka roka za vraćanje zajma, koji je istekao prije podnošenja tužbe.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi nižeg stupnja pravilno su primjenili odredbe čl. 562. st. 1. i 395. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53 i 73/91, 3/94, u daljnjem tekstu ZOO) kada su obvezali tuženika da tužitelju vrati zajam ugovoren u stranoj valuti u domaćoj valuti. Naime, u smislu odredbe čl. 395. st. 3. ZOO koja se primjenjuje retraktivno temeljem odredbe čl. 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj valuti, njeno se ispunjenje može zahtjevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjavanja obveze, koji vrijedi na dan njenog ispunjenja.

Dakle, neosnovano se prigovara u reviziji da je obveza tuženika bila da vrati zajam prema tečaju na dan nastanka obveze a ne prema tečaju u vrijeme ispunjenja obveze.

Odluka o zakonskoj zateznoj kamati osniva se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP). O prijedlogu za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe odlučit će sud prvog stupnja.

U Zagrebu, 20. rujna 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.